Bura u suton
Noć milosti i sna
U snovima snovi
Noćni svod
Bebice
Ah , ta plavet
Sanan te Jube
noćima bez sna te sanam
sanan i dozivan.
More plavo ,more prilipo Jadransko
okupano mirison maslina i smilja
lebdi mi pred očin.
Boledu me blizanci naši Jube
bole i progone u nevinosti ditinjoj.
sićaš li se
trešnju san in rođenjem zasadi
ljulju lepršavu na njoj namistia
da ponosno radosnin licima
lete do neba do zvižđa
jer mati anđelćića si ti
moja jubav jedina
Sićaš li se
Anđelu mili plavetni
smiha tvoga i moga
prigušenih jecaja i krikova
i straja da će nevera silna
zastrašujuća
odnekud nenadan zapuvat
i sve pobišnjilim vitrom u pra satrt
Kunen se arijom
tada virova nisan
da će nam srića pobići
blizančad plavetna nalik tebi odniti
toliko naša jubav jaka neizmjerna bi
Blizanaca više ni
Oronula lujlja
na jednom užetu visi
ponekad o sutonu
se vitrom igra
i klati
tila bi do neba
da poleti
ali
smiha cike jubavi
da joj snage daju
da poleti do miseca i zvižđa
ni
Samo plavkasti borama išarani prazni bazen
podno kavala
ispred oronolog kamenog zdanja
ispranih šarki što škripedu
svjedoka sritnih dana
umoran od praznoće i tuge
napušten danima bez vremena
ogoljen samoćom dvi usnule sjene
skuplja listiće maslina i tuge
nemirnim sutonom kad brnistra zri
sve oživi
i život ponovo zatanca
niotkud se javi ditinja cika i graja
šum konopca na trišnji
zagrljaje svilenih noći zaziva
usne na usnama
duga u grudima
tirkizno more u tvojim očima
i sritni
utonuli jedno u drugo
ti udišeš beskraj
a ja opet živim
dok
oči suze
nježnošću rose
zaustim bol
volim te jube jedina
za vike vikova