Šta god noćas da zapevam
vuci će na sevdalinku
usnuo sam ćobanicu uplakanu u šljiviku
grom udari, planu seno
rasturi se stado njeno
zaplete se dim na uvojku
rece da se zove Bosna
čudno ime za devojku
Nekom Drina teče desno
nekom Drina lijevo teče
ma sve da teče u dubinu
na dve pole svet da seče
znam tajni gaz, moje lane
most se pruzi gde ja stanem
sve da vuku me konji vrani
nema meni jedne strane
dok si ti na drugoj strani
Osta ovaj stari kompas u grudima
a po polju nikli zabrani
crne senke sto se gnezde u ljudima
nadleću me kao gavrani
Nekada sam putovao po mjesecu
kroz vilajet pun hajdučije
a sada me oči ljudske
plaše više nego vučije
Sto puta su prijatelji u molitvi pomenuti
da l’ će mi se radovati
ili glavu okrenuti
šta slagati, šta im kas'ti
svet ne mozeš pesmom spas'ti
njine brige me i noćas brinu
dok se spremam na put kući
na put kući u tuđinu
Svetom smo se rasipali k'o đerdani
nosili nas nebom ćilimi
da li su to stvarno bili bolji dani
ili smo to bolji bili mi
nekad smo se bratimili po pogledu
sluteći da isto sanjamo
i Bogu je prosto bilo
krstimo l’ se ili klanjamo