Bleki – Samo 34 godine ne razumijem

 

Samo 34 godine
bol ne gasim
pjesme  o djetetu
krijem
a se pitam
zar je četiri godine
dosta
za život jedan

samo 34 godine
ne razumijem
mnogo toga sam znao
još više naučio
o boli
a opet  ne razumijm
zašto nikad ne prolazi
ne jenjava
već jača biva

samo 34 godine
suzama  krvavim i rosnim
šaljem riječi nebu
a dijete milo
mamino i tatino
ni molitvom se ne vraća

Samo 34 godine
ne  razumijem kako
utješen sam
a pola godine
docnije
ode mater da Nadu čuva

kada ove  34 godine
prođu
možda mi  bude lakše
možda razumijem
kada budem bez suza
tamo visoko
sa njima


												

Bleki – Ne bacaj uzalud život

 

ne bacaj uzalud  život
večeras plešeš snove
na muzici mojeg bola
a si se zagubila
nestala
zaronila u oceanu dubokom
tražeći put do srca moga
koji o pločnik baci
kad na ludi kam si stala
osveta
pomisli da varam
a lagali te
ne možeš ga više naći
sleđenog druga ga grije
jer tvoje vrijeme prolazi
svakim trenom vjerovanja
boli te sve više

Bleki – Ljubav je kao cvijeće   

ljubav-je-kao-cvijece 

Ljubav je kao cvijeće

svjetlosni-mozaik

Svjetlosni mozaik

pahuljasti-pogledi  

Pahuljasti pogledi

suncano-i-plavo

Sunčano i plavo

blago-talasanje 

Blago talasanje

kameni-lik

Kameni lik

Ples svjetlosti

Ljubav je kao cvijeće

obnažena u ljepoti svojoj

nevini svjetlosni mozaik

mirisna i nježna

u pahuljastim pogledima

dok jutrom sunčanim i plavim

zamire blago noćno  talasanje

skrivajući poglede okamenjenih likova

što poslijednji valcer plešu

Bleki – Ako se sjećaš

Naši snovi

Led i krv

**

Princezo

sjeti se

nismo voljeli ružne riječi

ti si govorila loše je za ten

a znali smo da je to ponižavajuće

volim se šaliti

kada me neka djevojčica nasmijava

znaš

prelijepi život je samo igra i zabava

uostalom još uvijek je lijepo

ono naše što biješe dok bejaše

moraš priznati

i volio sam ljubiti usne tvoje trešnjine

dok si se smijala

glasno i zarazno

nekontrolisanost bi se sama od sebe uvlačila

vladala neobuzdanom tamom

koja bi odjednom postalo tako bučna

da su komšije iz susjednih sokaka

uplašeno kucali na vrata halvata

moleći za malo tišine

i onda mi na nejaka pleća

tovariš licemjerje

mora da se šališ

tko je pokupio krpice i bez riječi nestao

ali evo ja ti sve praštam

oprosti i ti sebi

nemamo za čim žaliti

i vrati mi se kad god poželiš

Moje srce je i dan danas ogromno

krvavo i toplo

bez ljubavi ne zna disati

privi ga na grudi mramorne od čežnje

Bleki – Kafa malo gorča

 

Spušta se duga noć

kafu nema ko da mi pravi

 

Umorna je Nada moja

a ja nemam riječi

 

presušila od malenoga nestanka

a je otišao ka boljem svijetu

 

Njenu najviše volim

malo je gorča

 

i još malo jača

kao njenog oka sjaj

 

Ali slast te žene

uz kafu prislnjam

 

Bijelinu njenu ko led

sleđenih kristala srca moga

 

ove noći prinosim sehari tišine

i sna ljubavi moja


												

Bleki – Usud tvoj

 

Put tanane čipke

Ledenjaci plove godinama

Rođena si krasotica

Sante da polomiš

Usnula jutra da probudiš

Snježnu kraljicu da otjeraš

Tamo gdje je vodopad boli zimska čarolija

Tvoje će mi srce pjevati

O ljubavi jedina

Tiše najtiše

Da se mjesec ne zabludi

Da sunce ne poludi

Ledeno srce proljećem da probudi

Bleki – To je sve

 

Imam par  i dvije tri slike
pride
Nebom oslikanim
imam pregršt riječi
ženom zapisanih
nježno srce
djetinje
i ljubav neizmjernu
to je sve
siromah sam
ali samo svoje snove sanjam
u noćima snenim
kojima meni hodiš ti

Eh
da mi je…
ipak
to je sve
što mogu da ti poklonim