Iznenadni snovi
o tim i tim sjećanjima
riječi nose
javiće mi se Mila Gospođica
dobro je samo je malo letjela
a ona leti samo kad voli
za Grlicu Dijete u oblacima
kontam da je dobro
ona me zeza jer stvari “prepuštam ćutanju”
Neznanka mila što tango
sa snovima pleše i ruži
čuti moj nerazum i biće dobro
A ne znam
Krhko proljeće me najviše brine
tišinu bdije gedajući kišno nebo
Misteriozna djevojčice
dan tmuran i siv
ali život je lijep
Ah da zaboravljam
danas i juče i čitav život
ja ljublju vas
Jugoslavija , Ljepotica majka
Jugoslavija je bila pa je više ni
svi su se kleli da su je voljeli
jednom ćemo ići njenoj sjeni
dok su joj drugi nestanak željeli
Neka proći će i oni i sva djeca njina
svakako će svoje grijehe saznati
neće znati sin za oca ni otac za sina
dana kada odrede se pakleni halvati
teško je dići na majku ruku
to nebo ne može podnijeti
oni će okovima kamen da tuku
svako će svoje breme ponijeti
es ha es zlotvor se okanio nije
mogli smo živjet sna bajke
zvijer kamom i macolom ubi je
prokletstvo čeka ubice majke
žao nam ljepotice majke mile
poklanjala ljubav kćeri svakoj
ljepote njene sve jedanke bile
hvala ti Majko snivaj spokoj
Jednoć dok si mi bježala
sanjao sam da ležim na samrti
čovjek zna biti blesav
zar ne mila
samrt ko svaki san
nježna i nepoznata
igra se ljepote i mami
kaže ne treba mi budućnost
nudi mi dveri
ključe zlatne pokazuje
sklonićemo tamne oblake
nacrtati nježna polja
igraćemo se ljubavnika
valjaćemo se na sunčanim livadama
krhko nebo će se stidjeti
što mirisni đardin vrišti
ljubi me mili
i samrt može biti naivna
nije me mogla prevariti mila
srce je bilo hladno ko suncokret u ponoć
duša je prigrlila tamne oblake
bježeći od dveri
što epp su zvjeri sa zlatnom tijarom
zašto se igrati ljubavnika
kad ljubav nije igra
zbog čega da se nebo stidi
u đardinu ničeg sablažnjivog nema
samo se vole čovjek i žena
samrti lako odoljeh
dadoh joj nogu blago da se ne naljuti
ali zaboravih kako da dozovem život
tebe ljubavi moja
ne bacaj uzalud život
večeras plešeš snove
na muzici mojeg bola
a si se zagubila
nestala
zaronila u oceanu dubokom
tražeći put do srca moga
koji o pločnik baci
kad na ludi kam si stala
osveta
pomisli da varam
a lagali te
ne možeš ga više naći
sleđenog druga ga grije
jer tvoje vrijeme prolazi
svakim trenom vjerovanja
boli te sve više
Samo 34 godine
bol ne gasim
pjesme o djetetu
krijem
a se pitam
zar je četiri godine
dosta
za život jedan
samo 34 godine
ne razumijem
mnogo toga sam znao
još više naučio
o boli
a opet ne razumijm
zašto nikad ne prolazi
ne jenjava
već jača biva
samo 34 godine
suzama krvavim i rosnim
šaljem riječi nebu
a dijete milo
mamino i tatino
ni molitvom se ne vraća
Samo 34 godine
ne razumijem kako
utješen sam
a pola godine
docnije
ode mater da Nadu čuva
kada ove 34 godine
prođu
možda mi bude lakše
možda razumijem
kada budem bez suza
tamo visoko
sa njima
Ljubav je kao cvijeće
Svjetlosni mozaik
Pahuljasti pogledi
Sunčano i plavo
Blago talasanje
Kameni lik
Ples svjetlosti
Ljubav je kao cvijeće
obnažena u ljepoti svojoj
nevini svjetlosni mozaik
mirisna i nježna
u pahuljastim pogledima
dok jutrom sunčanim i plavim
zamire blago noćno talasanje
skrivajući poglede okamenjenih likova
što poslijednji valcer plešu
Naši snovi
Led i krv
**
Princezo
sjeti se
nismo voljeli ružne riječi
ti si govorila loše je za ten
a znali smo da je to ponižavajuće
volim se šaliti
kada me neka djevojčica nasmijava
znaš
prelijepi život je samo igra i zabava
uostalom još uvijek je lijepo
ono naše što biješe dok bejaše
moraš priznati
i volio sam ljubiti usne tvoje trešnjine
dok si se smijala
glasno i zarazno
nekontrolisanost bi se sama od sebe uvlačila
vladala neobuzdanom tamom
koja bi odjednom postalo tako bučna
da su komšije iz susjednih sokaka
uplašeno kucali na vrata halvata
moleći za malo tišine
i onda mi na nejaka pleća
tovariš licemjerje
mora da se šališ
tko je pokupio krpice i bez riječi nestao
ali evo ja ti sve praštam
oprosti i ti sebi
nemamo za čim žaliti
i vrati mi se kad god poželiš
Moje srce je i dan danas ogromno
krvavo i toplo
bez ljubavi ne zna disati
privi ga na grudi mramorne od čežnje
Spušta se duga noć
kafu nema ko da mi pravi
Umorna je Nada moja
a ja nemam riječi
presušila od malenoga nestanka
a je otišao ka boljem svijetu
Njenu najviše volim
malo je gorča
i još malo jača
kao njenog oka sjaj
Ali slast te žene
uz kafu prislnjam
Bijelinu njenu ko led
sleđenih kristala srca moga
ove noći prinosim sehari tišine
i sna ljubavi moja
Jednom kada odiš
svitanjem
krilima djetinjih vjerovanja
zavedena
krpicama purpurnih sjena
kleknuću
u susret svijetu nade
strahom ljubavi
izgovarati ime tvoje
suzama razmaknutim
Božijom milošću
blagoslovljen
a zavoljeh te
Put tanane čipke
Ledenjaci plove godinama
Rođena si krasotica
Sante da polomiš
Usnula jutra da probudiš
Snježnu kraljicu da otjeraš
Tamo gdje je vodopad boli zimska čarolija
Tvoje će mi srce pjevati
O ljubavi jedina
Tiše najtiše
Da se mjesec ne zabludi
Da sunce ne poludi
Ledeno srce proljećem da probudi
