Category Archives: Poezija k'o fol

 

    

Nedostaješ

Prošlo je neko vrijeme

Proćiće još neko vrijeme

I odjednom ja više neću imati vremena

Ne znam kada je to vrijeme?

Nije baš daleko

Bojim se da ne ostane neispričana

poslijednja stranica moje ljubavi

A testament nije oporuka ako nema uvod

****

Priča je o nekim prelijepim vrmenima

koji se neće desiti

Priča je o dvoje stvarnih

svjetlosnih bića koji se nikad

neće ponovo susresti

Ne mogu i ne smiju

Vjerovatno jedno od njih

ono zaljubljenije

nema ni previše vremena

zemaljskog

Priča je veoma lijepa

i skoro da čovjek poželi da se desi

Ali to je nemoguće

 

Jedno krhko čedno dijete bi bilo povrijeđeno

Mila priča je toliko lijepa

da je trebaš zaboraviti

da te ne boli

kao mene dok je živim i pišem

Ali prije toga prepiši je

sakrij u neku seharu koju ćeš otključati

tak kada ti čerka

ili unuka

počnu postavljati pitanja o ljubavi

 

Tada joj reci:

Bio jednom jedan čovjek

Bio dobar i pisao je lijepe bajke

Mnoge je meni poklanjao

da ih sačuvam za tebe

Da naučiš mila šta je ljubav

i da cijeniš život i sne

Ostalo će joj testament reći

Bajku završi riječima

I kao u svakoj bajci Princeza je živjela sretno

do kraja života

 

Ako te bude upitala

A šta je bilo sa Dobrim čovjekom

Reci joj

Dobri  je takođe bio sretan

jer mu je jedna Djevojčica zvana Krhka ruža

sa mirisom proljeća

svojom dobrotom i ljepotom uljepšala dane

****

Platonska ljubav

Nekad jedina moguća

Ali ništa manje savršena od prave

Neki kažu najuzvišenija ljubav

Bezuslovna

Satkana od davanja

Ne slažem se

Jeste sve je u davanju

Ali…

 

Čovjek vremenom postaje tužan…

Živo je od zemlje stvoreno biće

Dodira i nježnosti željno

Ljubav koja se u duši rodi

a srce je prenese

mora biti prava

Treba je hraniti

Držeći se za ruke

hodimo do izvora Modre rijeke

ima jedna livada sa djevičinskim ljubičicama

mirisna i pitoma nama namjenjena

 

Žena i muškarac

Savršenstvo božijeg stvaranja

I platonska i tjelesna ljubav

su Božije milosti

savim normalno i jedino prihvatljivo

za dva bića koja se vole

Ima jedna trešnja na toj livadi

za nas naslikana

hladovina i crvene bobe

milina

 

Jube znam šta se mislilo kada se reklo

I ljubav onih koji su u nečijoj vlasti

A opet ako se dvoje neizmjerno i iskreno vole

zar oni nisu u vlasti jedno drugom

Zar je njihova ljubav prljavija

od prisilne ljubavi vlasnika i robinje

 

Pustila si kose

miluješ mi lice

u raskošnim skutima tvojim

opijen nježnošću tvojom snijem

 

Jube  moja

Davno prije mnogo proteklog vremena

rekoh ti

Odi mila samo odi

odi ne trebaš daleko

do stanog svijeta odit

među nama nerazumni rovare

odi ljubavi zaviri u svijet

nježnih i krhkih ljudi

odi do gladnih ljubavi

i ruke prijatelja željnih

reci mi šta si viedjela 

 

odila sam mili

vrtešku gledala

odila sam ljubavi

nemoćni i lijepi

vidjela sam

dobrota sušta

prvi sa vrteške padaju

odila sam mili

licemjerne gledala

kako se smiju

dušama posrnulim i bolnim

jadu se rugaju

na parčiće čereče

 

odila sam mili

gledala sam

srce me zaboljelo

umišljeni

kamenjem se bacaju

 

odila sam mili

ja Tišina i sni

tužna bila

kako kao slijepci

nerazmni hodaju

duša mi mila ranjena

na ruku koja se pruža

milost traži

niko da je primi

utjehu da

 

odila sam mili

pepelom se krila

nerazumni riječi teške bacaju

i ne boje se

kam i riječ da ne dođu

Milostivom

da ga ne rastuže

a On sve vidi zna

 

žao mi mila

što poslah te da odiš

da jad i čemer skupiš

sve nešto mislim

biće ga manje

Gospod moj

Milostivi

l'jube

neukim će da oprosti

nemoj više odit tamo

pruži ruku

bol svoj mi duši ulij

meni je lako

Tišina i sni

sviko sam

***

Mila moja

Davno prije mnogo proteklog vremena

bila je olimpijada

na izmaku te godine

za noć badnjaka

te prelijepe i tragične 84.

sam sročio izreku

Dvoje se nađu pa se poslije ne nađu

Usn  ne vidjeh suze tvoje

u njedra što ih polažeš

ka srcu plove

koža da ih upije i njemu preda

ni u snima ti mi ne daš nade

boli te ali čednost je preča

misliš

neće ovaj mahalaš

brati plodove mojega đardina

 

Nema bitno

zašto se poslije nisu našli

tragedija

smrt

čednost

odlazak

nesporazum…

Bitno je da nisu zajedno

To može boljeti

Zasigurno može boljeti

Veoma

jako dugo

 

Ne primjećujem suze ne vidim bol

jer u sanjara tih ljudskih poremećaja nema

samo ljubav i sni

ono kad bi se šalili

Mila Ti ja smo se našli

Ja sam te malo bolje našao

Ti se onda poslije nisi našla

 

sanjari su naivni

nikad ne vide kako im primiče

ono što ih čereči a ne ubija

Ja tu ništa ne mogu i poštujem to

Svako ima pravo izbora

kao i pravo da se kreće

 

Mila

dozvoli mi sitnu digresiju

Meni moje ljubavi niko ne može oduzeti

Čak ni ono vrijeme koje će doći

One idu sa mnom

Sve osim jedne će mene čekati

A ja ću tebe čekati mila

ako zaslužimem da odim na mjesto

kojem ćeš ti blagoslovljena

milošću Božijom pomilovana

sigurno oditi

kada dođe tvoje vrijeme

 

Dok ti skrivaš suze

u očaju trgaš primule

ja samo Volim te

ništa drugo

ah da

 milujem i ljubim

i …

 

Ne govorim ništa što ti nisi znala

Oprosti što to nisam izrekao kad sam mogao

sve one što sam trebao

jer ljubeć tebe

odakle mi vrijeme

moralo se sniti jedina moja

Volim te previše da bih te

sada riječima o ljubavi povređivao

one godine

kada ni sanjao nisam da ću te ovoliko voljeti

imao sam imao tragediju nalik grčkim

Srce i duša su mi se sledile

ti me miluješ

dušo moja

 

poljubac vlažan od orošene duše tvoje

žigošeš rastankom

djetinje snove a se sanjaju

Trideset dvije godine sam lutao

kao ljuštura školjke

prelijepa plavetna praznina

ali skoro bez sadržine

to je ona plava školjka

ako si je ikad primjetila međ mojim slikama

 

Jube  moja

Tri mjeseca sam bio plava biserna školjka

ispunjena svejetlošću i ljubavlju Mala Velika djevojčica

ne znadoh ni godine tvoje

krhka ruža me obasjavala

 

Hvala ti mila

Poslije toliko godina sam osjetio život

Punim plućima sam disao i nisam mogao da dišem

Ljepota

milina

zanos

ushićenje

dok si me na grudi povijala

ko maksumče

ko dijete željno sise

na tvojim sam nestašan bio

Zbog ljubavi jedne

Mile djevojčice

Krhke ruže

Laneta

Anđele

može i tako

ali prvenstveno Čarobne Žene

Labudice

što sa mnom se rađa

u plaveti duše

tvoje i moje

nalik oceanu u koji zaranjam

i utapam se

da bih ljubav sa tobom vodio

 

Mila

Nisam ti ništa tražio

osim da ponekad sa mnom doživiš

ushite moje

u Testamentu želja odlazećeg

se bez ustručavanja može reći

ljubav moju

Od prvog dana sam svjestan mogućnosti ograničenja

držao se toga

Nije mi padalo na pamet da se konkretno iskažem

predložim

dame biraju

 

uglavnom sam uspijevao

a ti si se nagnula

ruku mi u grudi uvukla

mjesec je glavu sakrio

zviježđe je vrisnulo

srce si mi iščupala

nisam ni jeknuo

nisam ni osjetio

nisam više bio

ponekad

Tango bi cimnuo na svoju stranu

čast je bila čvršća

To mi nije smetalo da sanjam

drugačije snove

srcu prihvatljivije

o biserju koje u nisku ljubavi nižem

 

Sjećaš li se slike o Bijeloj dami

Nikad do kraja ne objasnim svoje slike

Ne želim da im skinem sve velove koje imaju

ako ljubav neću da vodim

tada su samo slikarski zapisi

Na domak ruku mlade žene

se nalazi lik čovjeka

nalik meni

On vidi pružene ruke

ali ih ne gleda

Tvoje su ruke u vazduhu

na livadi od izvora Modre rijeke

ti si me grlila i vrštala

videć da se u svjetlost pretvaram

molitva

da mila

zato okrećm glavu

od pruženih ruku

Ne želim da povrijedim krhku bjelinu

Ona to ne zaslužuje

 

Mila

Sve je to u redu i sasvim časno

Ali ipak umjetnik stavlja do znanja

gdje god se Bijela dama

krhka djevojčica djenula

onaj zaljubljenik

ona dobrota tvoja

će uvijek biti na korak od tebe

podržana u molitvi

ne osjetiš kako ti kradem srce

uspomene

na srčane zaliske privijam

 

L’ jubavi

a ne znaeš mori mome ubava

zaista sam volio da te dodirujem

milujem

Koliko mi vremena prostaje

deset godina maksimalno

pet

a čini se

godina

budimo na tren optimisti

dvije

bio bih monstrum kada bih pomislio

da dijetetu uskratim pravo na život

 

Ne znaem mila

još uvijek je sve svježe

Mislim da možemo još neko vrijeme družiti

časkati

Nikad ništa nečasno se ne bi desilo

A opet možda si u pravu

trebaš krenuti dalje

bez prtljaga

tražiti ono što misliš da trebaš naći

 

Osjetila si koliko te volim

To je datost koja se ne može izbrisati

Vjerujem da tako nikad nisi voljena

kako sam te ja volio

Žalim onoga

što će poslije doći

jalov posao

mislio sam ti mnogo toga reći mila

a opet to bi bilo zamaranje

valeri onoga što sam već rekao

 

Ne boj se života mila

Hrabra si jaka

Izborićeš se sa svim nedaćama

kao onda kad bježala si

a ja

baksuz

zadrijemao da san u snu snijem

Borim se mila sa osjećajima

ne mogu nastaviti da ti pričam

šta je ovoj hartiji

vlaži i žuti

 

Svaka riječ

svaki zarez

tačka

bili su iskreni mila

Od srca

iz duše

ne odi na livadu ljubičica

zaboljeće te

tamo moje pjesme umiru

 

Ponekad pročitaj šta sam ti pisao

riječi se ne mjenjaju

Ti si bjelina jube

Ti si život ljubavi

Ti si obojila moje dane prelijepim bojama snova

nevinosti što si mi poklonila

čednosti što si mi u dušu utkala

radosti kojom si me grijala

milina što me je ubijala

ovo je moj testament

 

Mila

nisam dovoljno lud

da priznam da je original pisan krvlju

ali tko ga zna

sanjar je sanjar