Category Archives: Nekategorisano

More želja                                                                                Dom ljubavi

Duša moga sina                                                            Snovi moga sina

Njegov život                                                                                 Maštarije

Blatnjavi novembar:
Umrljano kamenje plavkastocrne kosti
Neodređene palate

Ja sam prešao lukove i mostove,
Bejah živ u potrazi za životom

U mesečevom salonu
Krvari svetlost. Ljudi-ribe
Menjaju hladne slike.

Bejah živ i videh mnoge aveti,
Sve kost i koža i svi pohlepni.
Kula topaz i krv,
Crne pletenice i ćilibar grudi,
Podzemna dama.

Tigar-junica, hobotnica, bršljan u plamenovima:
Spalio je moje kosti i ispio mi krv.

Postelja, ugašena planeta,
Zamka ogledala behu noć i telo,
Gomila soli, dama.

Jedi moje ostatke, sunce visoravni:
Bio sam živ a pođoh da tražim smrt

Zviježđe i raskoš

Ledeno plavetnilo

Zadivljujuća svjetlost

Tišina i sni

Reče joj

dobro Dobri

vraćam se sutra

razigrana veselost njenih očiju

me priječi da odbolujem riječi

u životu ne postoji sutra

mili anđelu

Sutra je neizvjesna magla

danas je ono što plivamo

danas se vrati sebi.

i dodirni me

danas biraj sutra

i voli sebe i Milostivog

jer meni si darovala bezvremeno danas

obojeno zadivljujućom svjetlošću

raskošnog zviježđa

iskrenim ledenim plavetnilom

i Tišinom koja sni

Zapivala tica mala na zelenoj grani
Neka piva sirotica, niko jon ne brani

A da znadeš koj’ te jubi kano rosa cviće
I bez tebe srce moje sritno biti neće

Sta god nocas da zapevam

vuci ce na sevdalinku

usnuo sam cobanicu uplakanu u sljiviku

grom udari, planu seno

rasturi se stado njeno

zaplete se dim na uvojku

rece da se zove Bosna

cudno ime za devojku

Nekom Drina tece desno

nekom Drina lijevo tece

ma sve da tece u dubinu

na dve pole svet da sece

znam tajni gaz, moje lane

most se pruzi gde ja stanem

sve da vuku me konji vrani

nema meni jedne strane

dok si ti na drugoj strani

Osta ovaj stari kompas u grudima

a po polju nikli zabrani

crne senke sto se gnezde u ljudima

nadlecu me kao gavrani

Nekada sam putovao po mjesecu

kroz vilajet pun hajducije

a sada me oci ljudske

plase vise nego vucije

Sto puta su prijatelji u molitvi pomenuti

da l’ ce mi se radovati

ili glavu okrenuti

sta slagati, sta im kas'ti

svet ne mozes pesmom spas'ti

njine brige me i nocas brinu

dok se spremam na put kuci

na put kuci u tudjinu

Svetom smo se rasipali k'o djerdani

nosili nas nebom cilimi

da li su to stvarno bili bolji dani

ili smo to bolji bili mi

nekad smo se bratimili po pogledu

sluteci da isto sanjamo

i Bogu je prosto bilo

krstimo l’ se ili klanjamo

Kao što iz dna glazbe izvire nota
koja drhteći raste i postaje sve tanja
sve dok u dragoj glazbi ne zanijemi,
tako iz dna tišine
izvire draga tišina, oštri toranj, sablja
i diže se i raste i zanosi nas,
i dok se uzdižu padaju
sjećanja, nade,
male i velike laži,
i hoćemo da kriknemo, ali se u grlu
rasprši krik:
uviremo u tišinu
gdje tišine postaju nijeme.

Još uvijek učim se , uprkos umoru kalendara.Ili se to kaže spoznajem.

Večeras mi se prosvlijeti da sam jedno biće susretao nebrojeno puta tijekom zemaljskih dana. Onih drugih vakata , prije nego sam hekno na zemlju , se skoro i ne sjećam.

Jednom kao dijete potopih se u Miljacki ne želeći izaći iz nje. Svjetlost me obasja i dozva moje ime. Privućen nevidljivom ljepotom iskočih iz vode. Prelijepa djeva , sa mosta mi mahnu i glasom , nalik poju maglica šapatom proreče:

-Neka te , živi , trebaćeš nam. Biću uvijek uz tebe , ja ili neko koga ću slati kada ti budem trebalo.

Potonje čega se sjećam je odrastanje 10 , 17 i 20 godina i osjećaj bliskosti smrti, koja mi se predstavila kao sudba moja , a koja je neumitno , šćućurena u kutu ili žbunju nadomak mene , pomno bez upliva pratila tok Modre rijeke koja me lomatala.

I uvijek , nepogrešivim osjećajem da datost pojavila bi se ona , djeva bajna anđeoskog lica i legla pored mene i grijala me. I normalno vraćala me sa zacrtane putanje.

Sudba se nikad ljutila nije . Uvijek bi onim zagonetnim osmjehom “kad tad ” , nestašno mahnila rukom , djetinji poljubac poslala i trenom nestala.

Nekoć tokom rata , bijah ranjen , iskrvarih . Safatala me groznica i hladno mi je toliko bilo da sam se u led , meita pretvarao. Jedna djeva leže kraj mene i podari mi svoje toplote. Nisam se uplašio iako me plamenom živom grijala.U glavi mi se lomi njeno ime i lik . Prelijepa je i čudesna , skoro bestjelesna .

Reče mi:

-Tu sam , ništa ne brini , trebaš nam još.

Groznica ne dade da joj se zahvalim imenom njenim. Kada ode sjetih se. Bješe to Jeanne d'Arc .

Poslije sam d vadesetak i više godina brodio ovim dunjalukom , čeznutljivo i sa zahvalnošću sjećajući se “iscjeliteljke ” . Ni sudbu više nisam osjećao.

Bijah jako dobro i neutješno mlad . Ne znajući kako krasti dane odlučih otvoritu Galeriju Bosna zemlja Božije milosti. Skoro istog trena pojaviše i sudba i moj mili anđeo. Baš me je obradovao taj prvoputni sinhronizovani dolazak. Bio sam radostan i u nekom transu. Tri mjeseca se provrtiše , svaka svoje znanje i pouke ostavi i odoše.

Bio sam neutješan , manje tužan , više usamljen bez njih . Prvi put u životu iskreno shvatih koliki sam grešnik. Ne zna se pravi razlog , da li je to zbog grijeha ili neke zapretene tuge , ili samo da imam šta raditi , godinu dana kasnije otfikariše mi veliko zlo sa leđa .

Sam svoj majstor nije sebi mogao pomoći . Rana na leđima je bila tako nezgodno natakarena da joj nisam mogaoprići i previti se . Ili sam se pravio nevješt. Znao je da će se ona odnekud pojaviti. I pojavila se . Uprkos očiglednoj nelagodi , očistila , namazala i zavila ranu , kao da joj je to tisuć ljetni posao bio. Slučajno je dodirnu nježnom rukom i osjetih ugodno peckanje i svrab rane u zarastanju .

-Nemoguće , čudo .- reče mi hećim dva dana poslije, – Jeste li vi sigurni da su baš vas operisali.

Dvije i po godine kasnije ponovi se ista stvar. Ne znam iz kog razloga. Mislim da se tijelo pobrinulo da ona dođe . Ovaj put zlo bješe na vratu. Ona dođe , nasmija se i po mahalski reče :

-Sve će biti u dure. Ovo moš sam ta …, ups previjati.

Nikad je ne pitah šta je ( i da li je ) hotijela izlanut takariti ili tandarati.

Tokom posljednjih ljeta , još dva puta je navratila da provjeri da li sam dobro. Nisam joj morao prijavljivati da smo suđaja i ja bez ikakvog natezanja riješili problem onog takarli kovida. Siguran sam da je to znala.

I ovaj pu ne reče :

-Trebaš nam još.

Od tada moj anđeo ne dolazi. Vidjela je da se sudba dobro slaže sa mnom i čak mi savjete o slikanju i pisanju daje. Jedino se ne možemo složiti da li smijem naslikati svoga Anđela. Ne znam kako pojaviše dvije njene fofotografije . Ih ko da meni one trebaju da naslikam moga Anđela. Znam joj svaku crtu lica i svaki djelić …

A ona ima i prečih poslova nego se brinuti o nekom koji nema više od čega bolovati.

Eto , tako se ta putnica kroz vrijeme meni ukazivaala i svjedočila imenom i djelom , da je Bog milostiv .

One More Time

Nothing I must do
Nowhere I should be
No one in my life
To answer to but me

No more candlelight
No more purple skies
No one to be near
As my heart slowly dies

If I could hold you one more time
like in the days when you where mine
I'd look at you ’till I was blind
So you would stay

I'd say a prayer each time you'd smile
Cradle the moments like a child
I'd stop the world if only I
Could hold you one more time

(hmmmmmm)

I've memorized your face
I know your touch by heart
Still lost in your embrace
I'd dream of where you are
 


(hmmm)

If I could hold you one more time
Like in the days when you were mine
I'd look at you ’till I was blind
So you would stay

I'd say a prayer each time you'd smile
Cradle the moments like a child
I'd stop the world if only I
Could hold you one more time

One more time
 
“Još jednom”

Ništa što moram učiniti
Nigdje gdje bih trebala biti
Nitko u mom životu
Da mi odgovori

Nema više svjetlosti svijeća
Nema više purpurnog neba
Nikoga u blizini
Dok moje srce polako umire

Kad bih te mogla još jednom stisnuti
kao u danima kada si bio moj
Ja bih gledala u tebe dok ne oslijepim
Samo da ostaneš

Izgovorila bih molitvu svaki put kada se nasmiješiš
Ljuljajući trenutke poput djeteta
Zaustavila bih svijet da budem jedina
Kada bih te mogla stisnuti još jednom

(Hmmmmmm)

Urezala sam tvoje lice
Osjećam tvoj dodir u srcu
Još uvijek se gubim u tvom zagrljaju
Sanjam mjesta gdje si ti

(Hm)

Kad bih te mogla još jednom stisnuti
kao u danima kada si bio moj
Ja bih gledala u tebe dok ne oslijepim
Samo da ostaneš

Izgovorila bih molitvu svaki put kada se nasmiješiš
Ljuljajući trenutke poput djeteta
Zaustavila bih svijet da budem jedina
Kada bih te mogla stisnuti još jednom

Samo još jednom   
*
*
Its not goodbye

And what if I never kiss your lips again?
Or feel the touch of your sweet embrace?
How would I ever go on?
Without you there's no place to belong
Well, someday love is gonna lead you back to me
But ’til it does, I'll have an empty heart
So I'll just have to believe
Somewhere out there you thinking of me

[Chorus]
Until the day, I'll let you go
Until we say our next hello, it's not goodbye
‘Til I see you again
I'll be right here remembering when
And if time is on our side
There will be no tears to cry on down the road
There is one thing I can't deny
It's not goodbye

You'd think I'd be strong enough to make it through
And rise above when the rain falls down
But it's so hard to be strong
When you've been missing somebody so long
It's just a matter of time I'm sure
But time takes time and I can't hold on
So won't you try as hard as you can
To put my broken heart together again

[Chorus]
Until the day, I'll let you go
Until we say our next hello, it's not goodbye
‘Til I see you again, I'll be right here remembering when
And if time is on our side
There will be no tears to cry on down the road
There is one thing I can't deny
It's not goodbye

[Bridge]
It's not goodbye

[Chorus]
Until the day, I'll let you go
Until we say our next hello, it's not goodbye
‘Til I see you again, I'll be right here remembering when
And if time is on our side
There will be no tears to cry on down the road
There is one thing I can't deny
It's not goodbye
Until the day, I'll let you go
‘Til we say our next hello, it's not goodbye
‘Til I see you, I'll be right here remembering when
And if time is on our side (time is on our side)
There will be no tears to cry on down the road
And I can't deny
It's not goodbye
Goodbye
No more tears to cry
It's not, it's not goodbye

Ovo nije zbogom

A šta ako ti više nikad usne ne poljubim ?
Ili ne osjetim dodir tvog nježnog zagrljaja?
Kako bih ikada krenula dalje ?
Bez tebe nigdje ne pripadam
Osjećam, jednog dana vratićeš se meni ljubavi
Ali dok se to ne desi, moje srce će biti prazno
Dotada ću morati da verujem
da negdje tamo misliš na mene

(Refren]
Do tog dana, pustiću te
Naše slijedeći rastanak , nije zbogom
Dok te ponovo ne vidim
Biću ovdje, pamteći rastanak
I ako je vrijeme na našoj strani
Neće biti suza da klize niz cestu
Postoji jedna stvar koju ne mogu poreći
Ovo nije zbogom

[Stih 2]

Misliš li da sam dovoljno jaka da to preživim
I uzdignem se iznad kiša koja pada
Ali tako je teško biti jak
Kad ti neko tako dugo nedostaje
Sigurna sam da je samo pitanje vremenna
Ali pitanje je vremena mogu li ja to izdržati
Zato se potrudi koliko god možeš
Da ponovo spojim svoje slomljeno srce

[Refren]
Do tog dana, pustiću te
Naše slijedeći rastanak , nije zbogom
Dok te ponovo ne vidim
Biću ovdje, pamteći rastanak
I ako je vrijeme na našoj strani
Neće biti suza da klize niz cestu
Postoji jedna stvar koju ne mogu poreći
To nije zbogom

To nije zbogom

[Refren X 2]
Do tog dana, pustiću te
Naše slijedeći rastanak , nije zbogom
Dok te ponovo ne vidim
Biću ovdje, pamteći rastanak
I ako je vrijeme na našoj strani
Neće biti suza da klize niz cestu
Postoji jedna stvar koju ne mogu poreći
To nije zbogom

Doviđenja
Nemam više suza za plakanje
To nije, nikako nije zbogom

Stoti put već čitam
pisma tvoja nježna
sjećaju me opet
dana naše sreće

Da l’ je zima, mila
blaga ili snježna
vene li il’ cvate
ono naše cvijeće

Ref.
Mirišu li naše ruže
cvjetaju li kao prije
da l’ toplina našeg doma
još ti uvijek srce grije

Piši nježna pisma, mila
da ih čitam ja što duže
kako je u našem vrtu
mirišu li naše ruže

Interesantno , ovaj dan vam traje do ponoći. Kao i svaki drugi dan. Poslije toga nam prihajal drugi dan, drugi datum.U pučanstvu kažu : novi dan , nova nafaka. Jes kako ne! Kad bi satrapska bagra i fukara dala bilo kome da dođe do nafake. Od njihove pljačke i lopovluka niko ne može poštenu paru zaraditi.

Nije nam nikad bilo jasno kako dan može započinjati u ponoć. Čuj , molim te , dan počinje pet šest sahata  prije sabaha. To nikad nije bilo niti će, barem koliko se mi razumijemo u geografiju. A geografija vam je najopširnija nauka. U nju možeš sprcati šta god ti na um padne.

Evo recimo žene.

Znali smo jedan kroz jedan , odnosno sad pa sad , da će se blentovije zapitati :

-Kako će te boni strpati žene u geografiju.

Pa šta ako je insanka , živo biće , čak vrlo živahno biće , odgovaramo mi. Zar ne vidite da je njoj   Univezum nanijetio mjesto  u geografiji, odnosno prirodi. I svim ostalim naukama i spoznajama i empirijskim i akademskim (Valja ova narode!) .

Ma , višestruko je , ta sušta ljepota , geografična.

Prvo i osnovno , geografije ne bi bilo bez nje. Geografija je stvorena radi nje.  Gdje bi ona zbog svog “grijeha” protjerana da nema geografije? Ne mo'š ti protjerati rajsko biće iz geografije gdje rijeke meda  i mlijeka taku ( neki se nadaju i rijekama vina od kojih nema mamurluka) , a da mu nisi obezbjedio pristojnu geografiuju.

I ne mo'š je poslati tek tako u nepoznati svijet , neku vuko…derinsku zabit . Moraš je  dobro geografski potkuvetiti.

Odakle da počnemo? Odozgo ili odozdo.?

Vi mislite da sve počinje odozdo. Mislite i dalje?

Mi ćemo početi odozgo , ali ukratko. U blic krigu , što bi rekli oni drugi nacisti nalik našoj tronacionalističkoj bagri.

Crne, crvene, ruste , plave ako treba i  smeđe i zelene kose do po leđa. A mere i kratke kose , napriliku prema formi mubarek lica. Ni jedno stablo joj nije ravno.

Lice ženino? Čista geografija!

Čelo , obrve  ..

Lice meko ko dječija guza , na dodir umilno da se čovjek naježi, pod usnama kao rajski potoci…

Oči da se izgubiš u njima. Šta ima veze ako su crne, smeđe, palve , zelene , sive , žute , šućmuraste , ako se duga prelijeva u njima, koje mozak mute  i sihire blentavom muškom insanu za čitav život nose.

Usne, jal ko ruža, jal ko trešnja, jagoda ili bilo kakva voćka i ljepota, a sočna i slatka , slađa od bilo čega. Moraju take biti, kak bom zaludili tu blentoviju od muške avetinje .

Vrat, nek’ labudica ima takav vrat ko žena , ne bi joj ravane među hajvanima bilo. Ma čovjek da ne prestaje milovati i ljubiti to sedafesto čudo.

Ramena, bista , tijelo , udovi. Ehej ljudi, gdje vam je pamet kad ne želite ženu ubrojiti u geografske ljepote i znamenitosti.

Koja brda i doline na tuzemnom svijetu joj mogu biti ravna. Bjelina vas obasja kao mramorna svježina ili bjelokosna nježnost, svilenkastog sjaja.

Drhtite pri pomisli da dotaknete te svilene velove. Bojite se tu ljepotu , tu čednost da ne oskrnavite. A mami vas i doziva. Šapće vaše , da baš vaše ime.

Joj brežuljaka , i dolina , majko mila, boli glava .

Glava boli   , nikad da preboli. I svim “normalnim” muškim insanskim hajvanima nikad i neće. A zašto bi. Pa stvorene su te anđele upravo radi toga. Da budu dio geografije i svakodnevne more i glavobolje neukih muških hablečina.

I vi nas pitate kakve veze ima žena sa geografijom.

Što bi poete rekle:

-Ma kakva geografija. Žena vam je sva poznata i neupoznata  priroda i društvo .

U prevodu:

-Jedna i jedina  , kaže najprvija Teorije o opštem univerzalnom zakonu relativnosti i prolaznosti života utkana  u prirodu i društvo  i vaskoliki univerzum.