Hajam – Rubajie 1. i 2.

 

 

1.

I po nebu i po Zemlji moje oko lijeta,

da pronađe stvar najljepšu Ovoga svijeta;

ne imade na nebesim nijedne zvijezde,

a na Zemlji, kô što si ti, nijednog cvijeta.

 

2.

Ovaj vrč je u ljubavi proživio poput mene

i uzdis'o za kosama jedne, njemu mile žene;

a na vratu ovog vrča taj je držak bio ruka,

kom je dragi dragu drž'o, cjelivajuć’ usne njene.


												

Oktavio Paz – Žedan

Tražeći se, Poezijo,
u tebi sam se tražio:
razbita zvijezda vode
utopila se u mom biću.
Tražeći te, Poezijo,
u sebi doživjeli brodolom.
Potom sam samo tebe tražio
da bih od sebe pobjegao:
šikara odraza
u kojoj se izgubih!
Ali onda, nakon mnogih vrludanja,
ponovno spazih sebe:
isto lice potopljeno
u istu golotu;
iste vode ogledala
u kojima ne smijem piti;
a na rubu ogledala
isti mrtav od žeđi.

Urokani Milanović po običaju pati od kokainskih deluzija





“Rat u Bosni ? Oni mogu pucati samo iz zraćnica.”

Milanoviću Zorane m bijedo od čovjeka i arkomanska šugo i fukaro : pusti više Bosnu na miru.

Kada je krenuo , u Hagu osuđeni združeni ustaško – četnički zločinački poduhvat u podjeli Bosne i pokolja njenog stanovništva nismo imali ni zračnica. Da smo ih imali za godinu dana bi sva pogan bila bačena preko Save i Drine vječno pijanom Franceku i genetskom samoubici Slobi u zagrljaj. Tamo gdje pripadaju , govna sa govnima .

Ali imali smo bijele bubrege na kojima su nam i slonovi zavidjeli . I pameti . Držali smo se Potemkinove strategije igranja sa percepcijom umišljenih glupaka i retarda .

Rovovima i ratištima smo mraširali sa mnogobrojnim sulunarima umjesto osa i zolja. Marširali smo sa kalašnjikovima od iverice. Karabitušama smo imitirali topovske udare. U kombinaciji sa maketama tenkova ( vrlo vjerne kartonske imitacije ) karabituše su djelovale kao tenkovska bojna . Zvonima sa crkvenih tornjeva smo najavljivali ofanzive. Ali , zlu ne trebalo u džepovima smo nosili čuvene bosanske čakije.

Nismo imali ni dovoljno benzina za Molotovljeve koktele. Demokratski svijet , EU i UN uveli sankcije za uvoz / kupovinu oružja , nenaoružanom , nevinom i za klanje i nestajanje predviđenom narodu , a monstrumi nam zapriječili granice sa svih strana.

Bez hrane , bez oružja , bez pomoći jedan nevini narod je bio osuđen na nestajanje.

GA opet , gupi agresorski , monstrumski zločinci su punili gaće od naših podvala , našeg “naoružanja” i nednaravne hrabrosti i bježali sa ratišta kao đavo od ikona obješenih na drveta.

Ali jok , ne moš ti narkomanu i nečovjeku dokazati da svoje podrumaške frustracije i bježanja , od domoljublja u vlastitoj zemlji , neće nikad izliječiti udarajući po Bosni zemlji Božije milosti. I nikad neće shvatiti zašto Bosna eonima opstaje untoč tisuća krstaških ratova , kojim su antiuhristi bludnice sa sedam brežuljaka htjeli da je nestanu.

Nikad nisu shvatali da nas je Bog milostivi , uvijek i bezrezervno pomagao sa desetinama , stotinama tisuća anđela koji su naše neprijatelje bili po rukama i šijama. Jer Bosna je zemlja Božije milosti i, a njeno pučanstvo su Bogumili , vjerni podanici koji se iskreno predaju Bogu Jedinom.

Za urokanu protuhu imamo samo jedan dobronamjeran savjet:

-Rošavi i otužni kompleksašu , okani se ti Bosne i ćoravog posla. Posveti se svome domu i obitelji. Pruži pomoć unesrećenim i potrebitim . Puna ti kuća recedivista , a ti ćorke na Nebo pucaš.

Galerija Bosna zemlja Božije milosti – Posebna

Mali Princ

 

More želja  Dom ljubavi

More želja                                                                                Dom ljubavi

 

Duša moga sina  Snovi moga sina

Duša moga sina                                                            Snovi moga sina

 

Njegov život  Maštarije

Njegov život                                                                                 Maštarije

 

Oktavio Paz – Odlazak i povratak





Blatnjavi novembar:
Umrljano kamenje plavkastocrne kosti
Neodređene palate

Ja sam prešao lukove i mostove,
Bejah živ u potrazi za životom

U mesečevom salonu
Krvari svetlost. Ljudi-ribe
Menjaju hladne slike.

Bejah živ i videh mnoge aveti,
Sve kost i koža i svi pohlepni.
Kula topaz i krv,
Crne pletenice i ćilibar grudi,
Podzemna dama.

Tigar-junica, hobotnica, bršljan u plamenovima:
Spalio je moje kosti i ispio mi krv.

Postelja, ugašena planeta,
Zamka ogledala behu noć i telo,
Gomila soli, dama.

Jedi moje ostatke, sunce visoravni:
Bio sam živ a pođoh da tražim smrt

Bleki – Maglovito sutra i raskošno zviježđe

Zviježđe i raskoš

Ledeno plavetnilo

Zadivljujuća svjetlost

Tišina i sni

 

Reče joj

dobro Dobri

vraćam se sutra

razigrana veselost njenih očiju

me priječi da odbolujem riječi

u životu ne postoji sutra

mili anđelu

Sutra je neizvjesna magla

danas je ono što plivamo

danas se vrati sebi.

i dodirni me

danas biraj sutra

i voli sebe i Milostivog

jer meni si darovala bezvremeno danas

obojeno zadivljujućom svjetlošću

raskošnog zviježđa

iskrenim ledenim plavetnilom

i Tišinom koja sni






												

Đorđe Balašević – Sevdalinka / Lyrics – Prevod na Bosanski jezik

 

Sta god nocas da zapevam

vuci ce na sevdalinku

usnuo sam cobanicu uplakanu u sljiviku

grom udari, planu seno

rasturi se stado njeno

zaplete se dim na uvojku

rece da se zove Bosna

cudno ime za devojku

 

Nekom Drina tece desno

nekom Drina lijevo tece

ma sve da tece u dubinu

na dve pole svet da sece

znam tajni gaz, moje lane

most se pruzi gde ja stanem

sve da vuku me konji vrani

nema meni jedne strane

dok si ti na drugoj strani

 

Osta ovaj stari kompas u grudima

a po polju nikli zabrani

crne senke sto se gnezde u ljudima

nadlecu me kao gavrani

 

Nekada sam putovao po mjesecu

kroz vilajet pun hajducije

a sada me oci ljudske

plase vise nego vucije

 

Sto puta su prijatelji u molitvi pomenuti

da l’ ce mi se radovati

ili glavu okrenuti

sta slagati, sta im kas'ti

svet ne mozes pesmom spas'ti

njine brige me i nocas brinu

dok se spremam na put kuci

na put kuci u tudjinu

 

Svetom smo se rasipali k'o djerdani

nosili nas nebom cilimi

da li su to stvarno bili bolji dani

ili smo to bolji bili mi

nekad smo se bratimili po pogledu

sluteci da isto sanjamo

i Bogu je prosto bilo

krstimo l’ se ili klanjamo






												

Oktavio Paz – Tišina

Kao što iz dna glazbe izvire nota
koja drhteći raste i postaje sve tanja
sve dok u dragoj glazbi ne zanijemi,
tako iz dna tišine
izvire draga tišina, oštri toranj, sablja
i diže se i raste i zanosi nas,
i dok se uzdižu padaju
sjećanja, nade,
male i velike laži,
i hoćemo da kriknemo, ali se u grlu
rasprši krik:
uviremo u tišinu
gdje tišine postaju nijeme.