Kao što bela sumporača stane
u ruci već da na sve strane baca
jezićke trperave pre no plane – :
tako sred tesnog kruga gledalaca
iz igre njene još nezahuktane
roj svetlih iskri najpre zapalaca.
I tad se naglo sva u plamen prospe.
Pogledom jednim pali svoje kose,
pa najedanput smelo zaošija
haljinu svu u ludog ognja huk,
iz kojeg pruža ruke poput zmija,
gole i budne, uz klepetav zvuk.
A tad: ko da joj vatra seknu, ona
pribra je sasvim i odbaci svu
oholim gestom, gorda, osiona,
gledajuć kako besni još na tlu,
plaminja još i neće da se preda -.
No potom diže pobednički lice
i ukrug milo pozadravljajuć gleda,
pa sitnim čvrstim stopalima nju
gazi i gasi nemilice.