Jedna nježna ali svijetla elegija
počinje suzama djevojačkim
diše lijepim vremenima
koja rose konačnošću nepovrata
Nada je zapretena u plemenitosti rastanka
koji je već ponoćnom molitvom preboljen
Onoj koja ostaje
sa zviježđem u očima
znano je koliko je boljelo
ali prelijepi život odi dalje
ako se zastane
koraci postaju sve teži
prelijepi život bježi
kada se ljubav zaledi u zvijezdama ,
na tragovima njene prašine
stvoriće se nova zvijezda.
A to je već sasvim dovoljno za novi početak i …
Tko da zna?