Plišana magla nad Modrom rijekom
Boje nježne
Boje krhke
Riječi plemenite
Riječi istinite
Božija davanja nalik Ženi
Ako im srcem podarimo ruku
one biraju ples
a to je već čarolija
koja budi sjećanja o ljubavi
Raznježeno vidim moje tuge
ljubavlju iskre u zviježđu
jasne kao vječnost
duboko zapretene u plišanoj magli
što milošću sja Modru rijeku
put rajskog ružičnjaka
skrivenom u nestvarnom krajoliku
Ah te boje
čudesne
Eh te žene
čarobne
Ih ti snovi
dosanjani
Oh te riječi
uzvišene
Uh te godine
nestvarne
iskonom mojim zapisane
Božjom milošću
plove mojim radovanjem
a tada i svaki pad je let