Autorica
Yossamin V.
Duša od kristala
Duša od kristala
Kada vam Yossamin ponudi Dušu od kristala u crno bijeloj akrilnoj tehnici primarno shvatite šta je umjetnost.
Crno i bijelo ,za koje ne(u)ki kažu da i nisu boje; uzeti kao osnov slike koja u naslovu nosi svu težinu i ljepotu ljudskog bitka?
Zahtjevno , vrlo zahtjevno za kistom iskazati misli i osjećanja, glede jedne od najnezahvalnijih tema u životu , a i u slikarstvu..
Obično se crno bijelom tehnikom sluće grafičari, karikaturisti, ilustratori ili pak mlađahni slikari domino iluzija.
A šta se to pak zna o duši?
Kako izgleda,od čega je tvorena?
Kako i odakle funkcioniše?
Kako lebdi,treperi , diše ,raduje se ili boli?
Zna se vrlo malo.
Možda je jedina pouzdana informacija da je tajna njenog stvaranja u Boga i od Boga data.
Poznavajući Yossamininu nepokolobljivu vjeru u Stvoritelja znamo da je dobro promislila , prije nego se upustila u ovaj delikatan poduhvat. Vjerovatno je imala na umu ( i provjerila :- sigurno je sigurno) sve njoj poznate karakteristike duše i sigurna svoje umjetničke kvalitete nadala se da će gledaocu uspjeti predočiti barem dopadljivu viziju nečega što se inače ne da pojmiti.
A duša je,kažu, čista, prelijepa, čedna, tanana, krhka, nježna, blaga, prozračna, rosna, a opet izuzetno čvrsta,savitljiva . nesalomljiva i vječna.
Polazeći od postavki da njena umjetnost na estetski uzvišen , jedinstven i osebujan način predstavlja Božije kreacije:
Univerzum, nebeski beskraj,maglice ,prirodu , more, cvjeće, sutone , svitanja…,
nije začuđujuće što je odabrala nenijansirano crno za poleđinu, temeljnu boju ,sukladnu univerzumu, kao osnov na kome će graditi poetiku i kompoziciju slike.
Crnilo je boja onog ničega iz kojeg se stvorio nama poznati univerzum , nebesko prostranstvo i vječnosti .
Isključivo je taj beskraj moguće obitavalište duše koja je prema Božjoj zamisli jedina vječna odrednica čovječijeg bitka.
A u tom beskraju treba se usuditi i materijalizoivati nešto što skoro niko ne uspijeva : DUŠU.
Ne zna se koliko Yossemin zna o kristalu,obradi kristala , geometriji ili atomskoj fizici, ali nepogrešivi intelektualni , intuitivni i umjetnički nagon je vodio njen um i ruku da dušu predstavi kao prozračnu cvijetno kristalnu četvorodimenzionalnu kreaciju , koja odgovaraju savršenstvu simetrije kristalnih oblika kao jednom od najdubljih prirodnih zakona.
Yossemin ne zapada u grešku prihvatanja uobičajenih šablona simetrije opšte prihvaćene ornamentike.
Ona gradi svoju ezoteričnu simetriju nježniju , krihkiju i nadasve autentičnu arhitekturu , na nikad viđen način.
Slijedeći osnovne principe atomskih sistema i mreža ona iz jednog početnog oblika , prelazi u nove i uvijek ljepše i krhkije oblike, stvarajući nizove razgranatih zvonastih cvijetova (zvončica/kampanula , encijana , orhideja, lotusa…) i kreirajući vrlo krhki , prozračni cvjetajući oblik ,nalik na izuzetno efektno aranžiran kristalni cvijetni buket.
Nježno prelijevajući nijanse srebrenkastih kristalića , kroz savršenu igru svjetlosti i sjenki , Yossemin svoje tkanje bez greške isprepliće jedno preko drugog i jedno pored drugog,
Posmatrač u svakom momentu može pratiti rast jednog cvijeta, i rast drugih , i tim izuzetno preciznim preplitanjem i razlijevanjem cvijetova koji klize od dna ka vrhu slike , stvara iluziju prelaska cvijetova iz jedne u drugu, odnosno iz treće u četvrtu dimenziju.
U pređašnjoj istoriji likovne umjetnosti od majstora renesense (Mikelanđelo, Botičeli, Da Vinči…)
preko impresionista ( Renoar, Dega i posebice Claude Moneta sa slikom Impresija, izlazak sunca iz 1872. ) , Van Gog (postimpresionizam)
Pikasa (kubizam) , Dalija (nadrealizam) ,
plejada znanih i neznanih aspstraktinih slikara, pokušavali su uhvatiti ili bar zabilježiti taj prelazak iz treće u četvrtu dimenziju. Međutim ti pokušaji ostaju na pokušajima , sa vrlo malo uspjeha.
Eee, sada imamo Dušu od kristala , i totalni 4D uradak.
Čak i najmaliciozniji kritičar mora ostati bez riječi.
Nešto novo u svijetu likovne umjetnosti? Duboko smo ubjeđeni u to.
I to nije sve.
U sliku Duša od kristala je unijeto toliko nježnosti, emocija , ljubavi i duhovnosti koja u svojoj težnji za beskonačnošću odiše nekom konačnošću, kao otrgnuti i zaleđeni fragment putovanja jedne duše ka vječnosti.
Ova slika po svojoj ljepoti , sadržajnosti i katarzi jednostavno mora imati autobiografsku konotaciju.
Obzirom da je slika nastala ove godine , a na njoj je isprepleten niz od devet bijelih orhideja , a simbolika nikako nije strana Yossemin, shvatamo da to nije slučajnost.
To nas vraća u prošlost do 2012 godine, kada se jedno Milo, Bogobojazno i Čedno Biće , jedna Čudesna duša uznijelo na nebo.
Podsvijest je vrlo dojmljiva stvar , zar ne Yossemin.
I nemoj da bi plakala mila umjentice.
Duša od kristala je tamo gdje je ništa ne boli i gdje je ništa ne može povrijediti, i ima Moćnog zaštitnika.
A poznavajući je , znaš da ona pomno pazi na svaki korak voljenih.
Takvi su Anđeli.