Kada pomisliš
zaboravljaš me
pitam se koliko je to razumu blisko
dan bez tvoje riječi je tužan
pun strahova
šta je sa tobom
prozaičan
da li si dobro
zabrinut
kako se nosiš sa samoćom
i teretom koji nosiš,
a pomoći nema
pitanjima nedorečen
brineš li se o sebi
ili se samo daješ
djetinjim srcem
Tako to ide
život je prelijep
svaki dan ustajem
i liježem sa tobom
svaki dan je u molitvi
gledajući tebe
ruke tvoje male
nadajući se milosti