Jedna veoma fina Dama
nikad
ne odlazi bez poljubca
od mene
nakon noći duge
nije ko nesreća njena
njega nema
otišao kupit hljeba
bez poljubca
ne vraća se već godinu dana
ona naivna i bez rana
sretna
čeka i nada se
donijeće svježi hljeb
ostalo i nije bitno
neka ga
živ i zdrav majci bio
ona će već nekako preživjeti
sa mnom
kotrljajući se u đardinu uz rijeku