Zlatan će čas
Poslijednji put da kuca za nas;
Plamen će cvijetu da klizne niz stas.
Mjesec će skratiti dužinu svoga runa
I odvojiti more od žutih duna.
Onda ćemo se, možda, sjetiti svega; samo,
Zaboravićemo ponešto što sada znamo,
A biće i ponečeg što treba zaboravu da damo.
I sve će biti isto kao sa drugim stvarima:
Odroniće se kamen, nestjući ružu sa njenim čarima.
A biće tiho, i zato možda biće nam draže
Da stojimo pred kapijom od kolja, al’ riječi što se traže
Biće sve dalje, i sve će manje imati da se kaže.
pB