Tatjana Lukić – Strah – od leptirice

 

zime si prolepršala

u zidu zatvorena

 

nedirana tvojim zvjerkanjem

znala sam mjesta za slobodan kret

 

skučenog leta

mora da si svih minulih časova

smišljala iznenadni izlazak iz zida

i potonje slijetanje

 

nije ni mene zavelo kruženje

kojim ispunjah klijet

 

znam d a je zazvonilo za povlečenje hladnoće

za koji čas izleći češ se

pripravna

 

i prozore i sve dveri

raskririla sam širom

za dugo izbivanje pripravila sve

 

korakni samo iz zida izmili

ni krila neće stići rašitiri

već ću ti pobeći

Bookmark the permalink.

Komentariši