Autor
Hajro Šabanadžović
Minule su kiše jesenje
nar je već odavno procvao
ispod plavog neba
terakota nas rodila
Modra rijeka odgojila
cvjetne doline hranile
snivalo se u zemlji Božije milosti.
Jedan Grad čednosti imade
sniva rijeka modra zlaćana polja
krvava Drina remeti sliku
vjetrovi nad šeher Banjalukom zavijaju
dolina modre Neretve pleše
milosti puno je dato
Bosni divnoj, jedinoj.
Moj univerzum je ponekad tužan
zemlja moja prečesto krvari
moj grad prečesto spaljen biva
u njemu krijem đardine sretne
i neke stađune davne i sjetne
proljeća mojih radosti
moje tuge neisplakane.
Nad nama naše nebo
zemlje ove prelijepe
cvijetnih polja šarenih
naše snove sakuplja
neše čežnje dodiruje
naše snove pružamo
ruke nevine miluje
Oh my Lord,
Oh naš Bože Milosti.