Emily Dickinson – Pjesma 167.

167

Zanos po Muci učit – ko što

Slijepci po suncu uče!

Mrijeti žedan – sluteć kako

Poljima potoci huče!

Na tuđem žalu stajat, nogu

Čežnjivih, čežnjiv sav –

Dok progone te i kraj rodni –

I vazduh – voljen i plav!

O ti Kraljevsko ti Stradanje!

Ti Znameniti Bole!

To su strpljivi „Laureati“

Čiji glas vježban – dole –

U beskrajnu se Himnu vine –

Koja je nečujna stoga

Nama, tupljim učenicima

Barda Tajanstvenoga!

167

 

Zanos po Muci učit – ko što

Slijepci po suncu uče!

Mrijeti žedan – sluteć kako

Poljima potoci huče!

Na tuđem žalu stajat, nogu

Čežnjivih, čežnjiv sav –

Dok progone te i kraj rodni –

I vazduh – voljen i plav!

O ti Kraljevsko ti Stradanje!

Ti Znameniti Bole!

To su strpljivi „Laureati“

Čiji glas vježban – dole –

U beskrajnu se Himnu vine –

Koja je nečujna stoga

Nama, tupljim učenicima

Barda Tajanstvenoga!

 

Bookmark the permalink.

Komentariši