Bolna praznina
Smrt nerođenog djeteta
Ona je među oblacima
Zaleđeni vodoskok boli
Znam da još nije vrijeme da pričam o tebi
mila moja
Mirjana
i neću
ali moram
barem o boli tvojoj
koja te na kraju balade ubi
o baladama sam previše rekao
vrijeme toliko brzo leti
da čovjek ne zna kada će otpasti
sa vrteške života
moja udova ti se nećeš ljutiti
prošlo je šest godina
od kada postade udova
otkada usnila si
čvrsti sanak
zlo ti je utrobu pojelo
grlice moja mila
nećemo reći ništa više
ni da si udova postala
još deset godina prije
kada si časno svoju ljubav ubila
puno si toga predeverala
sa onim dembelom
i sa nama
i praštala
i voljela
pa opet praštala
pa se neizmjerno davala
toliko si praštala
da te ne mogu nazvati praštalicom
već sretnicom
bila si voljena
koliko ljubavi
davanja je bilo
to ponekad ubija
snovi već manje
nisam ni bio svjestan
ljubavi
neizostavno i uvijek
prtila si
ednu bol
koju svi zaboraviše
i tvoj blesan
dijete ti ubiše roditelji
zar da pukovnik ima vanbračnog unuka
od šesnaestogodišnje miljenice
ne nikako ne
ne ide to tako
čast tri uokvirene zvjezice to neće trpjeti
sastrugaše ti dijete
u šestom mjesecu
toliko si dugo tajnu krila
dok ona nije postala očigledna
godinama poslije
si osjećala malu glavicu
kako stomak ti miluje i lupa
često si to mjesto milovala
i uspavanke joj pjevala
do smrti
druge djece nisi imala
znam plašila si se
ubiće ih neko ko mu možda i nije rod
uvijek si bila zagledana u prošlost
i tužna
a puna dobrote i milosti
kada bi te pitali zašto si tužna
slegnula bi ramenima
djecu ubijaju na svakom koraku
nije im toga nikad dosta
nerođene a žive
noževima i bajonetima stružu
iz majčinog stomaka
ašovom lopataju
joj,jebote i jebote,
joj jebote
samo bi promrmljala
i to bi bilo sve
volio bih da sam te mogao barem jednom zagrliti
u naručje stisnuti
možda poljubac na kapke na usne
na mjesto bolno prisloniti
reći tiho polako da niko ne čuje
isplači mi svoju bol mila
biće ti lakše
evo ja te za ruku držim
tvoja je ruka u mojoj
moja u tvojoj
u dvoje je sve lakše
nisam to mogao učiniti
ženi prijatelja mog
mila
ti si to znala
i ponekad ničim izazvana bi kriknula
takve su ti
mila
grlice majke
žene ljubavnice
snene djevojčice
oprosti mila
ne mogu dalje
srce nebom plače
ranu su uvijek svježe