Daily Archives: 26. Marta 2026.

Atavistički i godinama

sam mogao biti djete cvijeća

ali nisam

Geografska udaljenost?

premostiva, zakon lebdenja

Patrijahalni odgoj?

nije ga bilo , zanemarivanje

Nazori ?

skromni, bez opsesija.

Krutost socijalnog okruženja?

vehtost se uvijek da zaobići

 

Šta onda?

 

nećeš vjerovati mila moja

ljubav me spriječila

da budem dijete cvijeća

koja su sušta ljubav

ljubav me vodili tebi

a to je drugi smjer

Neusmjereni.

Lepršav.

Mnogo sanjiv.

 

Priznajem urođenu privrženost

Bogu Jedinom

nema stroge kanonske definicije

forma prijateljskog časkanja

mislila je mladost.

 

Milosrdni Bog je to uvažavao,

On sve zna.

nikad od njega nisam pobjegao

plivajući na putevima

Njegove milosti i ljubavi.

 

Srce je srce,

Duša je duša.

Lična shvatanja ugodnog izgledu

lice bez dlakavih obilježja

želja za dopadanjem

Bogu Blagorodnom

narcisoidnom gledalu

tebi koja ćeš tek doći

mila moja

grlicama

lepršavost mojega života

higijene nisu bila dobra preporuka

onome što je nalikovalo revoluciji

i djeci cvijeća

 

njih nije bilo briga

bila im je dovoljna ljubav

hej,muzika, na na na

kako bajkovito predivna la la la

kakvi predivni krajolici mmm ti i ja

lepršavo cviječe koje ne vene

 

cry and cry

avaj i avaj

o baby baby bebi

sva nesebična u davanju

a ja sam tragao za sviđanjem

naivno odbijajući sve što nije skladno

 

nisam volio predugu kosu

brade bilo kog tipa

eksperimentisalo se

vrlo vrlo kratko tek dan dva

brico umro

ljubav se vodila

pa se zaboravilo

 

ovo ti baš nisam moro reći

šta se može

vazda iskrenost prije pameti

 

tada

taj i taj

takav i takav

tebe upoznah ljubavi moja

još uvijek ne malo kasnije

pjesma je iskrenija

istinu zbori

ljuti se na tebe

kasnila si

 

sada su kose osnježene

smiješne bore postale očitije

duboke brazde što iskustvom slove

ono ko fol

djeci ne treba pamet

bilježe mnogo ljubavi

pređenih puteva

ipak

naslućuje se lik

onog dječaka

nalik onom drugom

odlepršalom Malom Princu.

 

ali sam volio tu djecu.

i to jako

neku bezrezervno

bez upoznavanja

djeci nije nimalo teško sanjati

i dosanjati bliskost

čarolije susreta i boli

bilo je mnogo tuge i boli

u mom srcu

u dešavanjima tih godina

onim milenijumima prije 

decenijama poslije

 

sve te boli valeri krikova

vrište mila moja

ne pomaže vata u ušima

ne pomaže led u srcima

ne pomažu okovi nad dušama

privlačilo me ono što mi je bilo blisko,

njihovo prihvatanje i slavljenja biti života

 

bezuslovna ljubav

lav lav lav

Ol vi nid iz lav

mir ljudima

pis sist’  selam

peas brad’  selam

 

Avaj My Lord.

svijet bez boli

i rata

što izmisliše ga ljudi zli

 

Zašto podjela bilo kog tipa

umobolno arijevskih

inkvizicijski plamtećih

 

svi su ljudi braća

 

ali križari truli

niječu Božiju riječ

Abraham sleđen

bijedno rasnihpodvojenosti

praotac Adam plače

 

bespolno polnih hadumi

Eve siluju

mnoštvo religija

a Jedan Bog

 

nacionalnih i svih drugih podjela

nedostojnih Boga i Ljubavi.

većina ljudi nema pamćenje

ni misli

amebe i vinske mušice,

majmuni i roboti

svijet su za sebe.

humanoidi slijede Darvinovu teoriju evolucije

uglavnom.

 

izvinjenje amebama

vinskim mušicama i majmunima

robotima ne

bilo bi glupo

nisu stasali

protiv njih nemam ništa

i ne želim ih porediti sa ljudima

 

Bog je sve sa svrhom stvorio,

nauka uvijek kaska

krajnji okviri intelektualnih tajni

takar nasljednih dometa

mnogo toga i još čega

ključi sakriveni

zato je trebalo nestati djecu cvijeća.

talasala su tokove uštrojenog života

uškopljenog skicama bespolnog celibata

dvopolni Savletovi testamenti

sterilni duh Ivančice,

zlokobnih proročanstava družbenika pakla…

 

bez djece surova stvarmost

sasvim izvjesno postaje

nepodnošljiva i turobna

ali zvijeri i zombije sasvim zadovoljava

niko im neće remetiti učmalost

genocidnu blaženost krvavog mira

 

još jedan je dan je prošao.

osjećao sam te

mila moja

ali nisam sreo.

pjesak je bio tužan.

ukrala si mi jedan dan nadrealnih impresija.

 

bio sam umoran od leta

osjećaji su oteknuti i neelastični.

ljutio sam se na tebe

neznanko ljubavi moja

nije važno,

djeca uvijek mogu dozvati čaroliju

mogu vidjeti plavkasti led

blješte razasuti biseri moga srca

po livadi naših snova

led se ne dira

biseri se nižu

svjetlucave ogrlice naših budućih dana.

znam

sutra ću te zasigurno sresti

ili neki drugi dan

punu zanosa sa suncem u kosi

morem čežnje i sanja u oku

sa vanilin sladoledom u ruci

i tada

dva puta dva jesu četiri

mili moj

mila moja

četiri je uvijek par

dvije i dvije ruke

a to je već ljubav

tujinko moja nestašna.