Vilijam Blejk ( William Blake) – Proljeće

 

 

O ti, što rosnih uvojaka gledaš

Dolje kroz jasna okna jutra, baci

Svoj anđeoski pogled na naš otok

Gdje kor te pojuć, o Proljeće, čeka!

 

Brijeg jedan drugom šapće, a doline

To čuju; oči s čežnjom nam se dižu

K blistavom stanu tvom: iziđi, svete

Neka ti noge posjete naš kraj.

 

Istočnim dođi gorjem, naši vjetri

Cjelunu nek ti mirisni plašt, daj nam

Zorom, u suton, kušat dah svoj; prospi

Bisere zemljom što te strasno žudi.

 

Prstima lijepim odjeni je, grud joj

Poljubi nježnim cjelovom, i stavi

Zlatnu joj krunu na klonulu glavu

Što uvojke je čedne za te splela!

 

 






												

Mak Dizdar – SLOVO O ČOVJEKU

 

PRVO

Satvoren u tijelu zatvoren u koži
Sanjaš da se nebo vrati i umnoži

Zatvoren u mozak zarobljen u srce
U toj tamnoj jami vječno sanjaš sunce

Zarobljen u meso zdrobljen u te kosti
Prostor taj do neba

Kako da premosti?

DRUGO

Zatvoren u rebra zarobljen od srebra
I kad si visokan bjelji ni od sebra

Satvoren u tijelu zatvoren u koži
Sanjaš da se nebo sa tom zemljom složi

Otrgnut od neba žudiš hljeba vina
Al u domu tvome

Kad će domovina?

TREĆE

Zatvoren u meso zarobljen u kosti
Pa će tvoje kosti tvoje meso bosti

Otrgnut od neba želiš hljeba vina
Kamena i dima samo ima svima

Od te ruke dvije tvoja jedna nije
Jedna drugu ko da

Hoće da pobije?

ČETVRTO

Zatvoren u mozak zarobljen u srce
U toj tamnoj jami vječno zoveš sunce

Sanjaš da se nebo približi i vrati
Tijelo se kroz vlati u pijanstvu klati

U žilište slišćen zatvoren u krvi
U tom kolu bola

Potonji il’
Prvi?

PETO

U tom kolu bola ni potonj ni prvi
Igrište si strvi i ročište crvi

Zaplijenjen od tijela greb za sebe djela
Kad će tijelo samo da

Postane djelo?

 


												

Milina se dunjalukom širi / Igrokaz na dan 16. Septembar / Rujan

Danas je Subota16. Septembar / Rujan 2023. godine.

Prolazi  259-ti  dan. Sve nam se čini da je  do isteka godine ostalo  još 106 dana. Koliko sutra manje od stojanke.

A lagana ova godina bila. Kao svaka prije. Sve su one lagane i  lijepe, ali ih ljudi nagrde. Debelo, do neizdrživosti.

Posmatramo današnje jutro, suncem obasjano. Milina se dunjalukom širi.

Mirisi i boje jeseni se uvlače u krajolik. Oplemenjuju prirodu.

Ganu čovječiju dušu.

Koliko je neizmjerne ljepote, milosti i ljubavi u tom Božanskom stvaranju i darivanju!

Um da stane .

Insanu nište ne preostaje nego padne na koljena i da se moli:

Hvala Ti Gospode…

TI oprosti mi.

Što bi poete rekle:

Uzvišen je Gospod naš.

Ili u prevodu:

Volite se ljudi , ljubav je milost od Boga jedinog poklonjena.

Vislava Šimborska – Uz vino

 

Pogledao, dodao mi lepote,
a ja je primila kao svoju
Srećna, progutah zvezdu.

Dopustih da budem izmišljena
po slici i prilici odraza
u njegovim očima. Igram, igram
uz lepet iznenadnih krila.

Sto je sto, vino je vino
u čaši koja je čaša
i stoji stojeći na stolu.
A ja sam prividna,
prividna do neverovatnosti,
prividna prosto do krvi.

Pričam mu šta hoću: o mravima
što umiru od ljubavi
pod sazvežđem maslačka.
Kunem se da bela ruža
polivena vinom peva.

Smeje se, naginjem glavu
oprezno kao da proveravam
pronalazak. Igram, igram
u začuđenoj koži, u zagrljaju
koji me stvara.

Eva od rebra, Venera od pene,
Minerva iz Jupiterove glave
bile su neuporedivo stvarnije.

Kad me on gleda,
tražim svoj odraz
na zidu. I vidim samo
ekser s kog je skinuta slika.






												

Emili Dikinson – Pjesma 173

Čupavi stvor, bez nogu,

Ali vanrednog trka!

Lice mu od velura,

A boja lica mrka.

Katkad u travi bude!

Na grani, katkada,

S koje, u pliš obučen,

Na prolaznika pada!

Sve to u ljeto. Al kad Vjetar

Puk Šumski uznemiri –

U damastni se stan zaključa –

U Svili se šepiri!

Onda, izroni sproljeća,

Finiji od gospoje!

Na ramenima krila mu,

Jedva prepoznaš ko je!

Zovu ga Gusjenica!

I ja! No ko sam to ja

Da divnu tajnu Leptira

Iskažu usta moja?

Pablo Neruda – Ne volim te zato sto te volim

 

Ne volim te izuzev zato što te volim;
Od voljeti te do ne voljeti prelazim ,
Od čekanja do kada te ne čekam
Srce mi prelazi od studeni do plama.

Volim te samo zato što si ti ta koju volim;
Duboko te mrzim, i mrzeći te
Privijam se uz tebe, i mjera moje promjenljive ljubavi prema tebi
Je da te ne vidim već slijepo volim.

Mozda će januarsko svjetlo uništiti
Moje srce sa svojom okrutnom
Zrakom, kradući mi ključ ka potpunom smiraju.

U ovom dijelu priče sam ja onaj koji
Umire, jedini, i umrijeću od ljubavi zato što te volim,
Zato što te volim, Ljubavi, u plamenu i krvi.


















												

Cecilia Meireles – Pjesma nježnosti

 

Kad bi ti čovječan bio, moje bi ruke živjele,
vezući nježnosti i platna od  svile,
da ti prinesu haljine čarobne legende.

Kad bi ti čovječan bio,
oči bi moje otvorene sjale danju i noću,
I zagledane bi bile u tebe što sav bi blistao,
kao onaj što okrunjen je sunčevom vatrom.

Kad bi ti čovječan bio, moja bi usta voće bila
za tvoju žeđ, i za tvoj san muzika ljubavna,
svečane utjehe za tvoje nježnosti.

Kad bi ti čovječan bio, ja bih ti bila igračka djetinja,
oružje za tvoj rat, flauta u kasnim ljetima
koja bi pjevala ritualu vrlo bliskom smrti.

Kad bi ti čovječan bio, o, Odabrani,
ja bih sve bila u tvome postojanju.
Ali nisam ništa . . .
Nisam drugo već ova žudnja neugasla da postojim.

I mislim, kad bi ti čovječan bio,
da bi ruke moje živjele vezući nježnost i svilu,
da ti prinesu haljine čudesne legende.














												

Promili / Igrokaz na dan 15.Septembar / Rujan

Danas je Srijeda 15.Septembar / Rujan 2023. godine novog vakta.

Na priliku i na vidiku je ostalo još samo  108 dana do kraja ovog kalendara,a biće da se od istog  trga 258 . stranica.

Na volju vam provjeravati.Lako je.Uzmete abakus i zrno po zrno. I nemojte se zbuniti. Ovaj dan je ni am'te ni tam'te. Prolazi , a nije prošao , polako se ispisuje a nije   otpisan.

A historičari ne posustaju i prepisuju,možda nešto i sakriju, na našu sreću nismo nazočili svakom birvaktile vaktu. A kako ćeš nazočiti kad ih ima hejbet, a i neuki se preko reda uguravaju da vide šta je bilo prije nego su oni promilili.

Ovo promilili nema veza sa riječju promil. Ili ima ?  Ko će ga znati ? Jako nezgodna i počesto vrlo respektabilna riječ. A jopet često je ignorišu. A ne bi trebali. Svaka riječ ima svoje mjesto i svoje značenje, pa bilo to nekom milo ili  ne.

U kosmičkim promilima nama zemljanima mrka kapa, a univerzumu praška.

Kad se kaže ne bi taj i taj  dao ni crno ispod nokta nemojte misliti da je škrtac. On samo ne pere ruke redovno.A na kraju krajeva , ti crni  promili ispod noktiju mu dohakaju glave.

Kad kažete ostalo od plaće nešto promila , dođe ti da plaćeš , a komišija ti kaže :

-Ko ti kriv kad nisi nacionalista i fukara.

Kad ti policija uhvati komšiju sa nekoliko izduvanih  promila  valjaš se od šege , jer on jadnik ni kriv ni dužna, radi par čašica sa nacionalističkom bagrom zaglavinjo.

Tri promila na platu platu je marka, tri promila na ukradeno i poljačkano narodno blago , po nalogu tronacionalističke bagre , mogu otplatiti sve kredite koja je ta ista bagra fukara u ime naroda zaduživala narod, a za svoje potrebe.

I dođe ti da plačeš, a oni se smiju.

Međutim , ima ona jedna poetska  pravda ili što bi poete rekle:

-Plako ne plako , riknućeš.

-U prevodu:

-Ko poslijednji plače  taj je ograisao. I vam'te i tma'te. Zatoo , najtijebolje smijeti se poslijednji.

Desanka Maksimovic – Po rastanku

 

Reci mi sad, kada vec proslo je sve:
casi bolni i dani dragi, lepi;
kad novi bol se starom bolu smeje;
od reci tvojih kad dusa ne strepi, –
reci, da l’ te je moja
tuga bolela
nekad, kad sam te mnogo,
mnogo volela?

Reci mi sad, kada me ne volis vise;
kad ti se prosloj ruga nova sreca;
i kad se dani koji nekad bise
dusa ti samo, kad me vidis, seca –
reci, da l’ te je moja
radost bolela
jednom, kad nisam vise
tebe volela?

Nekad sam bila dobra i mlada
i poverljiva i puna nada,
nekada pre,
ti si mi tada reci mog'o
beskrajno mnogo, o kako mnogo
sa rec i dve.

Spokojni bili su dani moji,
a ti si srcu mi prvi koji
bese drag,
pa iza svega sto si mi rek'o
katkad surovo, kadkad meko,
ostao je trag.

Sad srce moje bije tise:
vec manje volim, a znam vise
nego pre;
vec sad mi ne bi reci mog'o
onako dosta, onako mnogo
sa rec i dve.

I kad bi danas prisao meni
i hteo reci davno receni’
buditi draz,
u srcu mome saptao bi neko:
da sve sto si mi ikada rek'o,
bila je laz.

Pročitajte više…