Robovi do groblja / Igrokaz na dan 8.Januara / Siječnja

 

Verzija II.

 

Danas je Nedelja 8.Januar / Siječanj 2023. godine.

Znači to je ,daklen, osmi dan ove godine, a drugi nedelja u ovoj  novog godini  kuluka , za one koji ne slave nije do baš  slavlja.

Ma kakvi kalkulatori,u naske iznad prosječna računica ili se kaže IQ, to već u svojo veljoj pameti nismo prokljuvili.

Dakle valja vam kulučiti još samo 357 dana u ovoj godini. Ako imate posao. Ako ne ,ko vam kriv.

Birali ste i izabrali. Sada vam nude kontejnere svaki četvrti su obnovili, jer se stari izlizali od upotrebe. Tako vam se potrefilo.

Pitate zašto vama , a ne i nama.

Ako niste skontali,nismo vam mi krivi.

I upravo zbog toga vi kulučite,mi ne.

Mislimo na muški dio populusa.

Oni su neuki i kofrče se .U prazno uglavnom i obavezno klepe ušima.

Ako nam se računica uklapa, danas je i drugi dan Pravoslavnog Božića.

Nemojte nam reći da pola pučanstva nije mramorno. Glava im ko komad mramora.

Presaugali.

Hoće oni variti bez maske.

Oprošteno im, trebalo se nadolmiti Isusovom krvlju.

Hem je crveno , hem je kao vino , a možda je i vino , tko će znati.

Ali od dobrog vina glava ne boli.

Siguro nije od onih vina što ih porede sa ženama .

Ta pijača je samo za probrane.

Sveštenstvo i vlastelu.

Za pučanstvo su kiselice od vinskog sirćeta.

Taki običaj uvela sveštena lica , joj,još od davnina.

Normalno uvijek su bili prvi gdje je ića i pića đabalesku, oliti sa grbača najprostijeg puka.

Ovih dana se polako se otvaraju nove računice , iako se stare nisu zamandalile .

Kako ćeš svesti računice pored svih tih silnih slavlja i dugova.

Počelo se Bosninim partizaniskim praznikom : Danom republike BIH.

Nastavilo se danom bivše nam , prelijepe,ali masakrirane Majke Jugoslavije.

Javreji ubaciše Hanuku. (  I Dan JNA se nekad slavio, ali nekako na silu , bez zanosa.)

Zatim Latini proturiše svoje rođenje Isusa.

Nesvrstani zaigraše valcer između dva rođenja najvoljenijeg hrišćanskog Božijeg poslanika.

Slave Novu godinu, iako nova godina počinje minimum u proljeće i nema veze sa Isusovim rođenjem u travnju, oliti Aprilu.

Sada dolaze dvije repeticije.

Ne kažu džab-džabe Repeticio est mater studiorum.

Treba utvrditi gradivo da se Isus zaista rodio ,i k'o i svaki č'oek na dunjaluku, i ispao između majčinih skuta i da se Nova godina zaista desila.

Mnogo se lakše diše.

Praznici će proći , a narod će ostati i kokuz i rahat od pameti.

Kokuz jer ih iscijedi troglavata nacional-fašistička bagra, a rahat od pameti jer i dalje glasaju za satrape i dolme sveštenstvo, koje je prvo na trpezi feudalnih porobljivača Bosne. I umjesto jednog Gospodara, imaju hejbet pogana, što bi u mahali rekli , pogančera za vratom.

Ispada da je bolje i kontejnere prazniti nego u svoje robovlasnike dirati.

Oni će ih braniti od onih drugih robovlasnika i robova u njihovoj vlasti.

Onako usput, neobavezno , šta mislite o štukama i mangama.

Što bi poete rekel:

-Jednom rob ,uvijek rob.A štuke se štukaju.

U prevodu :

-Nikad sluga , uvijek rob do groblja, ili nešto slično,

baš o bosanskoj raji lično.

Mange će kad tad osjetiti miris slobode, raja teško.Stvar navike.

A ciganke pjevaju : H'ebeš štuke,h'ebeš mange.

E, sada je pitanje: Tko su štuke , a tko mange.

Svijetu nikad ugoditi.


												

Pablo Neruda: Sad si moja

 

 

 

Sad si moja. U mom je snu dio tvog sna.

Sad spava i ljubav i bol i težina sva.

Noć je sišla na nevidljivim kotačima,

I ti, jedina, snivaš u meni poput jantara.

 

Nitko drugi, ljubavi moja, neće spavati u mojim snovima.

Pođi, pođimo zajedno, preko voda vremena,

Nitko osim tebe neće putovati sa mnom preko sjena,

Ni sunce, ni mjesec — samo ti, moja zimzelena.

 

Iz tvojih ruku, sa tvojih mekih otvorenih dlanova

Nježne pjesme padaju i nestaju kao kapi,

Sklopila si svoje oči, poput siva krila dva,

 

Dok ja plutam vodom koja teče, koja me odnosi:

A u svojoj sudbi vrti se noć, zemlja, vjetar —

Ja sam bez tebe, sâm, samo tvoj san.

 

 

 

 


												

Božični igrokaz

Pjesma dana

Danas je 08. Januar 2020. Nedelja  je do ponoći , bak koliko mi znamo,  i kako kažu osmi je dan ove godine , a izvjesno i drugi dan Božića , računatog po Pravoslavnoj vjeroispovjesti.

Eto , ne mogu se najbliži religijski srodnici  dogovortiti kad je poslanik rođen. 25.12 . ili  7.1.

I najinteresantnije je to što svi misle da su u pravu. Kao da su pravnici , a ne sveštena lica.

To je zato , da smute narodu mozak da ne primjeti da  je fini i tihi  pomazanik rođen u proljeće, kako najpouzdaniji  izvori kažu, u travnju , oliti aprilu , jopet neki kažu da je rođenje Isusovo  bilo čak i u rumenoj  jeseni.

Sveštena lica su u dgovoru sa paganskim vlastima , četiri vijeka po rođenju Isusa , odredili da njegovo rođenje pada    o Rimskom  paganskom blagdanu Nepobjedivog Sunca .

Nećemo pominjati da se zimski solsticij povezuje sa paganskim običajima čerečenja i komadanja Ozirisa i Dionizija , i njihovom ponovnom rađanju/uskrsnuću, napravili bi dubiozu u svešteničkim hipofizama i kod neukog naroda. I mogo bi nam ko zamjeriti da izmišljamo.

Mi ćemo kratko i jasno –  lažu nas  crkvene institucije. Ih , ko neka novost.

To ništa ne mjenja, desilo se što se desilo. Isus se rodio. I umro ko svaki insan.;kad mu i kako mu suđeno.

Nećemo se sporiti.Svako ima pravo da zanovjeta, da vjeruje šta želi, da bude razuman  ili nerazuman, ili pak da se kreće kao svaki puki kreten. Da proste Kreteni.

Danas vam nisu potrebne ni poete i prevodioci. Samo slavite . Možda jednog dana dođete tobe.

**

Johan Volfgang fon Gete – Dobrodošlica i rastanak

Na konja! srce burno reče;
poletjeh skoro isti tren.
Ljuljuška se već zemlji veče,
gorom se plela noćna sen;
ramena hrasta-ispolina
već zaogrnu maglen skut,
iz žbunja gledaše me tmina
stotinom očiju uz put.

Mesec se mutni tužno njih’o
zasjevši na oblačka hum,
mahaše vjetar krilom tiho,
stravičan slušah njegov šum;
noć čudovišta bezbroj stvori,
al’ bodra radost svlada strah:
o, kakvom vatrom krv mi gori!
U srcu kakav je oganj plah!

Spazih te i tvoj pogled mio
ozari svaki damar moj;
svim srcem tvoj sam bio,
svakim sam dahom bio tvoj.
Proljećni rumen ćutat  je lako
obavijao tebe snenu svu,
pa nežnost za me – Bože! Kako,
čime zaslužih sreću tu?

Al’, avaj! mlado sunce sinu,
rastanak srce steže tad:
u poljupcu ti pih milinu,
u oku tvome čitah jad!
Ja podjoh;jadan bolom skoljen,
pratio me pogled tvoj:
pa ipak, sreće biti voljen,
sreća je  voljeti, Bože moj!

 


												

Prever – Čudo slobode

 

 

Između zubaca jedne zamke

Noga je ostala lisice bijele

A kapi krvi po snijegu

Kapi krvi lisice bijele

Kao tragovi ostaju ostaju po snijegu

Tragovi lisice bijele

 

To ona bježi na tri noge

Pod zracima zalazećeg sunca

I dok tako bježi nosi u zubima

Jednog još živog zeca


												

Desanka Maksimović – Svaka tvoja riječ

 

 

 

 

Svaka tvoja reč,

u meni je do pesme porasla

svaka tvoja reč.

 

 

Svaki tvoj dodir,

u meni je do zagrljaja porastao

svaki tvoj dodir.

 

 

Naš slučajni susret,

u meni je do života porastao,

naš slučajni susret.

 

 

Sve što mi se zbog tebe dogodilo,

kao očarano živi u meni,

i čini se , neće proći

sve što mi se zbog tebe dogodilo.

 

 

I volela bih

da te tek sada volim prvi put

 

 

Volela bih da ne verujem

da će mi srce za tobom proći

kada budeš jednom otišao

 

 


												

Danilo Kiš – JESEN

 

počinju bračne svečanosti
ljubavni krici detlića liče
na udaranje po bubnju
umetnost sviđanja je beskrajno
raznolika

divlje se patke zaručuju
u novembru
događa se tako
da se jata putnika
doletelih čak iz rusije
nađu sa starosedeocima na istim
jezerima na il-de-fransu
i tada dolazi do velikih ljubavi
praćenih tragedijama
i ogovaranjem