Ti si još dete, o nasmejana,
I tako puna ptičijih šala,
Igračku grla si mi dala
I šljive oka mokre od grana.
Sviralo živa, tako si čista
i žena, žena uzdrhtala…
Na usni su mi ugledala,
mesto poljupca, dva vrela lista.
Ti si još dete, o nasmejana,
I tako puna ptičijih šala,
Igračku grla si mi dala
I šljive oka mokre od grana.
Sviralo živa, tako si čista
i žena, žena uzdrhtala…
Na usni su mi ugledala,
mesto poljupca, dva vrela lista.
On uglavnom kaže ne
A srcem kaže da
Da svemu što voli
Ne svome profesoru
Tako sad on stoji
I njega ispituju
Pa kad je sve probleme riješio
Odjednom obuze ga hudi smijeh
I izbrisa sve
Brojke i riječi
Datume i imena
Rečenice i zamke
Ne hajući za prijetnje profesora
A usred graje čudosne djece
Kredom svih boja
Na crnoj tabli
Simbolu nesreće
On crta lik sreće
pB
Kao petnaestogodišnja djevojčica je učila o ljubavi,pjesmu i miru od djece cvijeća. Svakim damarom , svojih latino predaka, je osjećala nepravde koje tišti čitav svijet.
Rođena je January 9, 1941 Staten Island, New York, U.S.
Da li joj je kosmopolitizam jabuke, u sprezi sa latino bilom ,pomogao da oslobodi glas čežnje i prospe ga širom svijeta?
Da li je bila ponešena poetikom,iskrenošću i ljepotom mladosti, koja je pjesmom i ljubavlju pokušala da prekine okove i lance mračnih i neljudskih svijetova koje grade Vatikan,SAD i Zapad?
Ili je bila samo krhka djevojčica, koju ljubav i mladost nježnog i iskrenog srca vode na puteve lutanja, sa gitarom u ruci i porukom u glasu?
A , možda je bila samo grlica koja je od bijede svijeta bježala,lepršajući na krilima svojih riječi i nota?
Da, Baezova je sve to i malo više.
Djevojačko srce će jednom pogriješiti.Zavoljeti jednog prevrtljivog Donovana ,koji će joj slomiti srce.
Dvoje se nađu pa se poslije ne nađu. Licencia poetika.
Neka ,šta se tu može.Ali Đoan je hrabra djevojka.
Jedno slomljeno srce nosi mnogo sanja ,poezije i muzike.Mnogo ljubavi u srcu ,to je mnogo sreće za čitav život.Boli ta sreća,itekako boli,ali je potrebna da bi se bol o nekim drugim stvarima prenijela tamo gdje je potrebna.
Plakala je i vrištala za narod Vijetnama,Afrike,Argentine , Amerika i cijelog svijeta.
U pjesmi se družila sa Komandantom Će Gevarom ,osjećajući da je njegova borba i žrtva pravedna.Mi bi dodali i smrt besmislena.Ko se sada sjeća Će Gevare.Nešto preživjelih savremenika,po koje obijeljelo blesavo dijete cvijeća i rijetke pjesme koje se u narodima Amerika pjevaju.
Aprila 1993. Joan Baez je dolepršala u samo grotlo pakla, gdje se smjestilo Sveto Sarajevo Grad čednosti , Bosne zemlje Božije milosti da bar na tren podijeli patnju jednog naroda koji treba nestati.
Bila je prva od poznatih svjetskih ličnosti koja je to učinila.Ponukala je druga da učine isto.
Licemjerni zapadnjaci su joj navukli zaštitni prsluk.
Gospođice Baez vas su tada varali.
U Sarajevu i Bosni u to vrijeme se niko nije mogao zaštititi od snajpera i granata bezumnih agresora , koji su sami za sebe tvrdili da su veliki srbalji.
Neki drugi neuki,oni koji su se ispod mindera , u trezorima i podrumima krili , ničim provocirani su rekli :
-Došla je da se promovira.
Gdje im je pamet?
Svjetska diva od pedeset dvije godine, sa stotinama miliona prodatih ploča,hiljadama koncerata i nebrojeno mnogo pjesama ,dolazi glavu stavljati u ralje pakla,da bi povećala tiraž za par primjeraka.
Idite,boni, pa se liječite.
Žena je došla da zaplače.dfa se isplače ,da se izgrli i izuljubi,da se poklponi senima ubijenih i hrabrošću živih. i zapjeva:
Ima neka tajna veza Sarajevo ljubavi moja.
Hvala ti za posjet u tim teškim trenucima . I za sve ostalo grlice naša.
Za Nadu,ljubav i vjeru u Jedinog Milosnog koju si nam nosila kada bi se mi ratom zabavili .
Tebi koja si imala toliko mnogo plemenitog dara i glasa da ljudskost i ljubav slaviš , želimo mnogo godina pjevanja,o nama i sa nama i o našem turobnom,ali prelijepom svijetu.
Nikola Tesla.
Genije. Mistik. Vanzemaljac. Čudak. Filozof. Mislilac.
Ili jednostavno čovjek.
Malo njih se može pohvaliti da su ljudi.
Tesla je sebi priskrbio još jedan veliki dodatak svome brtikom umu i biću.
Dobročinitelj.
Zaboravljen , u eri golišavosti i zvjerinjih brutalnosti ljudi nemaju vremena da ga se sjete.
Uključite televizor ili kompjuter.
Tesla.
Poželite nešto svježe iz frižidera.
Tesla.
Poželite da čujete i vidite nekog.
Tesla.
Hoćete da se vozite na posao.
Tesla.
Nemojte da skačete sa visina veći od metar, radi gracitacije.
Tesla.
Hoćete da…
Tesla.
Da upravo tako. Savremeni svijet ne bi imao blagodeti bez koji ne može živjeti da nije ljudine zvane Nikola Tesla.
Vrijedi pogledati ovaj video. Neobičnost , ali i jednostavnost misli Nikole Tesle navode na razmišljanje i otvaraju mnoga pitanja sa kojima se naš um svakodnevno susreće.
I sve drugo , što sa poštovanjem govore o životu i djelima skromnog čovjeka Nikole Tesle , koji nije imao vremena da se druži sa ljudima, jer je radio za njihovu dobrobit.
Možda osjetite strahopoštovanje i veličanstvenost Univerzuma stvorenog Ljubavlju , Svjetlošću i Milošću Jedinog Stvoritelja.
.
– A kad zaboraviš čistu posteljinu srijedom i subotom,
A naročito kad zaboraviš nedjelju
Kad zaboraviš naše nedjeljne trenutke u krevetu,
Ili mene kako sjedim na radijatoru u tromo popodne,
I gledam niz dugu ulicu koja nikamo ne vodi;
Zagrljenu priprostim starim kućnim ogrtačem nenadanja;
I ništa ne moram da radim, i sretna sam, ne znam zasto…
I da ponedjeljak nikada ne dođe!
Kad to zaboraviš, kažem,
I kako si psovao ako bi netko zvonio na vratima,
I kako bi meni zastalo srce kad bi zvonio telefon,
I kako smo napokon krenuli na nedjeljni ručak;
To jest, kroz dnevnu sobu do stola zamrljanog tintom
Na nedjeljni ručak.
A to je uvijek bilo pile s tjesteninom, ili pile s rižom,
I salata, raženi kruh i čaj, i kolačići s čokoladom.
Kažem, kad to zaboraviš
Kad zaboraviš moj tihi predosjećaj
Da će rat završiti prije nego dođe red na tebe;
I kako smo se konačno svlačili,
Gasili svjetlo, uranjali u krevet,
Ležali načas opušteni u nedjeljnoj svježoj posteljini,
I nježno se savili jedno u drugo…
Kada, kažem, zaboraviš sve to,
Tada možeš reći, tada ću možda povjerovati
Da si me posve zaboravio.
Pjero,Klitandru nimalo sličan,
smota paštetu,tom posluvičan,
a bocama zagleda danca.
Kasandra u dnu avenije
nepriznate suze lije
na razbaštinjenog bratanca.
Arlekin,fakin , tuda mine,
smišlja otmicu Kolombine,
i, zanesen,uvis skače.
Kolombina ,začuđena sanja
da osjeća srca vjetra posred granja,
a u svome srcu neki glas što plače.
Na moje grudi naslonjena
bila si mi desno krilo.
Kao da bi sterala
svoje milo, crno perje,
visile me tvoje reči
u svijetlo i bijelo nebo.
Uzbđenje. Tišina.
Sad sjedim sam za stolom,
iz grudi krv mi teče,
nestajanje me tvoje boli…
pB
Neka to rade oni koji znaju,
ja ne.
Ne znam odakle znaju,
ali znaju.
Čemu strah,
ili radost,
ili oka sjaj,
kad svemu jednom dodje kraj.
Rastanimo se najzad,predraga
gospodo i moje prelijepe dame
Dosta smo pjevali epitalame,
a i naslada nam bješe previše blaga.
Bez grizodušja,patnje i srama!
Strašno je samo što u ovom času
osjećamo srodnost u ovcama što pasu
iskićene bljutavim trakama.
A bili smo suviše smiješni kad
strunama našim ne davasmo maha.
Bpgljubavi hoće da imamo daha,
u pravu je.A to je Bog mlad.
Rastanimo se velim.Zbogom, romoru.
O,nek naša srcašto bičevaše lažno
ištu odsad, urlajući snažno,
ukrcavanje za Dpdomu i Gomoru.