Šest sedmina , cirka ba plus minus 1 – 3 dana ove prelijepe  2o23. godine  su pred nama nama. Dobro je. Progurali smo jedan dio . Oni koji su pregurali.

Oni koji nisu , jednostavno im se posrećilo. Ili nije? Otišli su na bolje mjesto.  Ili na gore. Trećeg nema. Ono nesvrstano  – čistilište je izmislio vehti čovjekomrzac, rasista  i bogohulnik  Dante.

On nama neko čistilište. Bedak. Nije skonto da je boravak na zemlji čistilište. I on , sam sebi našo put do raja.

Jes, kako ne.

Ne reče li Isus( Matej 5.):

-27.Ne čini preljube.28.Ali ja vam kažem da je svaki koji ženu pogleda sa žudnjom, več učinio preljubu sa njom u srcu svom…

Beatrice Portinari je stvarna djevojka. Umire mlada , a Dante i kao oženjen sanja njene čari i ljepotu.

–  Beatrice ponekad simoblizira nedostižnu ljubav kojoj jedan pjesnik, pisac ili umjetnik teži.

Znamo mi i za izreku i  za tu ljubav. Iskusili smo je. Iskušavamo  svaki dan. Koga briga za Kalendare.

Neka ga hadumi mačku kače za rep.

Ali ipak , i nedostižna  – ona je čulna i osjetilna kao i svaka.

Po Isusu to je preljuba.

Kome više vjerovati:

Danteu ili Isusu.

A rasista Dante bi u raj?

Malo šjutra…neće on još dugo iz pržuna. Veliki grešnici zasluže kaznu i na ovom svijetu i na onom.

Za života je bio osuđen da luta i veći dio života bude odvojen od žene . Mogla se ona njemu u progonstvu pridružiti. Nije frajerka. Nije se htjela boriti sa sjenima mrtve Beatrice. Zapravo ljubavnicom , kako to Dante  poetski implicira.

A čednost potvoriti takvim optužbama je veliki grijeh.

Napustimo sada pržunara i osvrnimo se malo na nadolazeće dane poslije ove prve sedmine ove godine.

Nose nam novo rađanje , nježnost i ljepotu pročljeća . Nećemo ni osjetiti protok dana , a raskoš i topline ljeta nas umivati . Zatim eto je  , bojama i plodovima narskošnije doba , jesen sa zlaćanim  lišćem . Nećemo ga se ni nauživati , a ono samo što nije otpalo. Kad dignemo pogled sve ruja.

Taman se počnemo diviti bojama  o onozapada nas djevičanska bjelina , koja uznosi i miluje.

Priroda  popria nestvarne boje i šare  treperavih niti svih doba u kojima neprikosnoveno vlada najljepši nebeski cvijet :

Žena !

Kao i u svakom godišnjem dobu, nastupajući  dani će biti prepuni Božjom ljubavlju , milošću i dobrotom.

Treba to prigrliti. Nemojte se žalostiti i kukati. Bol ne nosi dobro mile moje.

Lako je to reći.

Jeste , ali tako treba da bude.

Postoji vrijeme ljubavi i patnje.

Radosti i samoće.

Sreće i boli.

Život ide dalje. Ne pita vas za vašu bol. Ako se zakopate u njemu  prestajete živjeti.

To nije Božija zamisao.

Ljubav vječna je, a dani i godine se vraćaju.

„  Čitaj  počinjući Imenom

svog Gospodara koji je sve stvorio. “

Oh, moj Gospodaru

Svaki Tvoj dan je stvoren za rađanje

Svaki Tvoj dan je savršen za življenje.

Svaki Tvoj dan je divan za umiranje.

Svaki  Tvoj dan je prelijep za pjevanje.

                                                                                  O Tebi Bože Jedini.

                                                                                  O  zemlji Tvoje Milosti.

                                                                                  O  Tvome gradu čednosti.

                                                                                  O  nama

                                                                                  O  ljubavi

                                                                                  O  oprostu

                                                                                 J  oš samo treba da život

dobije ta blagorodna bajka

 Oh , my Lord

 Oh , my Lord

****

Datum je 21. a godina 2023. Mjesec je veljača ,a niti snijeg veje niti se mačke i kerovi vijaju. Nije dobro radio svoj posao ovaj mjesec.Ima samo nekoliko dana da se iskupi. Mere malo zakačiti ožujka,nema veze.

Dani se ipak veju u omjeru 52/313.

Danas je drugi den u hefti. Dakle dan dva prije nedeljne sride  , oliti sedmice. Oliti najavljuje skori početak vikenda Dana smo baš nešto  poliglotski nastrojeni.

Evo na priliku da je nedelja ili  domani po kojoj svaka  Nedelka dobija ime , bio bi neradni dan. Ako ima opanke, italijani  je zovu Domenika Mokasini. Vrlo poetično.

I Nedelke nisu onakve kako im ime kaže.One vole da se dijele. Ma ne da se kloniraju , mada im se ni ta ideja nije činila lošom.Ali odustale. I ovako jednoj jedinoj Nedelki teško naći pravog za djeljenje.

Ma nije humanitarne ili socijalne pomoći.Baš ste dosadni.Jest da su Nedelke vrlo humanitarne i socijalne , i upravo u tom grmu leži  djelidba.

Ma ne govori se , boni o obrazovanju, profesiji ili dobrotvornom radu.Ono vole da ljudi misle da su jako karitativne.A bome i jesu.Vole karitas više nego išta.

Opet vi. Ma nema to nikakve  veze sa religijom. Ono posredno ima. Zbog jedne Nedlke , koja se nije tako vabila, a jako je voljela je da se deli, mi smo proćerani iz raja.

A sad mislite da ste shvatili šta Nedelka voli da dijeli!?Mere i to , ali prvenstveno ulaznice za pržun. Jer kad vas Nedelka jami , pa se počne dušom dijeliti , vi izgubite i ono malo razuma što ste imali i zaboravite zbog čega se ide u pržun.

A tamo nema šale.

A Nedelka? Jok, vas srce strefi usred djelidbe i nemate vremena za popravni. A ona se pomoli tri zdrave Marije ili jendog hvaljenog Isusa i mirna Bosna.

A ako Nedelka nije hrišćanka, šta onda, pitate vi?

Ništa specijalno. Opet se pomoli i nebo joj usliši želju.

Vi garant pomišlate ona se pomolila za oprost grijeha.

Aha , kako ne? Ima ona vremena za to. Ona se pomolila za novu djelidbu, jer je djeljenje jača, i mere se opet moliti i moliti i za ovo i za ono, a kada dođe vakat i za oprost.

I vi sigurno mislite neće joj se grijesi oprostiti. Baš ste blesavi.

Žena se čitav život dijeli , i humanitarnim i socijalnim i svim mogućim drugim karitativnim načinima,i da joj se to ne uračuna u dobrotvorni, merhametli rad. (?)

Što bi poete rekle:

– Baš ste neuki.

U prevodu:

-Svaki vid humanitarnog  rada se izuzetno cijeni i nagrađuje.

Znate onu o Dari buba mari i …

Ne znate?

Dobro, onda nastvaite da čitate  bljuvotine o Karleuši i homo primogeniusu.

Svijet prošlosti.

Svijet današnjice.

Svijet budućnosti.

Svijet čovječiji.

Tematika naizgled  razna. Okviri isti.

Ubijanje , mnogo, nezamislivo mnogo ubijanja  i onečišćenje.

U ime čega?

U ime jedinog važećeg božanstva zapisanog u neumlju pagana:

-Novca.

Zapitajmo se da li smo sudionici u  terracidu ,

o kojem govori ovaj traumatični video?

I nemojte namah odgovoriti  – nismo.

Jer jesmo!

Nečinjenje i šutnja je saučesništvo.

Debelo saučesništvo i još deblja krivica.

Ruke i noge su nam krvave do iza vrata.

**

Vi mislite da nešto znate.

Evo “pametnih” učenih ljudi, nešto kao naše ilmije koji sve “znaju”.

Toliko toga napričaju da se u međuvremenu od njihovih gluposti i so obljutavi.

Njih nije briga ako ispadaju kreteni ili glupani.

Njih plaćaju da zbunjuju pučanstvo.

Da se narod zabavi sobom, da bi nalogodavci lakše vladali.

Preplavljeni smo pričama iste ili slične sadržine.

Kopija kopije, pa onda kopje kopija i sve dok vam se na zavrti u glavi.

Dobri stari Gering.

-Dajte mi navjeću laž i stvoriću od nje istinu.

Ponavljanjem , upornim i napadnim ponavljanjem.

Tako vam je to.

Što bi poete rekle:

-Lud ili zbunjen insan je uviejk natakaren,

U prevodu:

-Klonite se “pameti” od nepameti.

Uz pomoć drona blizu obala Kalifornije snimljen je nevjerojatan videozapis na kojemu je  vidljivo čitavo jato sirene, tajanstvene humanoidne figure, koje se plivale , izbacivale se iz mora.

Tajanstvena  bića izbacila su ruke poput najbržih plivača , koristeći tehniku leptira. Na snimcima je vidljivo , da duga tijela svih tih stvorenja završavaju s repom ili barem nalikuju repu.

Nešto razmišljamo i shvatimo da ćemo prije vjerovati u postojanje podvodnih humanoidnih bića nego u vanzemaljce.

O sirenama ima relevatnih dokaza, dokumenata , slika koje datiraju hiljadama godina unazad…

Kažu sirene se kriju od ljudi.

Imaju rašta. Destruktivnost homo sapiensa je poznata diljem univerzuma.

Zbog toga podvodne humanoidne populacije skoro da i nema.

Na volju vam vjerovati.

Šaban Šaulić – In memoriam

Šabac, 6.septembar 1951. – Bielefeld, 17.februar 2019.

Ima imena i imena. Slavnih i manje slavnih. Vrijeme prolazi, utihnu ,ili  ih zaboravljamo ili im nismo skloni.

A opet iam ljudi koji svojim djelom čitavog života obilježavaju jedno podneblje,  jednu zemlju  ,čak i kada ona više ” ne postoji”.

Šaban Šaulić je  pjevač , kompozitor, producent   novokomponovane muzike bazirane na tradiciji muzike naroda Jugoslavije.

Možda je , baš on začetnik , po mnogima od muzike odrođenog i mrskog turbo folka. Možda nistvoljeli ono što je pjevao i skladao , ali morate mu odati počast na istrajnosti i popularnosti, ali i koezistentnosti stvaranju nota koje su ,vrlo često, prelazile granice novokomponovane muzike.

Prozvali su  su ga kraljem novokomponovane narodne muzike. Vjerovatno sasvim zasluženo, uz mali otklon. Bio je tu  njegov imenjak  Šaban Bajramović , ali njega zabopravljaju jer je više težio izvornom , autentičnom romsko/ciganskom izrazu.

Poznavaoci te vrste muzike ocjenjuju, da su njegove pjesme Dođi da ostarimo zajedno i Dva galeba bela   najbolje , ikad , među otpjevanim novokomponovanim populističkim  pjesmama.

Ima još ontologijskih pjesama:

Snijeg je opet Snježana,Lijepi dani mog djetinjstva, Samo za nju…

A krenuo je kao osamnaestogodišnjak sa pjesmom Dajte mi utjehu.

Ćini se da nije bilo ničega što nije mogao da otpjeva, specifičnim glasom i posebnim osjećajem za melodiku, da sjetu i  tugu utka u damar i da je učini prihvatljivom  malom običnom čovjeku ,kafanskoj loli, a bome i srcelomiteljskih pjesama koje su mamile osmjehe , srca i suze ženskog dijela slušateljstva.

Šaban Šaulić!

Čivijaš iz šabaćke jatagan male. Iskustvo odrastanja mu je pomoglo da opstane i traje tačno pet decenija na vrhu estrade kojoj je pripadao.

Nedavno je priznao da je prije 30 godina prestao da lomi čaše i srca u kafanama.

Bio je ispunjen, brižan  i voljen čovjek. Supruga Gordana,troje djece, unučad , miran porodični život,

Uglavnom.

Izazov kafane i estrade , putovanja i koncerti ponekad su uzimali  svoj danak.

Nažalost , ovaj put  i njegov život.

Slava i hvala dobri umjetniče.

Vi nikad ne mislite da se,  recimo, na današnji dan, prije hejbet godina  desilo nešto što će bitno uticati na vaš život.

Evo recimo neko se rodio na današnji dan. Ali da bi se taj rodio neko je morao umrijeti. Zakon parova.

Sve što se rodi  ima svoj par.

Sve što je umrlo imalo/imaće je svoj par.

Zakon ljubavi.

Osim anamo onih. Anamo oni idu tamo , gdje idu anamo oni. Putem onih biblijski gradova, ime im se ne pominjalo , kao što im se sjeme zatrlo. To je pravičnost. Hoš smutnju i gadosti raditi, e hevo ti. Nema tu nepotizma. Ono  po babu i po stričevima. Jok , ni slučajno ! Tu ima samo jedan princip. Vatreni.

Pa ko voli neka izvoli. I nema oprosta. Nema tih para, ne postoje blaga kojima se taj grijeh može iskupiti.

No, manimo se anamo onih. Neka čekaju pržunasti dan. A doći će svakako.

Da nastavimo. Neko se rodi, a nije vam ni rod , niti ste ikada bili u prilici da ga sretnete, a definiše vaš život, generacijama prije nego ste se rodili.

Kako pitate se vi.

Jadnostavno. Uzrok i poslijedica.

Vi mislite ako je nešto prošlo davno ili maloprije minulo  da to nema veze sa vama. Greška , velika greška !

Vako na priliku.

Ja volim Indijnance. One američke starosjedioce. Dobro priznaćemo, malo više volimo  Indijanke.

Vjerovatno i puno više, ali bi ta izjava  mogla biti shvaćena seksistički. Šta ćemo moramo paziti na dobar glas. Inače nismo ni pristalice seksa. Mi više volimo voditi ljubav. Hem je izraz  umilniji i radnje ljepša i temeljitija. Sveobuhvatna i svestrana.

I tako ja asmialio plan , kad sam dijete bio , oženiću se Indijankom.  Takom i takom, vakom i vakom, koja neće biti taka i taka i vaka i onaka. I odrastem . I skontam zabludu. Indijance, time i Indijanke neko slistio skoro do poslijednje travkice..

Nećemo sada drvlje i kamenje na Vatikan , anglosaksonce, Zapad i slično. Nemamo vremena. To već i mali zeleni  na Antartiku znaju.

Nego skontali ste poentu.

Ja ni kriv ni dažan ostah bez indijanske supružnice, zato što je neki arijevski izrod rokno njenu čukun babu. Ili mere bit da bidne ,čukun , čukun djedu.

Neko opet voli Afrikanke, neko Jevrejke, neko Bosanke, Vijetnamke, Aboriđanke a ne mere doći do svog para po izboru jer je neki monstrum nekada nekog njinog pretka ubio.

I to bez veze, bez razloga i bez imalo stida i humanosti.

Zato što se neko generacijama bio izloženiji suncu i bio u prilici da se više sunča, skupljao njake žute ili staklu nalik  kamenčiće, zato što Gospoda ne zove My Lord , nego  Bog  Svevišnji ili Milostivi, zato što nema bogomolje koje su pravi  zvjerinji torovi itd. Itd. Etc.

Na kraju krajeva ko će normalna  da vjeruje da je Jedini Bog okrutno žrtvovao svoga sina, kojeg nije imao, jer nije bio oženjen, i jer bi se sva zemlja raspukla ko balonćić kad bi se On približio na par svjetlosnih godina zemlji.

Mogli bi mi nabrajati primjere i primjere. Svaki dan ih ima milione, a nama se žuri da uhvatimo Kolumba na djelu. Znamo i da imamo vremeplov Indijance i sve druge nevino potamanjene  ne možemo spasiti. Ali možemoi pratiti putovanje i čini zvijeri u liku  ljudi .

I svjedočiti !

Danas je još  jedan svježi Februarski  dan 2023 .poslije obilne kiše.

Oni tako kažu. Kako oni znaju da je to 2023. godina po bilo kome, ili bilo čemu.

Nekome je to prva , nekome 68., rijetkima preko osamdeset.A kažu nekome mere biti  511, 666.  ili više godina. Ako toliko doživi. A ne postoji mogućnost. Samo je jedan Metuzalem i par njegovih najdirektnijih prethodnika i  potomaka.

Ono tada su    ljudi mogli  nakantat hejbet godina. Uvijek. Možda i u beskonačnost stići. Ali vole voće. Jabuke i tako to. Bitno da je zabranjeno. Što veći veto to je slađe.

Koga briga za reprekusije. Ne m're se odoljet. A i mi kontamo, kako ćeš joj ba odoljeti. Obla , sjajna , mehka ko duša,  čvrsta ko kamen. Drhti i biba se ko rosa na jutarnjem povjetarcu. I slasna . Duša čovjeka da zaboli.

Šta to? Kontate vi.

Ma , voćka ta. Svaka. Ima ih tone i nijedna ista, a sve nalik jedna drugoj. Da li ste vi ikad vidjeli dvije iste voćke, pogotovu one zabranjene. Normalno da niste. I nećete. Doklen god živjeli. Radi njih čovjeku biva žao što ne m're nakupiti Metuzalemove godine, barem.

Joj, što bi to bila fešta od vočki. Ma, pravi voćnjak . A bome kome se posreći i voćnjaci. Čovjek da poludi.

Neke blentovije načisto polude. Izguibe se i ne znaju  kako brati voćke. Radi njih je  i zmišljena sprava blesimetar. Kad god ne uberu neku voćku, a to im se nikad ne dešava, blesimetar zazvoni. I ne samo zazvoni nego se valja od šege i štanca poruku ko brzojav:

-S.O.S. joj levata S.O.S majko mila, manite mi S.O.S Nek se blente  podave podave .

Po računici , koju smo blesimetrom provjeravali, danas  je 125,   dan  u godini. Po računici koju nismo blesimetrom  skontali,  do kraja te iste gopdine ostalo je još 240 dana.

Taki vam je odnos blentovija i onih koji zamalo nisu blentovije.

Pa vi vidite šta vam je raditi.  Ako ste već iz rahatluka radi ljepote prognani , a vi skoristite vrijeme i naučite se brati voće. To vam je najpametnije. Inače sve ostalo je šuplja priča.

Što bi poete rekle:

Snijeg pade na behar na voće.

U prevodu:

Joj levata majko mila. Ne obraše voće na vrijeme.

I tako to.

Danas   15. Februar / Veljača 2023. godine.

Omjer dana je 46/319.

Gosti još uvijek pobjeđuju, debelom razlikom, ali ne znamo doklen će. Domaći teren i strpljenje su spas. Ali kako za koga. Nije uvijek strpljen spašen.

Zato nemojte čekati da vas nešto ili neko spasi. Ili pokupi, Dišite. Živite. Igrajte se. Ne rekoše li vam: Sve je igra i zabava. Ali manite se gizde.Oa nije dobra. Taština još manje.

U ovoj tekmi nema neriješeno i svi su manje više egalu. U prosjeku.

Napriliku danas je Srijeda

Neuki kažu ko juče  juče je bila Nedelja, najverovatnije.  , drugi  dan poslije  petka. Eto neka nam kažu kako treći dan može biti sredina hefte, koja koliko mi možemo na prste izbrojati traje sedam dana.

Čak i da sedmica ima 6 tagova, srijeda nije sredina ičega.  Tada bi OO OO na razmeđi sride i četvrtka bila sredina , a nije. Sredina je  četvrtak.

A Petak je prvi dan poslije sredine hefte. I zato zaslužuje rimovanje. Petak – metak. Zaslužio je. Šilje nam vikend.Onima koje su uhljebili. Onima koji nisu svaki dan je isti , ili gladovanje , ili kontejner.Nema vikenda ni opraznika, ni uhljebljenja. A ni matere da im šalje vreće opljačkanog narodskog blaga.

Da vidimo kako je prije bilo:

399.-Grčki filozof Sokrat osuđen na smrt zbog toga što “ne vjeruje u bogove u koje vjeruje država, nego uvodi nova božanstva”.

Ni mi ne vjerujemo u religije koje vode današnja sveštena lica.Sve sami kukolj i bajata so.Ugušiše žito i hajvane. I samo vlastite jasle hrane.Ni briga ih za Nebo i Podzemlje. Do neba nemaju šanse , to im podzemlje sa vatrenim smiješkom poručuje. Hoće se oni u kolo sa pljačkaškom bagrom i fukarom faćat.

Što bi poete rekle:

-S kim si takav si!

U prevodu:

-Lopovska ruka , pljačkašku ruku pere i miluje.