Bleki – Tango za moje Grlice

 


SAMSUNG   U snima snovi Spajanje

Lakoća  Lebdeća tuga  Plava nježnost

 

 

Ponekad

nekako lgano

isuviše nijemo

se sve posloži

 

i ljubav i tuga

i lijep sniježni dan

početkom proljeća

i sjećanja

o danima ljeta

osluškujući kasnu jesen u srcu

 

raspoloženje odiše elegijom

onom umilnom

plemenitom da Srce hoće da odleti.

 

znalo bi ono kamo

ali mu se ne da

još mu vrijeme za let grlica nije

 

ne pomaže mi ni violine

ni klavir

gitaru bih da sa sobom nosim

jer kako će tango bez nje sa grlicama plesati

poželjelo se i njih i plesa

 

sjedim u kutku sobe

skupio se

ko upokojena petodinarka

da dam prostora meštru od nježnosti i plesa

 

uzimam gitaru

onu čarobnu rubinovu

i prebirem prstima

 

znate

ja vam ne znam da sviram

ali ljubav i snovi mogu sve

 

odjednom se zvuci preliše u akorde

najdražeg tanga Srcu mome

Tango za Evoru

 

i vidim

Srce moje

bojažljivo

korak po korak

prilazi

čaši od kristal jantara i žada

zar je važno kojoj

sve je ono voljelo

ispravka

voli voli voli…

 

prima je za ruku

ljubi je u obraz

publika nebeska je tu

zagrli i zastane

 

gleda u mene

ja se zastidim

stao sam

jer mi suze vlaže oči

 

ne vidim strune

uželio sam vas se mile moje

toliko mi nedostajete da me život boli

 

Srce mi šapuće

pusti sada tugu

vrijeme je za snove i ples

 

gitara zaplače

Srce se priljubi

uz obraz Grlice plavetne

i vali krenu

 

Crvena grudva je samo dekor

Ljepoti u svili

koja leprša u njegovom naručju

 

začudo krvavi led poprima moj lik

inače nema taj običaj

možda misli

da će Ja konju

kome su noge postale stablo

ukorijenjeno u prošlosti

udahnuti lakoću kojom ono pleše

 

u uglu gitara više nije sama

ima tu jedna milozvučna violina

i hor anđeoskih Romkinja koji se glasa

 

sve ljubav

slavi slavi…

 

korak za korakom

okret i okret

i zastoj i stisak

kada u vazduhu dodir gori

slama

dvije i dvije ruke

lijeve i desne

noge su ljubavne čežnje korak

 

o Grlica je muzika

koja sve odjednom

želi želi…

 

obraz bjeličasti i razigrani

uz onaj ozbiljni i tužni tužni…

 

bolje da sam ostao da sjedim

ne želim da me sada srce izda

 

neće neće

šapće Ona

ovaj ples moraš odsanjati

potom

sa svakom grlicom otplesati

uželjele se dodira tvojih

strasti što sjećanja na nas nosi

 

i daj prestani mi lise rositi

nisi valjda pizdun postao

sve će ti se oprostiti

ljubav uvijek pobjeđuje

 

stišće me nježno

ljubavnički

sa onim neugaslim žarom

koji se nikad ne usteže

 

korak za korakom…

okret za okretom…

zastoj i stisak

i sjedinjena Srca

dva

što se miluju

ljube

ruka u ruci ruci…

o Srca moja moja…

 






												

Jutro sa Blekijem – Volio bih

 

Volio bih da sam
ali nisam
zaplesao
na svadbi njenoj

Volio bih da sam
ali nisam
popio piće
na svadbi njenoj

Volio bih  da sam
ali nisam
mogao mnogo toga
do vjenčanju sa nebom  njenim

Vilio bih da sam
ali nisam
skrivao suze
pored odra  od ljubica snenog

Volio bih da nisam
ali jesam
slikom  njenom krvlju obojenom
u srcu  zapjevao našem prstenju

Volio bi da nisam
a jesam
slikao slike ljepše i ljepše
vjenčanjem našim obojenim do groba

Volio bih da nisam
ali jesam
pjesmom zapisao
sve ljubavi i vjenčanja lijepa






												

Bleki – Ona , Yossemin

 

Paprati i travke

Paprati i travke

Paprati,travke i šaš

Paprati travke i šaš

Prekrasno jutrp

Prekrasno jutro

Ona sa cvijećem u kosi

Sunčana dolina

Sunčana dolina

Zaravan

Zaravan

More

 

Paprati i travke

nad glavom mojom šušte

more plavetno neverom diše

šaš u maslinama se ljuti

nije pomenuta

ovog prekrasnog jutra

kad meni brodi

Ona

 

ispravljam se

papravti travke i šaš

nad mojim minulim danima lebde

sunčana dolina postaje tiša

u masline

podno kavala

se uspela

Ona

 

posjetilac stalni

koja još uvijek  ljubav svoju boli

i miluje tratinu mojih seni

već zatrpanu okamenjenom prošlošću

 

Ona

sa sobom prti

tirkizno more  neisplakanih suza

dok u mome ispijenom oku

radost iskri

ja joj vjetrom šuštim

volim te Yossemin

 

Ona

nemoj sada da te štosom mlatnem

pobjeguljo jedan

i ja tebe neizmjerno volim

ako će nam biti lakše

 

Ona

meni

po mahalski

zna da bi mi bilo drago

da me još jednom mlatne

kako to kaštelanke rade

 

e-he-ej nekada

a uvik

i zauvik

Ona

 

sa tirkiznim očima

plavetnim sjajem

neizmjerne dobrote

Ona

 

jedna jedina

nezabiravljena

samo Ona






												

Bleki – Kad ljubav umire

 

kada ljubav umire

uvijek je troje neprebolno

ona i on i dijeto nerođeno

možda blizanci

 

kad ljubav umire

uvijek ih troje  nestaje

ona i on

i dijete nerođeno

 

kad ljubav umire

uvijek tri srca jecaju

njeno i njegovo

i malecko nerođeno

 

kada ljubav umire

uvijek je troje živo sahranjeno

ona i on

i dijete nerođeno

 

kad ljubav umire

nebo plače

cvijeće ne miriše

zvijezdice su postiđene

 

kad ljubav umire

Mjesec proklinje

ubice gdje će vam duša

i dijete nerođeno


















												

Bleki – Bura

 

Traju strašne bure

vjetrovi bjesomučno kidišu

hukom uplašeno dozivaju

strast je nehajno odmahnula rukom

sačekala da joj ljubav priđe

one milosnioce neuništive

brane zaštitnicu

krhku mjesečevu noć

tmina vreba

beštije imaju krvavi pir

ljudi je sve manje

ona je usamljena

zaboravlja mene

Juteo sa Blekijem – Bojim naš svijet ljubavlju

Koga briga za kretanja

ne priznajem druženja

zaboravljam izlaske

normalama svijeta kanona

mjesečinom zabranjijem

okovanu malograđanštinu

bojim  naš svijet ljubavlju

vraćajući ga  prelijepom životu

Oceanu tišine i sna

a…

ljubav

treperi likom žene grešne i bezgrešne,

strast

boluje u nabujalim bujicama dodira

nestašluke

obojene nježnim titrajima uskomešanih čula

i…

vrijeme

lebdi ne miče se

zaleđeno u vrelom dahu

spojenih usana

jedan dodir

izbrisanih granica nepostojećih tijela

i…

jedan san

dvoje zaljubljenih se  ogrću

prozirnim nježnostima

tisućama  ljubavlju obojenih

duginih velova

Bleki – Umoran sam

 

 

bolan sam ti mila

moja Trešnja je umorna

ove godine neće me čekati

svoju je milost  ispunila

mirno može da odi

 

bolan sam od davnina

nešto mi šapće

polako ljubavi

Trešnje sigurno nema

usnila

 

u raskoši dobroti

prelijepa i čedna

kao ti

glas koji me umirivao

ne znam a trešnje govore

 

osjećaju

do boli

znam

tako je uvijek bilo

smirenje i bol

 

htio sam doći do tebe

trebam ti

tada i sada

da znaeš mori mome ubava

neprebolan

 

a opet

Ocean

Tišina sni

ne znaeš bijela damo ubava

ne to želim zapisati

 

zapisati

zapisati

zaspati

a moram

Umoran sam

ti Princezo

a moram meani oditi

 


												

Bleki – Večeras nije veče za valcer

 

 

 

Večeras nikako  nije večer

za valcer

ona je tužna

boli je život

a ne bi trebao

prelijepa je

dahom proljeća diše

ljetni plam joj venama teče

raskoš jeseni boji joj dušu

čednost zime je njeno ime

a sve se  stopilo sa mirisnim ružama

njenog  tijela u cvatu

dok večeras sanja dragog

koji je bacio  ljubav njenu

za par napitaka ledenih


												

Bleki – Trešnju sam sanjao

 

 

Trešnju sam sanjao
bjelinom okovanu
kraj  Modre rijeke
ljepotu sleđenu
a  tugom sni
nema joj ljuljaške ljubavi
zlo je skršilo

maksumče
obećanje dade

jednom
u vremenu kojeg nema
za jednu
jedinu  trešnju
njenu raskošnu  noć
djetinju kapljicu 
krvi
jubavi srca svoga
čitav  život
darujem