Koga briga za kretanja
ne priznajem druženja
zaboravljam izlaske
normalama svijeta kanona
mjesečinom zabranjijem
okovanu malograđanštinu
bojim naš svijet ljubavlju
vraćajući ga prelijepom životu
Oceanu tišine i sna
a…
ljubav
treperi likom žene grešne i bezgrešne,
strast
boluje u nabujalim bujicama dodira
nestašluke
obojene nježnim titrajima uskomešanih čula
i…
vrijeme
lebdi ne miče se
zaleđeno u vrelom dahu
spojenih usana
jedan dodir
izbrisanih granica nepostojećih tijela
i…
jedan san
dvoje zaljubljenih se ogrću
prozirnim nježnostima
tisućama ljubavlju obojenih
duginih velova