Category Archives: Nekategorisano

Sve sam ostavio
neka leži.
Moja sjena iza mene
polako putuje
od sjevera na istok.
Sjećanje mi dopire
do ruba knjige.
Polako se pokraj mene
u čaši suši
voda.
Vrijeme prolazi
bez predbacivanja.
Ono je savršena
priča bez
nedogleda,
kojem bi se moglo prići,
da bi se nešto našlo.

Nije mi ža što su me rodile skuti balkanske

Nije mi ža što su me dojile grudi jugoslovenske

Nije mi ža što dišem Modre rijeke ozon životni

Nije mi ža što volio sam žene ko đardin cvijetni

Žao meni što mi nedostaje vremena i sati

Žao meni što odlazim i neću ih više brati

Žao meni što sporije nisam milovao i volio

Žao meni što im sebe nisam zauvijek poklonio

Zbog toga se mlađan srcem a sjedinama razbolio

Utjeha je svim djevama sam sebe cijelog poklonio

Što bi vrli poeta rekao

Svih ovih godina smo ih sve ljubili

A Bogami i one  su ljubile nas

Ili nešto o sasvim lično

Dobrom Serjoži sasvim slično

U prevodu

Poezija to je Žena

Ne dođeš li mi u ljeto, uopšte nećeš doći.
Bolje da svoju žudnju urežem u zlu kob
No da ikad poželim da meit napusti grob
Pa opet danju da diše i krvari u noći.

Ako pod zvezdama nećeš me ti
U noći srebrenije od ove nikad nećeš zagrliti
U mrak će da otplove
Pre no što uzdahneš ime moje .

Zar te ne zove cveće?
Ni titraj sveće?
Ni zora, ni letnje veče?
Tad, znači, ništa neće.

pB

Svoj rad pazim i volim.
Ali me sporost izrade danas obeshrabruje.
Dan mi je teško pao. Izgled mu je
sve mračniji. Stalno duva vetar i pada kiša.
Više želim da gledam nego da govorim.
Na ovoj slici vidim sada
divnoga dečaka koji pored česme
leži, biće da je umoran od trčanja.
Kakvo divno dete; kakvo divno podne ga je
smirilo da se već preda snu. –
Sedim i gledam tako jako dugo.
I ponovo se u umetnosti odmaram od nje.

Neke stvari se nepredviđeno dese i okrenu svijet tumbe, a čovjek nije ni svjestan grešaka koje radi.A neki iz bori budu katastrofalni.Pa se pitam kako je meni i Dobrom krenulo krivo.

-Ajd , bona Frkice prozbori i ti koju. Ako ja nastavim , o Dobrom i meni , raspizdiću se ko najveće pizdznka. Već su mi se slavine počele odvrćati.

-Ih ,ko da ti sve to znaš šta se u našim đardinima dešavalo?

-I znam i ne znam. Nisam baš zorno pratila sve vaše putešesvije i karambole. Evo nikad ne skontah kako i zbog čega se ti i Dobri nađoste na ljuljašci,ono jutro kada sam zvanično banula u vaše živote.

-Dobri ti može bit pričao?

-On nikad ne priča o nome što je prošlo i ako nema veze sa nama dvoje.A ako progovori to je poprilično šturo i dosta uvijene. Ne voli mješati priče . On to kaže kad nema osobe o kojoj se priča onda je to najprimitivniji trač, bez obzira na dobronamjernost.Mislim da je prestrog prema sebi , donekle i prema drugima.

-Pa ovako , u stvari to veče  se ništa nije desilo . Ništa važno pomena. Najvažnije pitanje je kako sam završila sa Debom ,a ne sa Dobrim. Zapravo ja sa Debom skoro ništa nisam ni imala .Išla sam u onu adolescentsku igranku u Trasi sa Ankicom , Mirjanom , Suadom i ponekad , čini mi se Rajkom.

-Nisi ništa imala sa Debom? Meni se nije činilo tako.

-Sačekaj malo sve ćeš saznati. Rekoh tipoznala sam Debu , Omu i Baška baŠu u Trasi. Blago rečeno ; oduševili su me.. Prošlo je pola godine od kada je Dobri ušao u moj život. Bila sam izluđena što ga nema. I strahovito usamljena. Čak nisam ni znala da  ga ova trojica poznaju.. Nikad  ga nisu pomenuli.A da mu je Baška baŠa brat nisam ni slutila dugo vremena . Oni nisu oglašavali svoje srodtvo.. Toliko  su fizički i mentalno bili različiti kao da nisu braća.

-Vidiš, ja sam oduvijek znala da su braća. No , to je nekako i logično . Moje je bilo da znam takve stvari!

-I tako malo po malo Deba mi se počeo šlepati . Nisma ga uzimala za ozbiljno  zabog Ankice., a i on mi se najmanje sviđao od svih Bio nekako federast, kao na nekim oprugama i često nije znao šta će sa sobom.Njih dvoje  su imali jako nervoznu i tubulentnu vazu.Voljeli su se , a nisu mogli doći do zajedničkog jezika.Ankica je bila tužna jer , jednom reče , ako ne vode ljubav , onda se neprestano i bezrazložno svađaju.

-Ma sve to u redu ali kako si zaglavila na ljuljački sa Dobrim.

-Joj , jesi navrla. ko junferica kad je ufati svrbež .Da bi se ljuljačka desila , moralo je poteći dosta vode i lomova. Dobrom i meni se jednostavno nije dalo.

Prvo se desio Mojsijev i  Zlatin godišnji odmor. Poslije se desila , noć anterija.

– Mojsije , Zlata i Noć anterija? Kakve veze imaju sa tobom i Donrim.

– Vidiš malena  ima dosta toga što ne znaš!  O tome ću ti ispričati u jednom dahu. Ako me prekineš izgubiću se i dušu isplakati.

Skontala si , valjda , da je Dobri neka lutalica. Samo ode i nema ga. Pa se poslije vrati , zeru tužniji i zamišljeniji i muči. Ništa ne govori. Ja se uveliko počela družiti sa konzilijumom.Svi me dobro i obzirno prihavtili , posebno Zlata i Jela Lela Jelena ; samo je Mojsije nešto sumnjičav. Kažu – stari skeptik uvijek je takav prema nepozantim. Ja se umorila od čekanja onog lažova  i počela  se sa Debom družiti , ono polako i oprezno. Od onog potopa imala sam taj strah od muškog dodira. A i Debi čini se nije bilo do dodira, više mu je trebala ženska   pozornost .Njegova veza sa Ankicom je bila gotova. Tako su mislili.A i činilo mi se da je to neka mahalska verzija Edipovog  kompleksa . Ne sjeća se da ga je mater  ikada mazila i ljubila.Odakle joj vrijeme od silnih trač partija.

I na  proslavi Mojsijevog i Zlatinog godišnjeg odmora prvi put neko pomenu Dobrog. Mojsije vjerovatno:

-Još bi nam samo oni baksuz Dobri trebo da sve bude cakum pakum. S kojom li je sada zabelajio?

U meni sve zatreperi. Imala sam hiljadu pitanja , a ni jedno ne izgovorih. Stid me . Ako dođe i sazna da sam sa Debom načisto ću propasti u zemlju. Kada je došao druženje je dobilo neku novu dimenziju. , plemenitiju i nježniju. Ali i opičeniju.Sve se odjednom otelo kontroli i svi počeše čudovati.

Ali mene zaboli taj njegov dolazak. Nije došao sam.Jebote , kakva je ljepota bila sa njim. Ciganka , naslućujem  ,  a uzvišena i plemenita kao tamnokose Marija Magdalena sa ikona.Tada mi je prvi put na pamet palo:

-Baš je ovi Dobri srećo. Hoće ga prelijepi anđeli.

I nisam bila ljubomorna. Bolilo me srce , ali Vesna je bila nešto posebno.Kad bolje razmislim ,u svemu veoma nalik tebi Luce. Suptilna , smjerna , obrazovana , prelijepa , blagorodna , uviđavna  i nekako pomalo distancirano susretljiva.A fizički sušta suprotnost. Skoro da nije pričala. Smješkala se , klimala glavom i zaljubljeno gledala u Dobrog. Nije skidala oči sa njega. Ni on sa nje.Ispreplela je prste njegove  desne ruke sa svojim lijeve ruke i ni za tren ga nije ispuštala. Kao da se bojala da će joj pobjeći , ako samo na tren razdvoje ruke.

-A Dobri , kako je reagovao kad je skonto da ste ti i Deba par?

-Ma, nismo mi bil nikakavi par.A Dobri je bio … ma Dobri.Pokroviteljski , malo šaljivo rapoložen , kao da se utopio u njihovo mahnitanje i kao da nije obraćao pažnju na mene i Debu , više nego na ostale. U njegovim očima i gestima nisam osjetila ništa nalik na negodovanje. A znaš ih kakvi su. Kad njihovo mahnitanje krene , to je bujica koja se ne može zaustaviti i koja ne da insanu da misli.To je prvi put kada sam osjetila da nam se neće dati.

Opet je bio nestao na neko vrijeme.Rekoše mi opraštao se od Vesne . Ona je morala svojim putem ići. A na tom putu nije bilo Dobrog .  Bojala se da ga ne uprlja.

A onda je došla noć anterija i nevinosti , koja je , činilo  mi se , zabetonirala sve prilaze nekoj mogućoj vezi izmešu nas dvoje.

Poslije sam spoznala :

-Baš je ovi Dobri baksuz.Njegovi anđeli umjesto njega odlučuju šta je najbolje za njega , bez obzira koliko ga voljele i što su znale da će mu svojim odlascima srce skrširti. Znam u dobroti svojoj nije se ljutio i uvijek ih je opravdavao:

– Poklone mi toliko ljubav i milosti , da ne znam šta ću sa tim. ne mogu disati od ljepote. Onda to moram podariti nekim drugim anđelama da znaju da se ljubav ne može ugasiti.Čarobni krug ljubavi.

Nisam te noći znala , ali bio je toliko tužan zbog Vesninog odlaska  , i ne bi došao , ali Zlata ga je zamolila za malu pomoć. Njoj su ostavili jednu njenu rodicu , jednu prelijepu pizdunčicu , školarku Hanu da pazi na njenu krepost.A o Zlatinoj kreposti nije bilo ptičijih svjedoka na granama , jer su jer je vremenom većina utihnula.

Niko nije znao šta se dešavalo u njegovom srcu , ali Dobri nam je priuštio jednu od najljepših noći koje smo doživjeli.Bilo je toliko ljepote, nježnosti , blagosti , čežnje i ljubavi u njegovom , slobodno mogu reći vanvremenskom igrokazu o anterijama i nevinosti.

Bilo je toliko topline , ljudskosti , nezaborava i ljubavi u svakoj izgovorenoj riječi , u svakom gesto i pokretu da sam se od te ljepote rasplakala ko prava pizdunka. Zapravo slutila sam  ,  znajući da ga gubim , da sam ga  tu veče nepovratnu i beskonačno zavoljela   

Ne znam odakle mi  , našla sam zapis o toj noći i napamet ga naučila.:

Anterije i nevinost

Često pominjemo anterije i nevinost.Većina ljudi misle da znaju šta je to i kako to izgleda.Vjerovatno znaju.

Danas ćemo malo prozboriti o anterijama iako je razmišljanje o njima nerazdvojivo vezana za nevinost.

Nevinost je ipak filozofska tema i njoj treba posvetiti posebnu pažnju.

Neki nam kažu anterije su starinske anterije i njih su izraživali terzije.Mere biti. Da su starinske nisu.Kad se te dvije ljepotice žena i anterija sastanu; ništa ljepše i svežije se u dunjalučkim rabotama ne može vidjeti.I nikad neće zastarjeti.

Vi mislite da ćemo sada razvezat priču o grlicama, đardinu i cvijeću i tako to.

Ma jok boni. Ne ide to tako. Priča je o anterijama. Kako ćeš pričati o anamo onoj ljepotici kad joj se noš nije anterija izvezla ni natandarila. Pa onda kad se obuče mora se malo pronosati,pa mazno prošetati.

Ovdje ćemo stati,vi nas radoznalci zamalo na tanak led navukli.Hoćete sve nešto preko reda,bezbeli. Mora sve redom. Terzije su pravile anterije za bogati svijet, dokone žene i lijena ženska čeljada.Te terzijske navlakuše na tijelo nisu imale ni duše ni ljepote.Ponekad bi im se posrećilo pa bi nešto nalik našim anterijama naprevili.Urijetko.

Krcate im anterije zlatne svile, i krute ko da su od pravog zlata pravljene.Đez ba ti vidio da išta valja ako samo zlatnu svilu takariš i štancaš?

Malo skrenuli,ali ćemo se brzo vrnut na pravu riječ.

Mi gledali i pregledali,čak i baterije poneko upotrebljavo, i još uvijek nismo sigurni da smo dobro vidjeli i šta smo to vidjeli.Ako ne znamo protumačiti i skontati,znamo opisati. Bar tako mislimo.

To što smo vidjeli ćemo vam ispričati.Tako je najlakše tu zabune nema.

Pravu i najljepšu anteriju bi žensko sama sebi i prema svome tijelu isplela.Ko će bolje od nje znati kako tijelo ima,koliko krivina i oblina i na kom mjestu ima?Niko,pa ni dragan.Ima on čitav život da to upoznaje pa ne upozna niti domozga kako ta ljepota funcionira.

Kućna anterija se vezla, za dragana, muža, đuvegiju, zagonđiju, muškarca koji traži ljubav žene, djevojke, djevojčice i uzvraća, debelo uzvraća. One su se još manje štedile i u vezu i u ljubavi. Takav vakat bio i takva im narav bila.

Konzilij je bio sretan što je bivstvovao i uživao na izdisaju tih sretnih i prelijepih dana.

Šivenje i vezenje anterija se znalo otegnuti oho, ho. Kada bi se koja anterija zavšila, rad bi prestao i ženski svijet bi se divio umjetničkom djelu.

Svaka anterija je bila unikat i priča za sebe, jer je iz ljubavi za ljubav rađena. To nije bila još jedna duga vezena ženska haljina. To je bio krajolik skladan po tijelu žene domaćice joj i mjeri ljubavi što u susret te žene jedri i brodi.

Po najsitnijim detaljima tijela koji će biti prekriven, brižljivo su birani detalji, boje,linije, zavijuci,krugovi i opet boje. Puno boja i detalja. Svaki detalj je odgovarao mjestu i dijelu tijela koji će se sinhronizovati sa haljinom.

Sve bilo krojeno, otisnuto i zategnuto do u tančine da istakne dio tijela koji se vidi ili koji će zaiskriti i nenadano biti izložen i viđen. Pa opet bježati, iskriti, iskakati u igri lova i strasti. Bježi čedo, ženo, bježi i sakrivaj se da bi sebe poklanjala.

Zajedničko svim anterijama bez obzira na namjene i boju je bilo da su imale duboke izreze. U rukavima do iznad ramena ; do žile kucavice, u grudnom dijelu skoro do pubičnih slasti. Predio nogu s do svilenkastog, đardina što je pjesnikov omiljeni izraz za izvor ljubavi i života, se prilazilo da posebnom pažnjom.

Jel to onaj raj za koji se mre; jeste. Prekrsni vrt mirisa , boja i slasti. Čovjek ne bi nikad puta izlaska iz njega mogo naći, niti bi poželio da ga nađe.

E taj vrt treba poslijednji da za titra u nagovještajima dok mozak blenti nekom ne smuti.

Ti izrezi nisu uređeni i krojeni tek tako. Imali su svoju svrhu.

Svečane anterije su imale prigušenije, zagasitije ali ne i manje lijepe i efektne boje. One su otkrivale bogatstvo haljina, bluza, košulja, suknji i podusknji, velova , vezova, boja i šara i svih mogućih ženskih nošnji i nepoznanica koje su se u anterijama mogle kriti.

Bezgranični nizovi kombinacija boja i sakrivenih čuda što hoće da izlete i da se daju. Čari zadivljujuće i ugodno za oko posmatrača, ponos za vlasnicu spektakla.

Kućne i djevojačke anterije nosile su se samo u trenucima najveće intime, uglavnom noću i za posebne prilike. One su bile od laganije svile, koja se uvijala oko krajolika kao snijeg oko brdašaca i dolina.

Opisali smo vam anterije, uglavnom, izreze na rukavima, grudima i među nogama. Sada zamislite bijelo mramorno žensko tijelo kada se uvlači ili izvlači iz anterije.

Ne ,to nema smisla i priča o anterijama gubi veo i draž.

Sjedite zavaljeni na šiltetu i među jasticima. Ne, ni to ne ide.Sviše vulgarno-Čovjek se zavali kao u hamam baru i čeka golu predstavu.Nisu anterije tako bestidne i nisu za širu publiku.

Tu žensku,djevojačku kućnu anteriju i nevinost ćemo morati predstaviti na jedini mogući način, kada se steknu uslovi za pokazivanje njene svrhe.

Nagovoriše me drugarice da odim u Trasu. Plesnjak za pubertertlije ipočetnike. Pristanem, teška srca.

Vrijeme je zimsko , ljuljačka ne radi. Zatvorena u sobi tugujem. Gubim nadu da će me lažov potražiti. A opet, srce mi igra ko ringišpil bez kočnica  kad pomislim na njegove oči. Utroba mi se grije kada osjetim njegov poljubac  a spušta ga na vrhove mojih prstiju. Čista struja.

Svira neka Formila 4 . Nikad čula. Neki roken rol. Drka – drka d -Đon – The  đon. Mislite ja ne znam te šatro fraze. Znam,  ali su me vaspitali da nikad  ne psujem.  Osim kad mi se otme i kad mi je dosadno. I kad mi misli krenu na ono : rano si počela. Moram nečim zabaviti um. Narodska sočnost mi se čini sasvim dostatna za razbibrigu.

A sada mi je dosadno . Zijeva mi se . Znala sam da ću zažaliti. Moje tri drugarice pomalo , đuskaju. Nisam znala da se to cupkanje nogama, malo tamo malo vamo,  trt vrt uvijanje guzicom  zove đuskanje. Meni smješna muškadija. Nisu ni momci ni djeca.  Golužradi ptići.  Negdje između. Sada u potpusnosti spoznah izraz fićfirić. Htjeli nešto a ne znaju kako. Zbijeni u gomile. Bez hrabrosti.  Pogledaju li koju kokicu , zarumene se ko orlić kad ganja iskusnu kebaru.

Ankica , oficirsko dijete se izgubi. Leti prema ulaznim vratima. Tamo ulaze njih  trojica . Blizanci mislim ja , rasvjeta je prigušena. Isto odjeveni , ista  visine , ista dužina kose. Isti šeretski osmijeh. Zavodnički i samosvjesni. Ankica grli jednog jako štrkljavog.  Dovodi ih do nas. Ovi nisu fićfirići. Vidi se da znaju šta rade.

Poslije sam skontala šta to. Odvajaju kokice zrele za branje i kljucanje. A one se ne bune, jer nisu ni svjesne da im je vrijeme došlo. Iako ih svaki damar svrbi. Najviše tamo gdje je kod mene led. Uvijek mi je bilo mi  jasno zašto pijetao kljucne koku. Prekida nepotrebno  ganjanje i stvari dovodi u domen prirodne bitke za produžetak vrste.

Upoznajemo se. Oma , Debeli i Baška Baša. Neobična imena. Ne zna im se rod i korijen. Kasnije sam saznala da ih to ne interesuje. Religijsko i nacionalno porijeklo. A i skontala sam da ih jedino žene – djevojčice interesuje.

Bili su kao neka vesela bujica , kao neki tornado humora. Osim po odjeći koja je bila istovjetna uopšte nisu ličili jedan na drugoga. Osim po visini i dužini kose. Mogla bih se zakleti da su svi visoki metar in osamdeset centimetrov. Oma gavranove grive, i crnih mark špicopvskih brkova, mnogo pjega na licu i velike naočale  se krio  iza ironije. Deba ili debeli , koji je bio mršav ko štiglić , bio je nervičak , sav u kretnji.

Baška Baša me privukao svojim veselim , zaraznim osmjehom i očima. Kako si samo ličile na one od onog mog . Jedino su obrve bile dosta tanje i nisu bile tužne.

Od kada su se pojavili , nije mi bilo dosadno. Učila sam . I moj usud. Bili su sa Bjelava i Baška baŠinoj majci sam nosila mlijeko. Ugodna razgovorljiva hanuma koja se volila šaliti.

Nisam ni znala da ima četvoro djece. Nikad ni jedno nisam vidjela. Hadžijska djeca. Ne moraju rintat. Tako sam mislila.Uveliko sam pogriješila Sovijalizam je pokušao da ukine razlike. Sirotinja i raju , partizanskog miljea izjednačiti i položajima i beneficijama , u ime jednakosti trebaju dostići i prevazići trule bogataše u koje spadaju i hadžije.

“Thinking Out Loud”

When your legs don't work like they used to before

And I can't sweep you off of your feet

Will your mouth still remember the taste of my love?

Will your eNo still smile from your cheeks?

And, darling, I will be loving you ’til we're 70

And, baby, my heart could still fall as hard at 23

And I'm thinking ’bout how people fall in love in mysterious ways

Maybe just the touch of a hand

Well, me—I fall in love with you every single day

And I just wanna tell you I am

So, honey, now

Take me into your loving arms

Kiss me under the light of a thousand stars

Place your head on my beating heart

I'm thinking out loud

Maybe we found love right where we are

When my hair's all but gone and my memory fades

And the crowds don't remember my name

When my hands don't play the strings the same way (mmm…)

I know you will still love me the same

‘Cause, honey, your soul could never grow old, it's evergreen

And, baby, your smile's forever in my mind and memory

I'm thinking ’bout how people fall in love in mysterious ways

Maybe it's all part of a plan

Well, I'll just keep on making the same mistakes

Hoping that you'll understand

That, baby, now

Take me into your loving arms

Kiss me under the light of a thousand stars

Place your head on my beating heart

Thinking out loud

Maybe we found love right where we are (oh, oh)

La, la, la, la, la, la, la, la, lo-ud

So, baby, now

Take me into your loving arms

Kiss me under the light of a thousand stars

Oh, darling, place your head on my beating heart

I'm thinking out loud

But maybe we found love right where we are

Oh, baby, we found love right where we are

And we found love right where we are

Razmišljam Naglas

Kada tvoje noge ne plešu  kao nekada

I ne mogu da te izbacim iz stopa

Hoće ći  tvoja usta još pamtiti okus moje ljubavi

Hoće li c se tvoje oči još smejati  sa  obrazima

Draga ja ću te voljeti i u sedamdesetoj

Mila  moje srce će itada voljeti kao u dvadesetrećoj

Razmišljam kako se ljudi zaljubljuju na misteriozna načine

Možda upravo dodir ruke

Jer zaista , ja se zaljubljujem u tebe svakog pojedinog  dana

Samo želim da ti kažem i ja sam

Zato Mila , sada

Uzmii me u svoje   ruke ljubavne

Poljubi me pod svjetlošću hiljadea zvijezda

Stavi glavu na moje  živo srce

Razmišljam naglas

Možda smo našli ljubav baš ovdje gde jesmo

Kada moje kose više ne bude  i moja sjećanja izblede

I mase se ne budu sjećale mog imena

Kada moje ruke ne prebiru žice isto kao i prijee(mmm)

Znam da ćes me voljeti isto kao i prije

Jer Mila tvoja duša nikad  neće ostariti zauvijek zelena je je

I mila  tvoj osmjeh je  je zauvjek u mislima, u sećanju

Razmišljam kako se ljudi zaljubljuju na misteriozna načine

Možda upravo dodir ruke

Nastaviču da pravim iste greške

Nadajući da ćeš razumjeti

Da Mila sada (uuuuuuu)

Uzmi me u svoje   ruke ljubavne

Poljubi me pod svjetlosšću  hiljada zvijezda

Stavi glavu na moje  živo srce

Razmišljam naglas

Modža smo našli ljubav baš ovdje gdje jesmo (uuu uuu)

(a la la la la la la la la)

Dušo sada

Uzmi me u svoje nežne ruke

Poljubi me pod svetlosti hiljada zvezda (o draga)

Stavi glavu na moje lupajuće srce

Razmišljam naglas

Modža smo našli ljubav baš ovde gde jesmo

Mila sada (uuuuuuu)

Uzmi me u svoje   ruke ljubavne

Poljubi me pod svjetlosšću  hiljada zvijezda

Stavi glavu na moje  živo srce

Razmišljam naglas

Modža smo našli ljubav baš ovdje gdje jesmo (uuu uuu)

Našli smo ljubav baš ovdje gdje jesmo

Možda smo našli ljubav baš ovdje gdje jesmo