Category Archives: Nekategorisano

Ne osjećam sebe kao slikara

ili poetu

iako to dobro radim

Osjećam sebe

samo kao čovjeka

koji drži obećanje

u svijetu kojem je svejedno

hoćeš li živjeti ili umrijeti

Poslije svake ponoćke

kada katedralska zvona utihnu

i ezan najavi jutarnju molitvu

stojim pred taš pločom svoje ljubavi

polažem rumen ružu na mramornu bjelinu

stavljam ruku na srce

tiho je pozdravljam

i šapćem

Još uvijek sam sanjar ljubavi moja

hvala ti što si mi bila učiteljica

naučia me kako se voli

zamolila i dobila obećanje

da nikad ne prestanem da sanjam

i da volim

razlog da nastavim

živjeti prelijepi život

Zingaro chi sei
Figlio di Bohemia
Dimmi tu perché
Sei venuto qui
Quando mi stancai
Dell'Andalusia
E tu vecchio dimmi come fu
La mia terra ormai non esiste più

I cavalli son stanchi nell'umida sera
Ma la folta criniera
Sembra il vento invocar
Stan gli zingari attorno alle fiamme splendenti
Destan ombre giganti
Nel chiarore lunar

Palpita allor la canzon più bizzarra
Nasce nel cuor quel vibrar di chitarra

Questo è il canto di chi non conosce frontiera
E l'ardente preghiera del gitano che và

Dimmi deve vai
Tornero in Bohemia
Me ne andro lontan
Per mai più tornar
E tu dove vai
Nell'Andalusia
E tu perché piangi cosi
Io son vecchio ormai e rimango qui

Gigani

Ciganine, ko si ti?
Sine Bohemije
Reci mi zašto
Došao si ovdje
Kad sam se umorila
Od Andaluzije
A ti, starče, pričaj mi kako je bilo
Moja zemlja više ne postoji

Konji su umorni u vlažnoj večeri
Ali gusta griva
Čini se kao da vjetar zove
Visokih kao divovske sjene
Na mjesečini

Tada plemenita pjesma pulsira
Taj titraj gitare rađa se u srcu

Ovo je pjesma onih koji ne poznaju granice
I žarka molitva Cigana koji odlaze

Reci mi kuda ideš
Jednom vratit ću se u Bohemiju
Otići ću daleko
Da se nikad ne vratim
A kuda sada ideš?
U Andaluziju
A zašto tako neutješno plačeš?
Sada sam star i ostajem ovdje

Prevod Hajro bleki

Odškrini mramorne grudi

zaleđene bolom rastanka

dozvoli da u tmini mraka

moja ljubav te probudi

U suton na poćinak ćeš poći

ja ću ti ko skriven tat doći

ne plaši se djevojčice mila

to je ono što si snila

Otvori oči snene

pogledaj u mene

tu se ljubav nalazi

i kad sunce zalazi

i kad zora sviće

mi jedno smo biće

Ne zaboravljam usud

nevinost ciganke koja me ukrade

proreče mi život u cvijeću

i pokloni sebe blagoslovljenu

reče mi

nećeš liječiti ljude

ni graditi kuće i mostove

još manje zastupati ljude

zapisano ti

tjerati bol i strah

koja se čudom pretvaraju

u oceane ljubavi

tvoj tvoj ovozemni splav

će tišinom ploviti

navsegda

Proljetni vodopad

Tebi je  bar lako

kroz dane brodit plaho

vrijeme je lijepo

miris lljeta nas miluje

ptice cvrkuću

sunce se osmjehuje,

nebo je na bosanski plavo

vodopad je  proljetni

ti si prelijepa.

ružin  bikini

sa otiskom mojih dodira navuci

peškir na rame nabaci,

ruku nježnu primi

znaš onu

lijeva u desnoj

u modrozelenu rijeku uroni

i eto čarolije

Moj prijatelj je umro,

Da, umro je moj brat,

Znam, to je bilo davno,

Znam da je bio rat.

Ja ne znam gdje ni kada,

No kad se veče sprema

Znam da ga više nema,

Znam da ga više nema,

I ustima od mulja,

Od mraka i od sjene,

U strahu što se šulja

On spava mjesto mene.

Ja čujem gdje se budi

U noći njegov glas,

A dani kao ludi

Ruše se oko nas.

Još uvijek zemlja drhti,

Još uvijek ko i prije,

A blijedo lice smrti

I pored mene bdije.

Sad negdje mirno spava,

Od zemlje i od blata,

A mjesto žene trava

Grli ga oko vrata.

Moj prijatelj je umro,

Da, umro je moj brat,

Znam, to je bilo davno,

Znam da je bio rat.

I ne znam zašto sada

Dok liju davne kiše

Još uvijek na me pada

To čega nema više.

To čega nema više

Iz tame ruke pruža

I cujem kako diše

U vrtu neka ruža.

Moj prijatelj je umro,

Da, umro je moj brat,

To nije bilo davno,

Još uvijek traje rat.

Kapidžik otvori, jer, moga mi dina,

Izvaliću direk i baglame tvrde,

Pa neka se na me svi alimi srde,

Jer za tobom, beli, umrijeh, Emina!

Il’ si ljuta na me što po heftu dana

U mehani sjedim, niti drugo marim

No razbijam derte s bekrijama starim

Uz udare sitne tankih terzijana?

A ko ne bi pio?… Ko se jednom svrne

U tvoj sokak, pa ti vidi oči crne,

Taj se mahnit vraća domu i akrebi.

I kadija, valah, bekrija bi bio!

Da te jednom vidi, bukarom bi pio

I nikad se više avertio ne bi!…