On grudvu pred oca ispred ulaza
A majka jedva do auta preko prilaza
Pa ona sama na brijegu
Iza stakla skorenog od mraza
Sa radija Indexi i tuga
Devedeset druga
Tek počela a duga
Vjetar naglo s juga
Iza njega škola i pruga
Devedeset druga
tek počela a duga
Vjetar naglo s juga
Sa radija Indexi i tuga
I velike oči na djevojci
I riječi o Bogu i majci
Oči njegove majke plahtom pokrivene
Otac iz sjene, zagledan u prozore bolnice
U proljetno jutro on biciklom do kraja svoje ulice
Pa sa njom do grada pa do Grbavice
Zingaro chi sei
Figlio di Bohemia
Dimmi tu perché
Sei venuto qui
Quando mi stancai
Dell'Andalusia
E tu vecchio dimmi come fu
La mia terra ormai non esiste più
I cavalli son stanchi nell'umida sera
Ma la folta criniera
Sembra il vento invocar
Stan gli zingari attorno alle fiamme splendenti
Destan ombre giganti
Nel chiarore lunar
Palpita allor la canzon più bizzarra
Nasce nel cuor quel vibrar di chitarra
Questo è il canto di chi non conosce frontiera
E l'ardente preghiera del gitano che và
Dimmi deve vai
Tornero in Bohemia
Me ne andro lontan
Per mai più tornar
E tu dove vai
Nell'Andalusia
E tu perché piangi cosi
Io son vecchio ormai e rimango qui
Gigani
Ciganine, ko si ti?
Sine Bohemije
Reci mi zašto
Došao si ovdje
Kad sam se umorila
Od Andaluzije
A ti, starče, pričaj mi kako je bilo
Moja zemlja više ne postoji
Konji su umorni u vlažnoj večeri
Ali gusta griva
Čini se kao da vjetar zove
Visokih kao divovske sjene
Na mjesečini
Tada plemenita pjesma pulsira
Taj titraj gitare rađa se u srcu
Ovo je pjesma onih koji ne poznaju granice
I žarka molitva Cigana koji odlaze
Reci mi kuda ideš
Jednom vratit ću se u Bohemiju
Otići ću daleko
Da se nikad ne vratim
A kuda sada ideš?
U Andaluziju
A zašto tako neutješno plačeš?
Sada sam star i ostajem ovdje
Prevod Hajro bleki
Odškrini mramorne grudi
zaleđene bolom rastanka
dozvoli da u tmini mraka
moja ljubav te probudi
U suton na poćinak ćeš poći
ja ću ti ko skriven tat doći
ne plaši se djevojčice mila
to je ono što si snila
Otvori oči snene
pogledaj u mene
tu se ljubav nalazi
i kad sunce zalazi
i kad zora sviće
mi jedno smo biće
Ne zaboravljam usud
nevinost ciganke koja me ukrade
proreče mi život u cvijeću
i pokloni sebe blagoslovljenu
reče mi
nećeš liječiti ljude
ni graditi kuće i mostove
još manje zastupati ljude
zapisano ti
tjerati bol i strah
koja se čudom pretvaraju
u oceane ljubavi
tvoj tvoj ovozemni splav
će tišinom ploviti
navsegda
Proljetni vodopad
Tebi je bar lako
kroz dane brodit plaho
vrijeme je lijepo
miris lljeta nas miluje
ptice cvrkuću
sunce se osmjehuje,
nebo je na bosanski plavo
vodopad je proljetni
ti si prelijepa.
ružin bikini
sa otiskom mojih dodira navuci
peškir na rame nabaci,
ruku nježnu primi
znaš onu
lijeva u desnoj
u modrozelenu rijeku uroni
i eto čarolije
Moj prijatelj je umro,
Da, umro je moj brat,
Znam, to je bilo davno,
Znam da je bio rat.
Ja ne znam gdje ni kada,
No kad se veče sprema
Znam da ga više nema,
Znam da ga više nema,
I ustima od mulja,
Od mraka i od sjene,
U strahu što se šulja
On spava mjesto mene.
Ja čujem gdje se budi
U noći njegov glas,
A dani kao ludi
Ruše se oko nas.
Još uvijek zemlja drhti,
Još uvijek ko i prije,
A blijedo lice smrti
I pored mene bdije.
Sad negdje mirno spava,
Od zemlje i od blata,
A mjesto žene trava
Grli ga oko vrata.
Moj prijatelj je umro,
Da, umro je moj brat,
Znam, to je bilo davno,
Znam da je bio rat.
I ne znam zašto sada
Dok liju davne kiše
Još uvijek na me pada
To čega nema više.
To čega nema više
Iz tame ruke pruža
I cujem kako diše
U vrtu neka ruža.
Moj prijatelj je umro,
Da, umro je moj brat,
To nije bilo davno,
Još uvijek traje rat.
Kapidžik otvori, jer, moga mi dina,
Izvaliću direk i baglame tvrde,
Pa neka se na me svi alimi srde,
Jer za tobom, beli, umrijeh, Emina!
Il’ si ljuta na me što po heftu dana
U mehani sjedim, niti drugo marim
No razbijam derte s bekrijama starim
Uz udare sitne tankih terzijana?
A ko ne bi pio?… Ko se jednom svrne
U tvoj sokak, pa ti vidi oči crne,
Taj se mahnit vraća domu i akrebi.
I kadija, valah, bekrija bi bio!
Da te jednom vidi, bukarom bi pio
I nikad se više avertio ne bi!…
Prevod Hajro Bleki




Je voudrais bien
Je voudrais bien pouvoir te prendre
Mais il faut bien attendre
Le temps s'en va,je ne sais plus, tu n'es plus là
Je voudrais bien pouvoir te prendre tu le sais bien
Mais ne veux rien comprendre
Le temps s'en va je ne sais plus, je reste là
Quel est le moyen, dis-moi pour te reprendre
Donne moi la main, je ne peux attendre
J'aimerais bien que tu me dises que tu n'es rien sans moi
Que je te rêve, te réalise tout à la fois
Pourquoi faut-il toujours que tu te livres
Comme on livre un combat
Et que dans tes yeux ne se lise aucun signe d'émoi
Quel est le moyen, dis-moi pour te reprendre
Donne moi la main, je ne peux attendre
Je rêve souvent de te prendre comme prennent les rois
Je sais le pire des défauts est l'impatience
Pourquoi faudrait-il toujours que l'on vive ta loi
Quel est le moyen, dis-moi pour te reprendre
Donne moi la main, je ne peux…
je ne peux plus attendre
je ne peux plus attendre
Kadf bih mogla
Voljela bih da te mogu imati
Ali moram čekati
Vrijeme leti, više ne znam, više nisi ovdje
Volio bih da te mogu imati, dobro to znaš
Ali ne želiš ništa razumjeti
Vrijeme leti, više ne znam, još sam ovdje
Koji je način, reci mi, da te vratim
Pruži mi ruku, željno je očekujem
Voljela bih da mi kažeš da ne postojiš bez mene
Da sanjam o tebi, da san odjednom pretvorim u stvarnost
Zašto se uvijek moraš predati
Kao da se vodi bitka
I zašto u tvojim očima nema ni traga emocija
Koji je način, reci mi, da te vratim
Daj mi ruku, željno je očekujem
Često sanjam da te imam kao što to čine kraljevi
Znam da je najgora mana nestrpljivost
Zašto uvijek moramo živjeti po tvojim pravilima
Koji je način, reci mi, da te vratim
Daj mi ruku, ne mogu, ne mogu…
Ne mogu čekati duže.
Ne mogu više čekati.