When I need you – Celine Dion -/Song -Lyrics – Prevod na bosanski jezik

 

 

 

    

 

 

“When I Need You”

 

When I need you

Just close my eyes and I'm with you

And all that I so want to give you

It's only a heart beat away

 

When I need love

I hold out my hands and I touch love

I never knew there was so much love

Keeping me warm night and day

 

Miles and miles of empty space in between us

A telephone can't take the place of your smile

But you know I wont be traveling for ever

It's cold out, but hold out and do like I do

 

When I need you

Just close my eyes and I'm with you

And all that I so want to give you babe

It's only a heartbeat away

 

It's not easy when the road is your driver

Honey, that's a heavy load that we bear

But you know I won't be traveling a lifetime

It's cold out but hold out and do like I do

Oh I need you

 

When I need you

I hold out my hands and I touch love

I never knew there was so much love

Keeping me warm night and day

 

When I need you

Just close my eyes and I'm with you

And all that I so want to give you

It's only a heart beat away

 

 

Kada te trebam

 

Kada te trebam

Samo zatvorim oči i sa tobom sam

I sve ono što želim da ti dam

Je samo otkucaj  srca daleko

 

Kada želim ljubav

Ispružim  ruke i dodirujem ljubav

Ni  znala nisam da ima toliko ljubavi

Koja me grije danju i noću

 

Milje i milje  praznina izmedju nas

Telefon ne može zamjeniti tvoj osmeh

Ali ti znaš da neću zauvek putovati

Napolju je hladno,ali drži se i radi što i ja

 

Kada te trebam

Samo zatvorim oči i sa tobom sam

I sve ono što želim da ti dam , dušo

Je samo otkucaj  srca daleko

 

Nije lako kada je put tvoj vodič

Dušo,  težak je teret koji nosimo

Ali znaj da   život neću  provesti putujući

Napolju je hladno,ali izdrži i radi kao i ja

Oh želim te

 

Kada te želim

Ispružim  ruke i dodirujem ljubav

Ni  znala nisam da ima toliko ljubavi

Koja me grije danju i noću

 

Kada te trebam

Samo zatvorim oči i sa tobom sam

I sve ono što želim da ti dam

Je samo otkucaj  srca daleko

 

 

 

 

 

End of the World – Demis Roussos / Song – lyrics – Prevod na Bosanski

 

Duša lebdi   Impresije   Kraj svijeta

You should come with me to the end of the world

without telling your parents and your friends

You know that you only need

say a word

So end my play with thy

end of the world

But I know

that I'll go… away by myself

I feel you don't want to come

 

You should come with me to the end of the world

We could lie all day on the quiet sands

I would introduce you to my friend the bird

who sings and flies along the fairy strand

 

But I know

that I'll go… away by myself

I feel you don't want to come

 

he—e, ha—a

If you come with me to the end of the world

I'll give you anything that lives on earth

 

You know that you only need

say a word

So we might live at the end of the world

 

What I know

that I'll go… away by myself

I feel you don't want to come

 

he—e, ha—a

 

Kraj svijeta

Hoćeš li ići sa mnom na kraj svijeta

Ne govoreći svojim roditeljima i prijeteljima

Zanš samo to želiškaži riječ

Takav kjraj mi plati tvojom

Kraj svijeta

Ali znaj

Ja ću ići…,daleko sam

 

Osjećam ne želiš da ideš

Ali ćeš ići sa mnom do kraja svijeta

Možeš lagati čitav dan na pijesku

Upoznaću te sa mojim ptičijim prijatreljima

Koji pjevaju i lete uz lijepi žal.

 

Ali znam

da ću ići…sam daleko

Osjećam da ne želiš poći

 

He- e ,ha-a

Ako pođeš sa mnom na kraj svijeta

Daću ti nešto da živiš na zemlji

 

Znaš šta jedino želiš

Reci riječ

Tako da možemo živjeti do kraja svijeta

 

Šta znam

Da ću ići..daleko sam

Osjećan ne želiš ići

 

 

He- e ,ha-a

 

Dodikov spin-doktor, Stefan Karganović iznio je nevjerovatnu teoriju o pozadini ubistva Davida Dragičevića. Karganović tvrdi da je David bio kidnapovan i ubijen za potrebe unaprijed isplaniranog političkog scenarija za rušenje Republike Srpske!

Već dulje vremena režim Milorada Dodika pokušava pronaći način da s Trga Krajine u Banjoj Luci makne svakodnevne, mirne i dostojanstvene, proteste građana pod sloganom „Pravada za Davida“. Kako su svi dosadašanji napori režima u tom smjeru bili uzaludni, na scenu su stupili Dodikovi plećeni spin-doktori koji smišljaju nevjerovatne teorije i scenarije s ciljem političke diskreditacije organizatora protesta i strašenja građana koji na njima sudjeluju.

 

Tako je notorni Stefan Karganović lansirao teoriju prema kojoj iza ubistva Davida Dragičevića stoje „strani centri moći“, baš kao što i u pozadini protesta stoje strane obavještajne agunture koje proteste koriste kao instrument za rušenje ne samo Dodikovog režima nego i cijele Republike Srpske!

 

„Stanje je alarmantno. Republika Srpska preživljava najozbiljniju unutrašnju krizu otkako je subverzivni proces „obojene revolucije,“ usmeravan i finansiran izvani, 2014. godine u njoj počeo da uzima maha“, piše Karganović u tekstu objavljenom na desničarskom sajtu NSPM.

 

U nastavku teksta pročitajte ključne dijelove Kraganovićeve podle analize – opasne optužnice protiv Davora Dragičevića, nesretnog oca Davida Dragičevića, i pristalica neformalne grupe “Pravda za Davida”.

 

„Posmatramo poslednji čin, u izvedbi zapadnih obaveštajnih službi, velikog geopolitičkog čišćenja terena pred projektovani sukob sa Rusijom. To se odvija u širokom luku, od Jermenije, preko Makedonije, do Bosne i Hercegovine.Podrazumeva se, pored određenih kadrovskih korekcija koje su programirane i za Federaciju, da je na prostoru BiH Republika Srpska glavna specifična meta ovog rušilačkog procesa.

 

Već skoro dva meseca, u Banjaluci ne jenjavaju svakodnevna protestna okupljanja Davidovih „prijatelja,“ kojih je — sudeći po gomilama poštovalaca na Trgu Krajine — ova očigledno izuzetno komunikativna mlada osoba za života imala u izobilju. Da se nije „udavio,“ žrtveni jarac David najesen je komotno mogao da se kandiduje za predsednika Republike Srpske. Po impozantnom i rastućem broju posthumnih prijatelja koji ga žale, njegovi izgledi da se legalno useli u  kabinet Milorada Dodika, za čije se prevratničko zbacivanje Davidova smrt sada cinično zloupotrebljava, ne bi uopšte bili zanemarljivi.

 

Postupajući po pogrešnom savetu nekoga iz najbližeg okruženja, navučen na udicu brzog i lakog saniranja nadolazeće krize, i idući naruku rušiocima, predsednik Dodik je već u ranoj fazi povukao potez kojim je od samoga početka diskreditovao i devalvirao poziciju vlasti. Umesto da čvrsto stane iza kompetentnog obdukcijskog nalaza nadležnog patologa iz Banjaluke, u nastojanju da se manifestantima dodvori i da ih ubedi u nešto što njih uopšte i ne zanima, vlast je pozvala stručnjaka iz Beograda da ponovi obdukciju. Nebitno je što se novi nalaz u svim bitnim pojedinostima poklapa sa onim prvim. Bitan je presedan, i poruka koju šalje. Bundžije tvrde da je nalaz banjalučkog patologa lažan, napravljen da bi se prikrilo učešće vlasti u ubistvu. Dovođenjem patologa sa strane vlast je signalizirala da bi bezobrazne insinuacije na njen račun mogle biti tačne. Suština zapleta — a imbecilna vlast se pokazala nesposobna da to razume — ne nalazi se u razjašnjavanju stručnih uvida, nego u brutalnom nametanju utisaka. Prvi poen za rušioce.

 

U Republici Srpskoj svakodnevno poneko pogine ili umre. Kada bi predsednik Republike i ministar unutrašnjih poslova išli na sve komemoracije ove vrste i posećivali rodbinu svih pokojnika, da se „ljudski solidarišu“ i izjave saučešće, njima ne bi preostalo vremena da se bave javnim poslovima za koje su zaduženi i za šta primaju platu. Pa ipak, predsednik Dodik i njegov glavni policajac, učinili su, u slučaju ucveljene porodice Dragićević, znakovit izuzetak. Idući im na noge da izjave saučešće, ostavili su neodoljivi utisak ne saosećajnih duša nego izvršioca, ili barem „saučesnika“ kako ih je otac Davor Dragićević kasnije nedelikatno prozvao, koji idu na mesto zločina. Drugi poen za rušioce.

 

 

 

Ova dirljiva poseta je poen koji se nikakvom normalnom logikom ne da objasniti, pogotovo kada taj vrlo značajan poen, pred kamerama, protivničkoj strani serviraju jedan ne baš sentimentalan, iskusan političar i još nesentimentalniji, prevejani udbaš.

 

 

 

Ali „najbolje“ tek dolazi. Na početku drame, otac Davor je davao primerene izjave kakve se očekuju od skrhanog roditelja, moleći da se smrt njegovog sina ne politizuje i da se njegova porodica i on, u svom bolu, ostave na miru. Zatim je u Davorovim javnim istupanjima nastao nagli preokret koji se nikakvim normalnim psihološkim mehanizmima ne bi mogao  objasniti. Između ostalog, Davor je zatražio da bude uključen u istragu i da se jedan, po njemu, nepodobni učesnik udalji iz istražnog tima, što je po bezprecedentnom odobrenju ministarstva unutrašnjih poslova i učinjeno. To, naravno, predstavlja krajnje paradoksalan i skroz neprofesionalan potez ničim opravdanog popuštanja političkoj stihiji koja, barem formalno, cilja i na rušenje tog ministarstva, kao jednog od ključnih „stubova režima.“ Naravno, preko Davora Dragićevića u „istragu“ su time insajderski bili uključeni i faktori koji su tada već vidno počeli njime da manipulišu. Treći poen.

 

 

 

Film se ubrzava i karakter protesta se „neprimetno“ menja, dok dirljivi rituali i paljenje kandila na Trgu Krajine odvraćaju pažnju javnosti.

 

 

 

Politički naglo sazreli protestanti, presvisli od žalosti za izgubljenim drugom, ne gube vreme već munjevitom brzinom fokus diskursa prenose na ono što ih stvarno zanima, a to su teme od „višeg društvenog značaja“. Dok se David diskretno potiskuje u pozadinu, mada i dalje biva korišćen kao emotivni paravan i ukrasni detalj, u prvi plan izbijaju bitnije teme koje su u potpunosti nepovezane sa njegovom tragičnom smrću, kako god da se dogodila. Te teme su podobnost vlasti, nesposobnost i netransparentnost sistema, kao i otuđenost pravosudnih i svih ostalih institucija. (Ova zadnja ideja je ipak morala poteći ne od Davidovih vršnjaka nego od starijih i iskusnijih, po svoj prilici veterana „Korčulanske letnje škole“).

 

 

 

Za samo mesec dana posle tragedije, iskusni propagandni volšebnici obrnuli su narativ. Težište javne pažnje vešto su preneli sa nedoumica u vezi sa tragičnom smrću jednog doskora anonimnog mladića na legitimnost (ipak) demokratski izabrane vlasti u Republici Srpskoj, sa potencijalom miniranja predstojećih izbora i utiranja puta u Republici Srpskoj istoj vrsti manjinskog uličnog prevrata koji smo upravo videli u Jermeniji, a nedavno u Makedoniji.

 

 

 

Pošto (da parafraziramo Staljina) utisci rešavaju sve, Davidov otac Davor je postao predmet posebne obrade diskretnih usmerivača ovih spontanih procesa. Teško je bez opipljivih dokaza dati odgovor na zanimljivo pitanje šta je uticalo na roditelja, koji je ispočetka sasvim odmereno i normalno reagovao na tragičan gubitak svoga deteta, da zatim bez vidljivog osnova promeni svoj ton i stav. Uglavnom, odjedanput Davor je počeo da priča ekstravagantne budalaštine. On sada govori da mu je sin bio silovan, pa zatim ubijen i masakriran; da mu je poznat identitet petnaestorice neposrednih vinovnika, ali da njihova imena ne želi da otkrije; kao i to da su gotovo svi najviši dužnosnici Republike Srpske — citiramo — „saučesnici u ubistvu“ njegovog sina, Davida Dragićevića. Naravno, niko ne postavlja pitanje Davorovih nepostojećih forenzičkih kvalifikacija da se o stvarima takve vrste izjašnjava. Ali to su propagandne knedle koje vlast, koja ga je po specijalnoj proceduri imenovala za člana istražnog tima, sada mora da guta.

 

 

 

Oh da, i ono pitanje o tome šta je moglo uticati na Davora. Teško je reći, ali hipotetičko objašnjenje moglo bi se naći u rečima iskusnog ratnika Panča Vilje: topovsku paljbu će protivnička vojska možda izdržati, ali kada počnete da je granatirate pezosima, predaće se bez odlaganja.

 

 

 

David Dragićević najverovatnije jeste bio kidnapovan za potrebe unapred isplaniranog političkog scenarija za rušenje Republike Srpske. Rečima britanske premijerke Tereze Mej, popularisanim u jednoj zaprepašćujuće sličnoj misteriji koja se nedavno odigrala u režiji britanske obaveštajne službe, to je „highly likely“. Posle nestanka u drugoj polovini marta, David je „najverovatnije“ bio držan na za sada nepoznatom mestu, usmrćen, i zatim bačen u reku. Sakralna žrtva za novu fazu obojene revolucije u Republici Srpskoj je prineta. Za uhodane mehanizme, preostali deo posla je čisto tehničke prirode. Kako stvari trenutno stoje, taj deo odrađen je solidno.

 

Uzgred, u proizvodnji ove provokacije pod lažnom zastavom trapavi klovnovi čija je uloga da glume „opoziciju“ nisu imali mnogo udela. Na osnovu analize dosadašnjeg rada, gazde su pravilno procenile ograničenost njihovih operativnih sposobnosti. Davida je, „highly likely,“ likvidirao tim stranih profesionalaca specijalno ubačenih za tu svrhu. Propagandnu pripremu javnosti obavili su mediji pod stranom kontrolom, a jedan deo zadatka sejanja konfuzije poveren je pouzdanom paškvilantu i mutivodi na jaslima stranih službi, Slobodanu Vaskoviću“.

 

 

 

 

 

Ana Ahmatova – Pjesma poslijednjeg susreta

Studen mi je pakla grudi takla.
Korak se u laku dao drhtavicu.
I ja na desnu ruku sam namakla
S leve rukavicu.

O, koliko ovde stepenica ima
A ja sam verovala — tri.
Šapat jesenji među klenovima
Prošumi: „Umri sa mnom ti!

Varljivost života sreću mi zakrili.
Prevrtljiva sudba nasmeja se zlobom“.
Ja mu odgovorih tiho: „Mili,
Meni, takođe. Umreću sa tobom“.

O poslednjem pesma to beše susretu.
I ja pogledah na sumorni dom.
U spavaćoj sobi, ko na drugom svetu,
Gorele su sveće ravnodušno za mnom.

* * *
Ukrašenim tuk’o me kaišom
Moj muž — do modrica tela
Zato što ti sa prozora krišom
Motriš. Svunoć u vatri sam bdjela.

Sviće. I nad modrom kovačnicom
U kolute dimčić se izvio.
A ti sa mnom tužnom sužnjačicom
Opet nisi — opet nisi bio.

Ja sam tebi, uz ranjenu dušu,
Sudbu-muku prinjela na dlanu,
A možebit ti voliš plavušu,
Riđokosu milu, nasmijanu?

Ja ne umijem skriti jauk pijani.
Srce tuži, u duši bol grsti.
Tanki zraci, ko sablasni prsti,
padaju na čaršaf nezgužvani.

* * *
Da mudro živim već sam naučila,
Gledajuć’ u nebo i moleć’ se bogu
I da dugo skitam da bih izmučila
I nemir duše i dušu ubogu.

A kada u dolji vetar prene čičke,
Grozdovi rjabine sviju se po plotu,—
Ja veselo slažem mozaik-kamičke
U pjesme o divnom prolaznom životu.

Vraćam se. Tople dlanove mi liže
Baršunasti mačak, preduć natenane,
I jarki se oganj razgorjeva, striže
Nad vodom iz modrih dimnjaka pilane.

Samo tišinu cepne iznenada
Krik rode koja već slijeće na krov.
Ako na vrata pokucaš sada —
Neću čuti tvoj zov.

* * *
Sahrani, sahrani, ti vjetre, mene.
Najbližih mojih na pogrebu nije.
Okolo mrtvih već lutaju sjene,
I disanje je zemlje potmulije.

Biće moje bješe slobodno i žedno
Ko i ti i htjede još životne muke.
Pomiluj, vjetre, ovo tjelo ledno
I prekrsti mu u njedrima ruke.

Zatvori na njemu ovu crnu ranu
Pokrovom tkanim od večernje tame.
Naredi sutonu plavome, svečanu
Da nada mnom čita tihe psalme.

Da bi bilo lakše osamljenoj meni
Sna poslednjeg zgasit’ buktinju goruću,
Šumite svom snagom, visoki jaseni,
O prolleću, o mome proljeću

Studen mi je pakla grudi takla.
Korak se u laku dao drhtavicu.
I ja na desnu ruku sam namakla
S leve rukavicu.

O, koliko ovde stepenica ima
A ja sam verovala — tri.
Šapat jesenji među klenovima
Prošumi: „Umri sa mnom ti!

Varljivost života sreću mi zakrili.
Prevrtljiva sudba nasmeja se zlobom“.
Ja mu odgovorih tiho: „Mili,
Meni, takođe. Umreću sa tobom“.

O poslednjem pesma to beše susretu.
I ja pogledah na sumorni dom.
U spavaćoj sobi, ko na drugom svetu,
Gorele su sveće ravnodušno za mnom.

* * *
Ukrašenim tuk’o me kaišom
Moj muž — do modrica tela
Zato što ti sa prozora krišom
Motriš. Svunoć u vatri sam bdela.

Sviće. I nad modrom kovačnicom
U kolute dimčić se izvio.
A ti sa mnom tužnom sužnjanicom
Opet nisi — opet nisi bio.

Ja sam tebi, uz ranjenu dušu,
Sudbu-muku prinela na dlanu,
A možebit ti voliš plavušu,
Riđokosu milu, nasmejanu?

Ja ne umem skriti jauk pjani.
Srce tuži, u duši bol grsti.
Tanki zraci, ko sablasni prsti,
padaju na čaršaf nezgužvani.

* * *
Da mudro živim već sam naučila,
Gledajuć’ u nebo i moleć’ se bogu
I da dugo skitam da bih izmučila
I nemir duše i dušu ubogu.

A kada u dolji vetar prene čičke,
Grozdovi rjabine sviju se po plotu,—
Ja veselo slažem mozaik-kamičke
U pesme o divnom prolaznom životu.

Vraćam se. Tople dlanove mi liže
Baršunasti mačak, preduć natenane,
I jarki se oganj razgoreva, striže
Nad vodom iz modrih dimnjaka pilane.

Samo tišinu cepne iznenada
Krik rode koja već sleće na krov.
Ako na vrata pokucaš sada —
Neću čuti tvoj zov.

* * *
Sahrani, sahrani, ti vetre, mene.
Najbližih mojih na pogrebu nije.
Okolo mrtvih već lutaju sene,
I disanje je zemlje potmulije.

Biće moje beše slobodno i žedno
Ko i ti i htede još životne muke.
Pomiluj, vetre, ovo telo ledno
I prekrsti mu u nedrima ruke.

Zatvori na njemu ovu crnu ranu
Pokrovom tkanim od večernje tame.
Naredi sutonu plavome, svečanu
Da nada mnom čita tihe psalme.

Da bi bilo lakše osamljenoj meni
Sna poslednjeg zgasit’ buktinju goruću,
Šumite svom snagom, visoki jaseni,
O proleću, o mome proleću

  

Oliver Dragojevic – Tvoje ruke / Song – Lyrics

 

Moje čežnje Tišina i sni Flaša  Poderano jedro

Neka druga proljeća

 

 

Ruke su tvoje

moja sudbina

k'o ptice slijecu

na prozor moj

 

Kad padne noc

razgovaram s njima

osjecam miris

i dodir tvoj

 

Ruke su tvoje

moja sudbina

iz druge sobe

navire zvuk

 

Zatvaram oci

i dajem se njima

svjedok tisine

pa onda muk

 

Ref.

Ruke i ti prate me

oduvijek, zauvijek

prate me, znaj

tvoje ruke

kroz zivot moj i tvoj

 

Ruke su tvoje

moja sudbina

cvrste i snazne

kazuju put

 

I bezbroj drugih

jedino njima

spremno bi dao

sav zivot moj

 

Ref.

 

Ruke su tvoje

moja sudbina

andjeo cuvar

kazuje put

i prate, prate

prate me

 

Ref.

 

Percy Sledge – When a Man Loves a Woman / Song – Lyrics – Prevod na Bosanski jezik

*
   

 

 

“When A Man Loves A Woman”

 

When a man loves a woman,

Can't keep his mind on nothin’ else,

He'd change the world for the good thing he's found.

If she is bad, he can't see it,

She can do no wrong,

Turn his back on his best friend

if he put her down.

 

When a man loves a woman,

He'll spend his very last dime

Tryin’ to hold on to what he needs.

He'd give up all his comforts

And sleep out in the rain,

If she said that's the way

It ought to be.

 

Well, this man loves you, woman.

I gave you everything I have,

Tryin’ to hold on to your heartless love.

Baby, please don't treat me bad.

When a man loves a woman,

Down deep in his soul,

She can bring him such misery.

If she is playin’ him for a fool,

He's the last one to know.

Lovin’ eyes can never see.

 

 

When a man loves a woman

He can do her no wrong,

He can never want

Some other girl.

Yes,When a man loves a woman

I know exactly how he feels,

‘Cause baby, baby, you're my world

When a man loves a woman….

 

 

 

Kad čovjek voli ženu,

Kad čovjek voli ženu,
Ne može zadržati svoj um na ničem drugom,
On bi mjenjao svijet za dobru stvar koju je našao.
Ako je loše, on to ne može  vidjeti,
Ona  ne  može učiniti ništa loše,
Okrene leđa najboljem prijatellu,ako je grli

Kad čovjek voli ženu,
On će potrošiti svoju poslednju paru
Pokušavajući da zadrži ono što mu treba.
On bi odustati od svih udobnosti
I spavati na kiši,
Ako ona je rekla da je način
To bi trebalo da bude.
Pa, ovaj čovek voli, ženu.
Dao sam ti sve što imam,
Pokušavam da zadrži svoj bezdušni ljubav.
Dušo, molim te, ne budi prema meni loša.
Kad čovjek voli ženu,
Duboko u duši,
Ona može ga dovesti do takve patnje.
Ako ga ona pravi ‘budalom
On je zadnji koji zna.

Zaljubljene’ oči nikada ne mogu vidjeti.

Kad čovjek voli ženu
On može da joj  radi ništa loše,
On nikada ne  želi
Neku drugu djevojku.
Da, Kad muškarac voli ženu
Znam točno kako se oseća,
Jer baby, baby, ti si moj svet
Kad čovjek voli ženu ….

Ubice – pokajte se dok ne bude kasno

Najnoviji masakr:

333 ljepote , od toga 126 majki sa nerođenom djecom ubijeno u bezumnom ,

luđačkom , monstruoznom napadu japanskih ribara.I  Japanci nisu usamljeni u tome, ali su

najuporniji i najmonstruozniji.

Radi par hiljada  kilograma mesa za domaće ljubimce (najčešći razlog) uništena su 459 predivna

Božija bića.

To je da se nebo raspukne i poiklopi sve nas. Jer šutimo.

Čitav svijet šuti.

Sedam milijardi ljudi šuti!

 

Uprkos zabranama, njihova vlada ih podržava.

Svake godine, svakog dana pokolj i pomor predivnih Božijih stvornja se nastavlja.

U ” naučne svrhe ” – liječenje impotentnih i gerijatrijskih  kliničkih slučajeva hodajućih mrtvaca –

braće kralja Mide.

Ne pitamo ih: kako im nije žao. Monstrume je to iluzorno pitati.

Ne pitamo ih : gdje će im duša.Očito je da je nemaju.

Ne pitamo ih :imaju lu djecu.Strah nas da stižu nove generacije ubica.

 

Ne želimo da ih pitamo  : boje li se Boga Milostivog. Strahujemo za njihove živote.

Znamo da će ih Bog silni i Mudri opet  kazniti.

Po ko zna koji put , jer nikako da nauče lekciju: Ne dirati u Božiju prirodu i božija stvorenja.

 

Nevjernici i pogani su to.Toliko zla činiti, a misliti da će se nekažnjeno izvući, to može samo malumni

zločinački um.

Za svako djelo i nedjelo dođe vrijeme nagrade.

Ubice – pokajte se i prestanite raditi pomor predivnih nevinih i nezaštićenih bića , dok ne bude kasno

i dok vas ne poklopi ono što će vas poklopiti.

Birajte: Cunami,zemljotresi,vulkani,nuklearna katastrofa II i III dio, tornada…sitnice kao masovno

ludilo ne računamo. Jer samo krajnje poremećen čovjek može da radi to što se širom oceana radi.

 

Rezultat slika za Ubijanje kitova.

Zvanično :

Ubijanje kitova za komercijalne svrhe je od 1985. u cijelom svijetu zabranjeno do 2005. godine, ali ih se i danas izlovljava s različitim obrazloženjima.

Nezvanično:

Zabrane su za naivne i magljenje naočala , kao i svaka druga zabrana koja moćnicima, zločinscima,paganima i neljudima ne odgovara.