Mujo i Fata – Pripovijest u četiri čina / Čin drugi

 

fatma   lela   fatma 1images   fa2   images (4)

 

 Fata obdan pjevala crven fesić mamo,crven fesić u dragana joj,mamo mamice.

Kada bi se Mujo obnoć uvalio ona bi prestala pjevati.Samo bi ponekad jecala:Joj,mamo mamice.Hejbet puta,od akšama do sabaha.Nisu to bili samo jecaji.Bilo tu i stenjanja,i strepnje,i vriskova,i krikova,i plača i jecaja…

Čovjek bi mislio jal’ zaposjednuta,jal’ opsjednuta,jal’ je neko dere, iz kože ibacuje ili joj se nešto između noga zakantalo.A možda je neko i plaho tuče i ruži.

Ponekad bi joj izletilo nemoj molim te mili,to Mujo,jače,brže,ne prestaj mili,tako mili moj.

Taka je buka iz Fatinog halvata dolaztila k'o da je Mujo; ili neki hamal ili  teški radnik,koji u njenoj sobi nešto udaro i rušo.

Komšiluku počeo dosađivati crven fesić,ma'ma se zabrinula da joj se kći nije razbolila,da joj neki hodža nije sihire bacio,pa je džini zaposjeli.Svo ono noćno glasanje nije normalno za finu begovu kćer.

Fata više nije išla ni u džamiju,ni na sokak,ni u bezistan,ni u ženski hamam.

Za djevojačka sijela nije htjela ni da čuje.

Ne sluti to na dobro.

Mujo se oko plota i kapidžika više se ne mota.Fata ga ne spominje,ni jednu riječ da o njemu zucne.

Nisu to čista posla,misli majka.Hodžu nije mogla ništa da pita,prvo begovska su kuća ; sramota je.Drugo hodžama nikad vjerovala nije.Ovaj od njihove džamije joj jednomn  tražio,kaže sevap je hodži dati.On ilmija „iz“.Ona ga kišibranom heknula,sedam dana mu modro oko bilo.Poslije mu to oko postalo razroko i oćoravio,dibidus.Tako vam to ide,aferim za aferim.

Potrefilo se,u to se vrijeme razboljela  nena Fatina.Ništa opasno.Morala je Fata otići njegovati dva-tri dana.Majka sestru Meleku joj poslala sa njom.Da pripazi da ne bi Mujo odnekud banuo i kakav zijan napravio.Hoće Mujo,ugursuz je to.

Majka nije mogla neni ići,nema bega a begluk veliki.U frtutmi Fata zaboravila haber Muji poslat da ne dolazi.Umorila se begovica,čitav dan radila.Čifluke obilazila i rod sabirala. Održavati begluk je veliki  posao za ženu.

Pred akšam popela se u Fatinu sobu,sumnje je muče.Ništa sumnjivo ne nađe.Kod Fate sve uredno,sve na svojem mjestu,Tako je ona riktala i nariktala.Blista soba cakum pakum.Kako akšam počeo padati,sunce u zalasku prikrile bivši demirli penđer.Popela se,provjerila i rahat u Fatinom krevetu zaspala.Zaspala i sanja i umeko i utvrdo, jadna li joj majka!?

Mujo tu veče prvi put,od pokazivanja prsta bez nokta, dobrano odocnio.Majka ga korila što svaku veče izbiva iz kuće.On ljut zbog korenja i kašnjenja odmah sa prozora na usnulu ženu naskočio.Dok se žensko čeljade probudilo i snašlo Mujo već bio u po posla.

Bio silno nervozan što je kasnio,moralo je nekako nadomiriti Fatin lelek.Bio silovitiji i žustriji nego inače.Žena nije imala kud,nego mamo,joj mamo mamice.Izmicala se ona ali Mujo ne da.Majka i Fata glasom i stasom nalik.U mrklom mraku lahko hin insan mogo zamijeniti. Stalno je stizo i prestizo.Mislio to ga Fata izaziva.

A žena opet nema kud nego: joj mamo mamice.Više i ne bježi.Sada zna odakle i zbog čega  Fati ono: joj,mamo mamice.Sada zna da Fata nit je bolesna,nit su je džini zaposjeli,niti hodža sihire bacao.Ono o džinima bi se jš moglo razmisliti,ali sada ne može,Mujo ne da.I više joj nije ni krivo i nije bilo kukala joj majka,već samo:joj mamo mamice.

A beg ,muž joj za dva'es't godina braka  ni jedno uh da joj izvuče.Zalelekala majka načisto,grlo je od leleka zabolilo.Stišavala se ona,ali ne pomaže.To njoj samo od sebe nadolazi i vrišti.Nije to ni njen,glas konta.Fatin je.Tako se Fata glasa:joj,mamo mamice.I poneka suza,ali i nezadrživi vesili smijeh,Morala ga prigušivati.

Što ti je život.Morala majka na ćeru da posumnja,da je provjerava pa da zaleleče.Joj.mamo mamice.

Po navici Mujo sabah zorom kući,nije vremena ni vida  imao da pogleda Fatu,samo poljubac na brzaka,pa kliz da ga ko ne vidi.Htjela ga žena još jednom povući na sebe,ali skontala uskoro će sabah,prepoznaće je Mujo i eto sramote.Teška srca ga pusti.

Begovicu jutrom stid spopao.Čerinog ašika ona povalila.Miris je odaje.Nije ga ona povalila,on je nju zaskočio i nikako se nije mogla iskobeljati.Nije samo ona kriva,Fata je više,pravda sama sebe.U početku.Poslije joj se nije dalo.A najposlije joj se i omilililo.

Okupa se begovica,namirisa i rubin odoru obuče, pa je brzo svuće.Ona bi čitav dan u svili i kadifi proboravila samo da bi Muju dočekala.A ima posla,begovica je ona i zastidi se.Večeras će ona Muju dočekati.

Dočekati i nalijepiti ; šta joj to od malodobne kćerke radi? Ljutita a razigrana,vesela a postiđena: vazdan nešto radila i pjevala:Joj,crven fesić u dragana moga,joj mamo mamice.Butum se komšiluk zaibretio.Fate nema,sad joj majka istu pjesmu pjeva.Nisu to čista posla.

Dan majku izmorio,a ni prošlu noć skoro oka nije sklopila,pa u ćerinu sobu prije akšama pošla da malo otpočine.Hoće Muju da dočeka i svaku mu riječ ružnu što je mogla smisliti iskanta.Mislila Mujo dolazi nešto kasnije,k'o ‘no sinoć na priliku.

Zalegla umorna žena pa utvrdo zaspala.Ne mere poslije sinoć biti:Žena zaspala i sanjala i utvrdo i umeko,jadna li joj majka.Nije više neupućena.Mujo je bezbeli dobro uputio.

Dođe Mujo,mrkli mrak,noć bez mjesečine.Pronađe Fatin krevet,ovaj poširok k'o francuski ležaj,sav u šiltetima i dušecima.Leže Mujo pa stade milovati Fatu.Majka joj toliko umorna bila da se probuditi nije mogla.Sve pokušava da se rasani i nasrtljivca odgurne,ali ne može slaba je.Mujo je mazi i miluje i ljubi i svalči.Lako mu hanteriju svuči.Samo jedan potez preko glave i nema je.

Žena,majka ga odguruje,pokušava da se rasani.Mujo navikao da se Fata tako igra i mazi,da ga odguruje,mami i odbija.I uvijek bi dala da je on nadvlada.I ovaj put žensku Mujo nadvaladao. Kasno ona sebi došla.Krv joj već uveliko prokolala ko vodopad sa Skakavca,u glavu,u srce, u đardin je udarila i ne može ona ništa drugo samo ono:joj,mamo mamice.

Mujo je opet mazi,ljubi i miluje,nježno mazno,pa jače i čvršće.Tako se to radi,misli žena a ne ko muž joj trt,mrt i gotovo i na drugu stranu se okrenuti,bez riječi bez milovanja, cigar ispušiti i zahrkati.

Tako misli a u njoj i Muji se novi nagon rađa i oni ponovo i gore i dole,i uzduž i poprijeko,i ukrivo i upravo,i utvrdo i u meko,preko šilteta,dušeka i jastuka.sve dok ne bude ono njeno:joj mamo mamice i malo potom ono njegovo:uh,uh i uh.

Prođe ponoć,sahat kula otkucava,čuje se.Ona shvati da nije Muju nalijepila što joj ćeri ovakve stvari radi.Sada je i kasno da to učini.Bila bi to bruka i sramota za begovsku kuću.Čera i majka istog zagonđiju imaju.

Jes zagonđija van taki,ali to bega i dunjalok to ne bi interesovalo.Moglo bi kamenovanje ili bičevanje da padne,namah.Joj majoko moja; črečenja valjda neće biti.Normalno,ako preživi kamenovanje.

Šuti begovica,negodovanja nema,malo se radi svoje časti otima i ne da.To Muju pali i uzbuđuje,on silovitije navaljuje i ne pušta dok ne čuje ono njegovom uhu drago:joj,mamo mamice.Tek tada on može odahnuti i prosuti ono svoje muško uh,uh i uh.

I tako se vas cijelu noć ganjali.Ona sve ko bježi i neće,svako malo zacvili i zaplače,nekad krikne ili zacikoće, nekad Muju prevrne pa ga ona zajaše.Na  kraju se svede  na ono vrlo jednostavno:joj mamo mamice,i ono inatli uh,uh i uh.

Prije sabah zore mora Mujo megdan napustiti,žao mu volio bi on još,ali dušmana svugdje i o svakom vaktu ima.Begovica ga zadržava,zaboravlja na stid i kamenovanje,gotovo je; u njoj se iskonska žena probudila.Mujo jako zavolio Fatu,ne želi da ona nagrabusi i pati.Poljubi žensko,pomiluje po kosi i grudima da ga želja mine:pa kroz prozor klisnu.

Osta begovica na ležaju,gola i uzavrela,čaršafima se obmotava,prelijeva se sjajno tijelo u zvukovima malopređašnjih strasti i uzdisaja,upija mirise dva tijela izmješana na šiltetima i jastucima.Ona počinje da tone u san i sanja da usisava Mujin ponos:joj,mamo mamice…

U glavi joj se vrti od miline i neke ljepote i ne može da zaustavi suze,i ne može da se otme jecajima iz kojih se budi glas,kristalno čist i ženski snažan:

Crven fesić u dragana moga,joj mamo  mamice.

Ona je radosna i tužna.U njoj procvjetava  djevočica koja  nikad nije nabrekla u ženu.Ona osjeća da se probuđena djevojčica pretvara u strasnu ženu,željnu prave ljubavi i strasti.

U tom začuje zvuk begovskog  fijakera,to se njene ćerke Fatima i  Meleka vraćaju od nene.

Majka oblači anteriju boje divlje  boliglave u punom cvatu,raskošno izvezenu đuvezli i srebrenim arabeskama što prizivaju Šeherezadu,Salomu  i Alhambru.Navlači je na raskošno i nabreklo tijelo,koje još vri od cjelova,milovanja i obljuba prethodne noći i hita u susret kćerkama.

Dok žuri bujne, mramorne, svilene  grudi hoće da iskoče iz haljine.On im ne da,vraća ih i lagano miluje.To je Mujo sinoć ljubio.Sada vajar sedefaste noge i bjelokosti ruke bježe iz anterije, postiđujući svilu kojom je anterija istkana.

U prolazu zastaje  kraj šadervana ,pljusne se i plakne po licu,grudima i kadifnom đardinu,da se malo ohladi i smiri.Teško će to ići,žena se probudila i sada budna ,ovog dana;noći dvije svoga podatnog i obljubljenog tijela sanja.

Ćerke joj lete u zagrljaj,majka Fatma ih ljubi i plače.Od tuge i sreće.Ljubav je sustigla.

Kćerke je začuđeno gledaju i pitaju se otkud ta iznenadna ljubav i blagost.

 

Mujo i Fata pripovjest u četiri čina / I čin

 Rose dan

 

Fata images (1) fata1   fata 3   fata 2                                             

 Čin prvi                                                                                                

Bili jednom,u nekom vaktu jednoj bosanskoj varoši Fata i Mujo.Mnogo se zavoljelo dvoje mladih.Branili im dušmani da se susreću.Ne znamo jal’ mater il’ otac Fatin.Otac begovski tiranin bio.Majka begovica puno mlađa,jedva tries’ opetu prešla,bega se bojala pa i ona stroga,tvrda,bez radosti dane nije ni brojala..

Daklen Fata begova kći,a Mujo sin siromašne udovice.Vehta ,neopstajuća kombinacija.Fata lijepa na mater bila,ni upis vila joj ravna nije,pomalo šeret.Mujo delija,kršan,zgodan razgovorljiv i ugursuz.Za svaku žensku otrov mogao biti.Ali jok,njemu Fata iz glave ne izilazi.Ni on Fati iz srca.Valjda  tako suđeno bilo.

Dogovorili se  mladi kako da budu jedno sa drugim.Fata spavala na spratu uz dva demirli penđera.Pod jednim penđerom ašlama,pod drugim tunja..Mujo bi se popeo na trešnju, primakao bi se prozoru i krz rešetke bi proturio srednji prst.Jedino se tako mogli doticati.Drugi prsti bili kratki.Fata bi  ga i milovala i milkila.Navikao on na milovanje.Tada bi brstio trešnje.Ponekad mu prst bio vlažan i slipav,on nije obraćao pažnju.Konta vrućine su,prst se od milovanja znoji.Malo mu neobično bilo što mu prst na žensku tukne.Ni na to nije obraćao pažnji.Misli Fata je žensko.

Kandilje nisu palili da ihi neko ne bi vidio.Da nije bilo džamije Mujo nikad Fatu ne bi sreo, vidio i prepoznao.Jes’ da je Fata po starinski ulicom i u džamiji nosila zar.Ali je nestašna bila i kad god bi Muju vidjela digla bi zar.Kanda joj u lice,u oko  nešto upalo;pa trljaj,pa trepći,pa žmirkaj na Muju,sve dok oko ne bi iščašila.

Oteglo se ašikovanje.Sreća da su ašlame i tunje rađale u različito vrijeme.Trešnja rodila,Mujo i Fata sve ašlame pobrstili.Fatin otac se ibretio što te godine trešnja nije rodila. Kad bi mu dosadilo penjat se na ašlamu Mujo bi se peo na dunju,primakao bi se demirli prozoru i kroz rešetke opet proturio srednji prst.Fata bi ga milovala i milkila.

Došla sezona dunja i Mujo i njih počeo brstit.Fatu nije mogao ponuditi,nisu tunje kroz rešetke mogle proći.Mujina mater slatko od dunja napravila.Čudi se narod.Nit ih u bašti imala,niti je  na pijaci tunje i slatko od tunja kupovala.Bio to Fatin dio akšikluka.Fatin otac se ibretio što te godine dunja nije  rodila.

Kažemo sreća ašlame i tunje rađaju u različit vakat,a mogu se ne zrele jesti.Nekad bi Mujo znao pretjerati pa se i obarabatiti.Nikako da se Mujo i Fata ljudski pomiluju i dotaknu.Samo prst kroz demirli penđer i milki i miluj.Nisu glasno mogli razcovarati,beg bi ih mogo čuti i eto frke.Ponekad bi samo šutjeli a Fata bi milovala i milkila.

Jednom Mujo nešto čudno,iz čiste dosade i jada,napravio.Popeo se na dunju i primako se prozoru toliko blizu k'o što nikad nije.Trebalo mu vremena,Fata nestrpljiva pita:

-Hoće li bolan više taj prst?

Nešto se ušeprtljo Mujo pa nervozno odgovara i nešto jedva kroz demirli penđer protura.:

-Hoće bezbeli,bona evo sa'će!

Dohvati se Fata ponude poče da milki pa skoro da vrisnu:

-Joj ,Mujo dragi kada ti je ovo nokat otp'o.

-Juče ja slugi jedinom pomagao,drva  cjepao.Pa hek po prstu.Otpade nokat.

Milki Fata i ispituje:

-Jadni moj Mujkane,a zašto ti je prst vako otekao.

-Kako neće bona.Kad nokat otpadne prst mora oteknuti.

-Milki Fata ne popušta,misli Muju će manje boljeti,propitivanje nije završila:

-Mili moj Mujice,bolest ti neka jaka prst napala.Hem nema nokta,hem otekao,evo ga i raste,nikad veći i deblji nije bio.

-Milki Fata pa milki,ne posustaje.Mujo konta šta da joj odgovori pa se odjednom sjeti:

-Idem  draga moja po demir pilu,ovo se više ne mere durat.Ima da prerežem rešetke ,sve razvalim i sve ti objasnim i da ti bolni prst pokažem.Ti vidi što ti je radit,miliovat ili milkit,jali nešto treće,smislićeš ti pametna si.

Ta ti valja,- obradova se Fata-babo otišo u Stambol nosi neki pašin ferman veziru,neće se za po’ godine vratiti.

Dok pričala Fata ubrzala milovanje,Mujo se ukočio,nije sišo već sletio sa grane.Od silnog trzanja; prije kočenja; odlomila se velika grana na kojoj je sjedio i on hek  sa tunje.Jal’ od  habera,jal’ od nečeg drugog,jal’ sa trešnje,jal’ sa dunje;sve jedno je,iste su visine,Mujo sa drveta hekno u bašču. Srećom na kadifice i mehku zemlju pao,ništa mu nije bilo.

Ta dunja nikad više nije rodila,pa je posijekli i novu zasadili.Malo ugruvan i postiđen gleda u mjesec,zvijezde i vedro nebo.Čuje Fatu kako pita:

-Jel to kiša pada,dvij tri kapi me po ruci potrefiše.

-Jes’ malo kišilo pa prošlo.

Mujo nije ni o'šo, a već se vrn'o i na ašlamu se popeo.Ona na udaljenijem kraju kuće bila,

Na ašlamu se popeo,demirli pilu u ruke pa pilaj.Ipak glasno bilo.Mujo stao ne zna šta će!?

Fata skontala glas prelijepi,snažni i otresiti pustila haman Josipa Lisac  i zapjevala Moj dilbere,pa prekinula.Ne kreću se ni ona ni dilber večeras nigdje,pa joj pjesma nije po volji.Tada okrenu na drugu i poteče glas kao izvor Modre rijeke bistre :

-Joj,mamo mamice,crven fesić u dragana moga,joj mamo mamice…

Muji drago oko srca,to njemu i njegovoj raboti njegova Fata pjeva,pa pilaj i pilaj.

Fatina majka i seja,butum komšiluk se zaibretio.Joj miline avaza.

Mujo pilo i začas prepilo demirli penđer i u Fatinu sobu se uvukao.Šta je Mujo objašnjavo,kako joj je bolni prst pokazivao i šta su radili,to ne znamo.Nismo nazočili ni svjedočili.Jutrom, sabah zorom Mujo se iskrao i kući otišao.Otada,nadalje i ubuduće bi se odmah po akšamu uvukao.Tunja  krila demirli prozora na kome nema demir rešetaka, izjutra,prije sabah zore bi se iskrao.Fata bi tokom dana bogate se meze i slastica za večer nabrala.Mjesecima gozba i gozbe trajale.

Tih mjeseci je Fata obdan pjevala :

-Joj crven fesić u drgana moga,joj mamo mamice.

Obnoć se čuli samo jecaji:Joj,mamo mamice.Potrideset  puta,od akšama do sabaha.

Šta joj je Mujo radio nismo ni nazočili ni svjedočili?!Aman,nisu to bila čista posla.

Da li je narodni pjesnik o njima ,onu Fatinu najmiliju ,pjesmu  spjevao?

Na ovom dunjaluku sve je moguće.

 

/ Drugi čin u 20 08 uri/

Bajram Šerif Mubarek Olsun

 Vrelo ljubavi

Velovi Sarajeva Grada čednosti Nebeske suze 1 Svjetlost i milost Anđeo Nebeski 1

Vjernicima

Bajram Šerif Mubarem Olsun

Neka vas ova pjesma milošću Božijom datakne.

Neka svim ljudima dobre volje,

ovaj sunčani dan i svi potonji

donesu sreću , ljubav i mir.

Život je i lijep i prelijep

samo se čvrsto prihvati Božijeg užeta

i vaša duša će se biti zadovoljna.

Wisconsin / Šokantni snimci: Policajci brutalno pretukli tinejdžerku

 

 

 

(Izvor – Radiosarajevo.ba )

U posljednjim danima na internetu se pojavio brutalan snimak iz Wisconsina.

Naime, na snimku se vidi, na početku, kako trojica policajaca privode, te tuku i koriste elektrošoker, kako bi “savladali” jednu tinejdžerku.

Snimak je izazvao bijes kod građana,  zbog brutalnog ophođenja prema 18-godišnjoj Genele Laird, u tržnom centru prošle nedjelje, prenosi Daily Mail.

Policija je intervenirala nakon što je djevojka navodno prijetila zaposlenima u tržnom centru. Pripadnici policije su je oborili na zemlju, šutirali i onesposobili pomoću elektrošokera.

Na snimku se može čuti kako mlada djevojka vrišti u agoniji.

 

****

Nas nikad ne  čudi kada hroničari propuštaju da zapaze bitne stvari.

Oni samoi slijede put za kjoji su plaćeni.

A nisu plaćeni da misle.

Plaćženi su da šokantnost prenose.

****

Mi smo možda daltonisit pa visimo crno bijelo ili crno bijeli svijet.

Dav policaca su bijelci . ( valjda nam se ne čini )

Djevojčica je tamnoputa , vidi se nije omiljena boja policajaca.

 

Dalje vidimo da su policajci rasisti.

Na bespomoćno dijete kidišu kao kjuklusklanovske zvijeri:

Ubiti, uništiti , spaliti, zatući crnog insana.

 

Vidimo da su  prisutni gledaoci, uglavnom rasisti.

I većina onih koji video tabire.

Mirno posmatraju  , znatiželjno posmatraju koliko boli djete može izdržati.

Vidimo  sa olakšanjem posmatraju kako oni  koji se trebaju brinuti o sigurnost građana,

bstijalno, krvoločno i nacistički slamaju dug jedne djevojčice , jedne bebice.

Niko se nije umiješao , niko nije riječ podigao.

Samo se čuje krici, vapaji , jednog djeteta ,  jednog Božijeg stvorenja kojeg ubijaju.

To dijete  , to Stvoriteljovo  čedo  ima samo jedan grijeh :

Biti obojen i živjeti  u Americi , zemlji demokratije,

u kojoj još uvijek robovlasnički fašisti vladaju.

 

Iz sata u sat – Reakcija i Naše reagovanje / Vučić o Srebrenici: Ako vam smeta, mi nećemo doći

Mefisto

 

 

Fena

Predsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić kaže da nije razumio cijelu hajku u vezi sa 11. julom i Srebrenicom, da u njoj nije ni učestvovao, niti joj doprinio, i poručio da će nastaviti sa odgovornom politikom i neće dozvoliti da Srbiju uvuku u svađe

Vučić je na konferenciji za novinare rekao da će Srbija poštovati druge narode, ali da nikome neće dozvoltiti da gazi Srbiju i srpski narod, prenosi Tanjug.

“Srbija nije otirač nikada bila, pogotovo ne danas. Bit će sve snažnija i jača, ekonomski, otvorenija prema svijetu, komšijama i prijateljima i samo će prijateljstva da gradi”, rekao je Vučić.

On je istaknuo da Srbija nikome ne prijeti i da ne želi da se svađa, ali da on zna kome Srbija smeta.

Srbija je prije dvije godine bila na ivici ambisa i mnogi su očekivali da će nastaviti da pada, rekao je Vučić i primijetio da je to pozadina pokušaja uvlačenja Srbije u blato svađa i sukoba.

“Apsolutno niko od nas, ali je nekome trebalo da konstruiše priču kako bi nas uvukao u sukobe na Balkanu, upravo zbog naših uspjeha”, rekao je Vučić.

Srbija će nastaviti sa svojom ozbiljnom, odgovornom politikom, koja podrazumijeva isključivanje svađa i horskih odgovora kojim se možda dobijaju poeni na domaćoj političkoj sceni, ali Srbiji ne donose ništa, rekao je Vučić.

Vučić je rekao da je Srbija, od prošlogodišnjih događaja u Srebrenici, upućivala samo poruke mira.

“U skladu sa arapskom poslovicom – kad vas neko gađa kamenjem, možete da pravite zidove ili mostove. Mi smo kao vlada pravili mostove”, rekao je Vučić.

Dodao je da Srbija poštovala poruku iz Srebrenice da ne dolaze u Potočare.

“Ako vam smeta to što ćemo da stavimo cvijet, položimo vijenac, mi nećemo doći”, rekao je Vučić, naglasivši da niko nikada nije rekao da misli da novcem može da oda poštovanje.

Podsjetio je da predstoji niz različitih godišnjica, poručivši da je ponosan što je predsjednik vlade zemlje koja poštuje i tuđe žrtve, ali umije i da otvoreno govori o zločinima koji su počinjeni nad Srbima.

****

 

Da ste gospodin , obratili bi smo vam se sam Gospodine,

ovako smo prisiljeni obratiti vam se sa

metiljavi SANU guslaru

 

Niko  pametan takve nikad ne bi zvao u Srebrenicu ni u Bosnu , ali se vašom genocidnom logikom svako malo Bosni metiljate.

Malo je reći da ste licemjer  ili napuhani vukoderinjaš. Ali svakako jeste lažov i licemjer.

Lažov :

Svijetu i svom narodu lažete i mažete oči da se u Bosni  i Srebrenici nije desio genoocid.

Svijet se jasno izjasnio : U Bosni i Srebrenici se dogodio najčudovišniji hgenocid koji su načinile monstrozne krature logike i uma vrlo slične vašoj. Uostalom vaš ratni angažman govori u prilog tome.

Svome narodu  i svijetu objašnjavate da steda ste sada ” moćni i jaki Beogradski pašaluk i da je Kosovo još uvijek srpski.

Pogledajte videa sorto mefistička , možda vam  mali mozak  ( velikog evidentno nemate)  snimi neku iskricu lakoće tkanja gluposti i neljudskosti.

Vidao poručuje:

Aleksandar Ličić je lažov i licemjer neskriveni mrzitelj Bosne. Ono što ste snivali i Bosni  snili i  klali  do nestajanja jednog naroda, je propali guslarski san.

Naum nije uspio  i sada ste postali ” demokrate”.

Vaši učitelji i pogančerske vođe  ili trunu u  guslarskoj crnici ili u Hagu.

Ne može nam niko zamjeriti na riječima.

Mi smo blagi i učtivi.

Kulturni i pristojni.

Tražio si , sinja , neljudska kukavice 100 nevinih  Bosanaca ( muslimana )  za jednog srpskog koljača.

 

Mi ne tražimo 120 000 srba za  pobijene srebreničane.

Mi ne tražimo 20 000 000 miliona susjeda za pobijene i poklane Bosance.

 

Mi samo tražimo da nas ubice ne dohvaćaju svojim ćenifarskim ustima i da ne skrnave naša mazarja i naša sjećanja.

Da , još  tražimo da poganluke soja svoga na smetljište života odlažete , što dalje od ljudskosti naše.

Tako vam stvari u Bosni stoje genocidna gospodo.

 

Balada : Aišino se srce krši a Eso samo muči / Music – Mehdi – Haevens Rain

 Jedan život

 

Čovjek sa planine   Tužna noć  Praznine

 

Dosanjani snovi Život radosti pun Tuga ne stanuje u ovom krajoliku

 

 

Telefon zvoni.

Vijest je tu, bolje da nije.

Nikako nije dobra.

Napolju Sunce razvalilo osmjeh ,

koji nas podsjeća na lice našeg prijatelja

Ese Mrakovića,

kada ulicama našeg grada brodi i misli

lijep je ovog grad.

Da li je pritom mislio na grlice

koje mu ispred očiju migolje ,

ili sjaj Grada čednosti ,

nismo ga nikad pitali.

Nije bilo potrebe.

U Sarajevu se ništa ne dešava,

a da to tako nije zapisano.

A zapisano je,

da ovo jutro Eso ne ugleda,

niti vidi koliko ono nalikuje na njega.

Rekoše nam

Ljudina se osjećala umorno

odlučio da usnije i odleti sa ždralovima.

Mi nismo nikako pametni

kako da odimo

njegovoj Aiši

kažemo joj tek tako

Eso otišo i nema se namjeru vrnuti.

Ne ne bi dobro prošli,

zasigurmo.

Ne bi ni Eso,

samo da ga može dokučiti.

Mlatnula bi ga ,uh, ne zna čime,

ali bi ga zasigurno odalamila

tako da ga zaboli, onako kako nju sada boli.

Mlatnula bi ga, uh , ne zna čime,

ali zasigirno bi ga zveknula

tako da vidi sve Zvijezde nebeske,

onako kako njoj u glavi bol iskri.

Mlatnula bi ga tako , bilo čime,

zasigurno bi ga heknula, iz sve snage

da mu na pamet ne bi palo da je ostavlja

i da joj srce krši.

A opet, i ne bi.

To iz nje izvire ljutnja

za ovu nepodnošljivu izdaju.

Da može da ga dokuči,

samo bi ga zagrlila ,

čvrsto jako

. cjelov koji mu dala,

nije znala da će joj se iskrasti,

tako naglo, bez pozdrava.

A bio je uvijek pažljiv i obziran.

I kao muž i otac. I kao čovjek.

Ljudina.

Kad samo pomisli,

šest decenija proletiše kao leptira let.

Joj , Bože mili , misli Aiša…

Bilo nam je tako lijepo,

da vam ne mogu opisati kako.

Znate ono kad se dvoje mladih zagledaju,

a srca im ustreptala ko proljeće što se budi,

obliveno raskošima uzbibane mladosti.

E takav nam je vas život bio.

I još ljepši.

Joj, kako nam je bilo.

Plakala bih da mogu.

Sve mi je suze Eso pokro.

Ne teku one da se vide.

Potoci se u meni slijevaju.

Kristalno jezero u srcu prave.

Jezero radosti ,

u kome je maleno ostrvce tuge.

Samo za mene i Esu.

Njega ne dam nikome.

Ni da se zaviri u njega.

Eso je bio moja prva ljubav

i jedina.

Kada me onomad sprva pogledao,

onim okom iz kojeg radost i čežnja iskre ,

i onim drugim zavodljivim punog ljubavi ,

u koje sam se utapala,

znala sam da će biti moj.

Bio je moj Eso ljubavnik,

čuven po tom zvanju,

dođe sa gitarom u ruci,

i nježnošću u glasu

ispod čardaka da mi pjeva.

A ja Ajka se topim i kažem majci

samo će on i niko više

da mi na grudi leže

često budi i još češće ljubi.

Dođoše nam i dvije kćerke

Joj bože,

koliko je ljubavi bilo u njegovom pogledu.

Koliko nježnosti u dodiru.

Koliko brižnosti u srcu ,

dok ih je gurao da se vinu ka nebu.

Bila bih ljubomorna ,

da ih nisam voljela kao on.

A sada.

A ja?

Šta sa mnom!

Mili moj Eso.

Misliću na usne tvoje.

Onoliki , velikački

čovjek sa planine,

a blago nježnosti,

sa usana svojih si na moje spuštao

i krao me.

A meni nije žao.

Ja hoću još. I dobijam.

I utisno si ih moj Eso za čitav život.

Željeću ruke tvoje.

Joj , kako si me stisnuti i milovati znao ,

sva sam se u njima gubila i nestajala.

Još je toplo tijelo moje , još ih osjećam.

Sanjaću tijelo tvoje.

Joj, kako se oko mene svijalo ,

i kako me bralo .

Joj , majko moja,

znala sam i vrištati i majku dozivati.

Kad pomislim na tebe

mili moj Eso,

tijelo moje još uvijek hoće da bukne i gori.

Znam sada će me kćeri tjerati da napustim dom

neću im zamjeriti

ljubav ih na to tjera.

Ne mogu Esu ostaviti samog.

Sledio bi se.

Sasvim sam gore sa zvijezdama.

A znam

zasigurno znam

on je tamo gdje su moje srce i naše uspomene,

na uzvisini,

u đardinu ,

među ljubičicama,

da ga gledam

sa gitarom u ruci,

osmijehom na licu,

ispod starog trešnjinog stabla,

koje još uvijek cvjeta i rađa.

Ne mogu ja to pustiti.

Svakog jutra i večeri moći ću mu šaputati

Moj Eso ,

joj , toliko te volim mili ,

da me još uvijek boli.

Znam, isprva biće mi malo hladno,

i mnogo prazno.

Dok se ne naviknem.

Imam toliko doživljenih slika

i snova da me mogu obasjavati i grijati

još čitav jedan život.

Šta mi više treba!

A Eso moj će mi ponovo ,

svaki bogovetni dan ,

pjevati o svemu tome

.
Zar ne , Mili,

ljubavi moja.

Danas je osvanuo tužan dan

Progone nas misli da li se i šta se moglo učinit da se ne dogodi masakar danas u Instambulu.

Zvijer odavno siluje i ubija Orijent.Odavno prijete Okcidentu.

Sada se svi hvataju za glave i izražavaju svoju sućut. Malo kasne.

Sutra je novi dan i gospodari gradova i svijeta mogu opet zavući glave u toplinu pijeska. Nije njima bitan taj terorista. On im donosi novac , mnogo novca. On je njihov plaćenik.

A to nije ni terorista. Teroristi su dinosaurusi koji su izumrli krajem prošlog milenijuma. Ovi koje sada nazivaju teroristima su manijaci, koljači i horde zla.

Ali danas nismo raspoloženi za tu vrstu priče.

Danas nam je u srcu velika tuga.

Ovih dana svaki čas nam je bio veoma tužan dan

Vidimo naše stare znance,  prelijepih naših  Bijelih dvora tišina, koji okupani jesenjim bojama kriju poglede od tugom oklupane plaveti  Bosfora.

Svijajući se na zeleniluOrijenta i crvenilu zapada Istambulu je  pružao prolazničko   utočište putnicima, prolaznicima, tugi i molitvama sviklim.

Uzdižući se u centru nad Istambulom kao kula stažara petnaest vijekova , čuvajući molitve jandih i ugroženih Aja Sofija je danas prigrlila bol i tugu.

Svi uvijeni u plaštove iskrene ljubavi su se divili njihovoj  utješiteljskoj ljepoti.Mnoge su nade izgovorene u tišini neobjašnjive mistike miliona svijeća što danonoćno  gore;  pružajući utjehu i hrabrost ljudima.

Ko će njih  sada utješiti.

Aja Sofija.

Sveta Sofija ili Sveta Mudrost.

Građevinu niklu u Carigradu za potrebe crkve , pa onda za drugu rečigiju kao đamija.

Sada je Aja muzej.

Da li će pod svoje svodove prihvatiti dokumenta čudovištima  dvadeset prvog vijeka.

Njen Grda ne zaslužuje doživljeni masakr.

Instambul je uvijek bio meta i domaćin spajajućih svodova Istok – Zapad.

Uvijek su se na njegovim pločnicima odvijale dramatične i tragične ,ali prelijepe i tople priče o ljubavi i ženama.Sve te priče su unosile  vjeru i nadu u  teške životne puteve, koje su pratili maleni razigrani vrapčići i lijeni golubovi.

Neznane  junakinje i junaci su to.Mogao je bilo koji građanin Istambula biti na njihovim mjestima.

Zanaju se imena ali ako se ne pominju čini se da manje bola ima, a da je tuga univerzalnija.

Zapravo ni jedan grad  na ovoj Plavoj planeti milosnice Božije Ljubavi zlo ne zaslužuje.

Ne grad nego nijedan kućerak,izba,koliba ili iglo bi morali biti iznad bilo kakvog zla..

I jošte dalje ni jedno jato,roj ili pčelica, mrav,delfin,ljubičica i rose  to ne zaslužuju.

Rose c'est la voe.

Ruža , to je život.

Krhka,prelijepa i mirisna

Odakle nekom pravo da skrnavi i nestaje Božja stvorenja.

Odakle nekom prava da uništava snove ,nadu i ljubav.

Neka ,može se zvijer  provući ovaj put.

Ali neće dugo ; osjetiće zvijeri i horde zla na svojoj koži bol i tugu neba.

-Blaženi koji žaluju,oni će biti utjeršeni!

-Blaženi ćžedni i gladni pravednosti;oni će biti nasićeni!

-Blaženi čista srca;oni će Boga gledati!

(Matej 5.4.,6. i 8.)

i

Teško onima koji zlo dobro a dobro zlo zovu,

Koji od mraka svjetlost prave a mrak od svjetlosti,

Koji od gorkoga prave slatko a od slatkoga gorko.

( Isaija 5.20 )

i

 Proklete bile ruke Ebu Lehebove*,a on je propao.

Nije mu koristio njegov  imetak ni ono što što je zaradio.

Bit će pržen u rasplamsaloj vatri,

I njegova žena koja mu nosi drva (drvonoša).

Na vratu joj usukan konopac.

( Kur'an sura  111. El-Leheb.)

A znaju li zvjerinji nevjernici i Bogohulnici šta je rasplamsala vatra.

To je hutama džehenemska vatra:

A znate li vi  ti šta je Hutama? Božja vatra  razbuktana, koja će do srca dopirati. Ona će iznad njih biti zatvorena, plamenim stubovima zasvođena.’

 

Pokunjeno klečeći pred Gospodarom Svijetova pridružujemo se molitvama za spas duša nevino ubijenih stanovnika Turske, Istanbula  Plave planete,Boga Milostivog čeda.

 Amin!

Monstruozno – ISIL-ov video: Prijetnje Amerikancima na bosanskom jeziku

“Ustanite muslimani, ubijajte kršćane i njihove sluge u njihovim gradovima i njihovim državama. Postavljajte eksplozive pod njihova auta, u njihove kuće i urede… Ubijajte ih snajperima i prigušivačima, ubijajte ih pa makar i nožem i nemojte da pravite razliku između vojnika i civila…’, poručuje terorista na snimku.

Novi ISIL-ov video pušten u javnost zgrozio je Amerikance, prenosi Daily Mail.

Naime, u njemu se prijeti stanovnicima San Francisca i Las Vegasa, a preko slika Golden Gatea i Las Vegas Stripa ide glas naratora koji slavi Omara Mateena, koji je ranije ovog mjeseca u noćnom klubu u Orlandu ubio 49 ljudi.

Terorista koji prijeti govori na bosanskom jeziku.

Vjeruje se kako je video sniman u Mosulu, no američke lokacije su autentične, tvrde stručnjaci.

***

Nije drogirano čudovište na slici Bosanac .

On je bezbožni  monstrumkao , koji kao  svi njegovi manijakalni saborci uopšte pojma nemaju šta rade.

Oni ne vjeruju o Boga Milostivog Gospodara svijetova. Njima je đavo / šejtan drug i zavodnik.

Oni su maloumni plaćenici petro-dolara , a da i nisu svjesni toga.

Oni rad protiv Boižije vjere ,  Islama.

Kuran časni kaže: Ubiti nevinog čovjeka je isto kao ubiti čitav svijet.

A dvoličnjaci se lažno kunu na Allaha.  neka ih do vakta njihovog.

 

A kada Godpodar reče:

Proklete su ruke Lehebove

na njih pžin priziva.

 

 

Iz sata u sat – Istanbul / Povećan broj žrtava: Poginula 41 osoba, 130 ranjenih još u bolnici

 

 

29. 06. 2016. u 14:08:00 Radiosarajevo.ba
Najmanje 41 osoba je poginula, a 130 je ranjeno u sinoćnjem terorističkom napadu na aerodromu “Ataturk” u Istanbulu, posljednje su informacije koje je saopćio Ured guvernera u Istanbulu.

U saopćenju se navodi kako je prema izvještaju iz bolnice objavljenom u 13 sati prema lokalnom vremenu, broj poginulih u terorističkom napadu na aerodrom u Istanbulu povećan na 41, a 130 ranjenih je još uvijek u bolnici.

Utvrđen je također i identitet 37 žrtava terorističkog napada, među kojima je bilo deset stranih državljana, te tri osobe sa dvojnim državljanstvom.

“Tijela 19 poginulih u napadu predata su njihovim porodicama. U bolnicu je primljeno 239 povrijeđenih osoba, od kojih je 109 pušteno. Liječenje se nastavlja za još 130 osoba”, piše u saopćenju.

Odgovornost za sinoćnji napad još uvijek nije niko preuzeo, ali je sinoć turski premijer Binali Yildirim kazao da saznanja istražnih organa ukazuju na to da je napad djelo tzv. Islamske države.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Iz sata u sat – Tuga / Dva dječaka umrla od vrućine nakon što ih je otac ostavio u automobilu 23. 06. 2016. u 09:11:00 Radiosarajevo.ba Dvojica braće u dobi od 18 mjeseci i tri godine umrla su nakon što ih je otac ostavio u automobilu na vrućini na jugu Izraela, izvijestili su mediji. Stanovnici sela Al-Sayed u pustinji Negevu vidjeli su u automobilu djecu koja su već bila u nesvijesti, rekao je glasnogovornik izraelske službe za spašavanje. U Izraelu već nekoliko dana traje toplotni val i temperature u Negevu tokom dana premašuju 35 stepeni. Prema medijima, djeca su očito umrla od dehidracije nakon što su više sati provela u automobilu parkiranom nedaleko od škole u kojoj predaje njihov otac. On ih je tamo ostavio prije nego što je otišao na posao.

 Sleđena rijeka

Radiosarajevo.ba

Dvojica braće u dobi od 18 mjeseci i tri godine umrla su nakon što ih je otac ostavio u automobilu na vrućini na jugu Izraela, izvijestili su mediji.

 Stanovnici sela Al-Sayed u pustinji Negevu vidjeli su u automobilu djecu koja su već bila u nesvijesti, rekao je glasnogovornik izraelske službe za spašavanje.

 U Izraelu već nekoliko dana traje  toplotni val i temperature u Negevu tokom dana premašuju 35 stepeni.

 Prema medijima, djeca su očito umrla od dehidracije nakon što su više sati provela u automobilu parkiranom nedaleko od škole u kojoj predaje njihov otac. On ih je tamo ostavio prije nego što je otišao na posao.

****

 

Nekim roditeljima , prvenstveno očevima bi trebalo oduzeti blagodati roditeljstva, čak i prije nego ih nagoni njihovi natjeraju na taj čin. Pojma nemaju šta će sa djecom i kako ih voljeti.