Тина Кароль – Жизнь продолжается / Song – Lyrics – Prevod na Bosanski

Cvijeće i kaktus Oluja se sprema Nezrelost

Жизнь продолжается

Ты впервые так влюблен

Неспешно, неистово.

Небесами исцелен,

Как в последнюю исповедь.

Ты идешь на свет мечты,

Что зависла над пропастью.

Обезумев от весны

Красоты и жестокости,

Красоты и жестокости.

Когда ты любишь, ты взлетаешь высоко

И не слышишь никого.

И забыв о всем святом,

Ты разбиваешься.

Но едва пыль в глаза,

Ты кричишь один в слезах,

Неужели жизнь моя,

Жизнь продолжается.

Неужели жизнь моя,

Жизнь продолжается…

Неужели жизнь моя…

Ты не можешь отличить

Горечь от сладости.

То ли ангелы нежны,

То ли бесжалостны.

Ты не помнишь, где твой дом,

Где всему есть прощение.

Ты любовью ослеплен

И в восхищении,

Ты в восхищении.

Когда ты любишь, ты взлетаешь высоко

И не слышишь никого.

И забыв о всем святом,

Ты разбиваешься.

Но едва пыль в глаза,

Ты кричишь один в слезах,

Неужели жизнь моя,

Жизнь продолжается…

Неужели жизнь моя,

Жизнь продолжается…

Неужели жизнь моя…

Ты взлетаешь высоко

И не слышишь никого.

И забыв о всем святом,

Ты разбиваешься.

Ты кричишь один в слезах,

Неужели жизнь моя…

Ты взлетаешь высоко

И не слышишь никого.

И забыв о всем святом,

Ты разбиваешься.

Но едва открыв глаза,

Ты кричишь один в слезах,

Неужели жизнь моя,

Жизнь продолжается…

Неужели жизнь моя,

Жизнь продолжается…

Život ide dalje

Ti si zaljubljena prvi put

Neizbježno, furiozno.

Nebesima pozdravljen

Kao posljednja ispovjed

Ideš da zapališ svjetlost,

Što visi iznad provalije.

Divlji i uvrnuti

Ljepota i okrutnost,

Ljepota i brutalnosti.

Kada voliš, letiš visoko

I ne slušaš nikoga.

I zaboravljaš čitav svijet

Rasturaš

Ali, čim se prašina zasuzi u očima,

Vrištiš  jedna u suzama,

Nemogući   život moj,

Život ide dalje.

Nemogući   život moj,

Život ide dalje …

Nemogući   život moj…

Ne možeš reći razliki

Gorko ili slatko

Da li nježni anđeli,

Da li nemilosrdni.

Ne sjećaš se gdje je tvoj dom

Gdje sve ima oproštaj.

Ti si zaslijepljen ljubavlju

I u ushićenju,

Ti si u  ushićenju

Kada voliš, letiš visoko

I ne slušaš nikoga.

I zaboravljaš čitav svijet

Rasturaš

Ali, čim se prašina zasuzi u očima,

Vrištiš  jedna u suzama,

Nemogući   život moj,

Život ide dalje.

Nemogući   život moj,

Život ide dalje …

Nemogući   život moj…

Kada voliš, letiš visoko

I ne slušaš nikoga.

I zaboravljaš čitav svijet

Rasturaš

Vrištiš  jedna u suzama,

Nemogući   život moj,

Kada voliš, letiš visoko

I ne slušaš nikoga.

I zaboravljaš čitav svijet

Rasturaš

Ali, čim se prašina zasuzi u očima,

Vrištiš  jedna u suzama,

Nemogući   život moj,

Život ide dalje.

Nemogući   život moj,

Život ide dalje …


												

Paul Eluard – “Zbog ljubavi”

Razmrsio sam sobu gdje spavam, gdje snivam
Razmrsio sam polje i grad gdje život provodim,
Gdje svjetlo se skuplja u mojim odsutnim očima,
Gdje sunce izlazi, gdje snivajuć bdim.
Svijet male sreće, bez površine i bez dna,
S odmah zaboravljenim čarima,
Rođenje i smrt zamršava njihove dodire
U neba i zemlje pomiješanim naborima.
Ništa ne odijelih, već udvostručih srce svoje.
Da bi se voljelo, sve stvorih: nestvarno i što je java;
Dadoh joj njen razum, njen oblik, njenu toplinu
I besmrtnu ulogu-njoj koja me obasjava.

Bleki – Nesanica

 

Ponoć je

već odavno prošla

jedan čovjek je sam

sa olovkom u ruci stoji

pisaća mašina se kvari

nešto bilježi

al rječ mu bježi

čini mu se da o ljubavi pjeva

uljana sjetiljka njemu je drug

zato ne primjećuje

da ni slova više nema

da sve je otišlo sa njom

 

 

Bleki – Pismo voljenoj ženi

Mila ,

voljena ženo , čudesna jube moja

Hvala ti na darovanom snu

Naš san je mnogo čarolija skupljenih u jedan vrtlog , koji nas nosi putanjama maglica a se isprepliću i dodiruju u jednoj riječi :

-Ljubav !

Mnogo toga je u nožima bez sna , rečeno ,odsanjano  , dosanjano …

Tišina i sni .

Sve je ličilo na čudesne  susrete dva bića u kojima sama ljubav obitava ,

dva bića koja zaboraviše na dunjalučki svijet .

A ne zaustih :

-Volim te .

San da ne prekinem , san u kome tišina naša sni  , san u kojem  ljubav moja , žena djevojčica milosti i dobrote puna mazno tijelo oko mene  blesavog i sretnog svija.

Srce bije ,   želi samo o njoj da priča .Damari  uvijek , u svakom zakutku  moje duše  vrište ; postoji samo ona velika mala djevojčica i nad našim snovima bdi .

Sinoć htjedoh ponoviti da se moram stalno zahvaljivati Gospodu i nutrini tvojoj na tebi takvoj kakva si . I Usudu zahvaljivati što mi te darova bremeniotu od ljubavi .

Zaustih nježno milost da ne uplašim ., jer tišinu sni .

Tišina i sni

Nisam želio san da prekidam da treptaj kapljica što ocean milovanjem nosi ne probudim , da san ne izgubim ,

Još htjedoh milovanjem ,  srcem šaputati : mnogo si mi lijepa jube ,  brojnim  darovima obdarena ,hejbet  miline ,duše u tebi ima.

Srce zauzdah ,  ne pomilovah mramorne grudi , da te ne uplašim , jer uvijek ta :

– Tišina i sni

Nikad ne znam sa kojeg kraja tebe da milovanje počnem.

Nikad ne znam kako da ga počnem a da tu milost ne povrijedim.

Nikad ne želim da milovanja i doticaji tvoji prestanu .

Nikad ne želim da izgubim noći prespavane sa tobom .

Budeći se u zagrljaju tvome , u duši svojoj riječi dvije tvoje rosim :

-Zaronimo mili !

Zaranjajući u plavetno more ,more preleijepo , more Jadransko ,dva bića lepršava , lebde ,ruku u ruci , lijeva od srca , desna od radovanja  , svijet svoj grade .

Dozivaju ,

mila ,

mili ,

vodimo ljubav , iskonom darovanu

Sjetih se i ne zaustih, prevelika sreća ubija , bojeći se…

Tišine i sna >

Bojeći se svega ,  svaki dan  molitvom počinjem :

Mili Bože

podari joj svu milost svoju .

Volim te

ljubavi jedina

Ti  Oprosti mi , što poklanjam ti djelića našeg sna , skupljenih u jednu barku  , da plovi našom snenom , ružičastom od ljubavi maglicom , a nam život nosi .

Dragutin Tadijanović – Žene pod orahom





U predvečerje pred kućom krošnje mirišu
I toplo se mlijeko puši iz punih muzlica.

Pod orahom sa lišćem širokim
Mlade žene vezu marame.

Ja prolazim pokraj njih, zbunjen i neveseo,
I pozdravljam.
Njihove se kose kao žitno klasje zatalasaju.
One spuste vez na koljena.

I slatko mi se smiješe, bezbrižno:
I ona s crnim očima, i baršunastim,
I ona s očima zelenim
Kao trava proljetna poslije kiše.

Odlazeći od njih, zanesen,
Mene muče vrele žudnje.

Mene more misli uzaludne
Na te mlade žene pod orahom.

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 15 03

Autor

Hajro Šabanadžović

plava maglica 3  plava kapija

Plava maglica                                                                         Plava kapija

potop   sjene

Potop                                                                                     Sjene

Zvijeri1   

Zvijeri                                                                                           Vijenac

Bosna zemlja Božije milosti Galerija u 14 02

Autor

Hajro Šabanadžović

  

Strast                                                                                     Tirkizni đardin sa violetnim sjajem

 

Jesenji vjetar                                                                            Iskričavost

  

Crveni visovi                                                               Strast i znidanu

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 13 01

Autor

Hajro Šabanadžović
 

Jesenja uvertira                                                               Plavetno predvečerje

 

Tirkizno talasanje                                                                Cvijetno milovanje

  

Plavet i bodlje                                                                    Mjesečev sjaj

Vidjelice i papanje / Igrokaz na dan 18.Maj / Svibanj

Danas je Nedelja   18.  Maj  / Svibanj 2025.  godine.

Ovako   dani  jedan drugom okrenuli leđa:

137 dana u  pa-pa rezonu .

228 preostalih čekaju da papaju. nemojte se praviti blesavi , ko da ne znate koga će najprije papati.

U međuvremnu  ma koje među vrijeme ? Vidi stvarno nema nikakvog međuvremena.  Između oo -oo i oo-oo ljudi još nisu izmislili međuvrijeme.

A jopet , ima neko Međugorje i   Gospa od Međugorja. sve je  ,recimo , u redu.  Nas jedino buni što se ona vidjelicama  naruči za ukazivanje.

Obično kaže budi tu i tu , u toliko i toliko sati i ja ću doći da ti saopštim novosti. I još čudnije je što se uvijek javlja istim personama.

Vi sigurno  mislite ,  mi vas bez veze taslačimo.

Nismo boni ne bili

Mi samo parafrazirali i preuredili izjavu trenutno glavnog hadžije za sva ovosvjetska prikazanja.

Pogodili ste . Papa Franjo i mi smo na istoj talasnoj dužini u vezi  Međugorja. Izjavio je :

“Pa tko misli da bi Djevica bilo kome rekla: ‘Dođi sutra u isto vrijeme na isto mjesto, imam novu poruku za tebe’?”.

Jedino se  nismo usaglasili da li na mjestu slijedećeg viđenja treba ostaviti sat ili  mobitel radi efikasnije komunikacije.

Jer nije svaki dan prikazanje i mogu se vidjelice mimoići. Il im se sat pokvariti . A i nije definisano po kojem vremenu se izlazi na viđenje . Jal Bosanskom , jal Vatikanskom , jar Big Benoviom ili gluho bilo Apačko , Komančerosko  ,  Firaunsko ili dalajlamsko  vrijeme.

Čudno,  zabrinuti smo mi ,   a ti isti dani ko neke blentovije požure na papa, a popapa ih mala maca. Igra se dvadeset četiri sata sa njima, pa ih popapa  .  To je vrlo , nekom vesela , nekom tragična  činjenica . U toj igri ipak    povuku mnogo više ljudi, nego što ostatak dunjaluka može zamisliti.

Što bi poete rekli:

-Papala mala maca dane ili ne papala,  dani insane neprestano metu, imali oni mobilne ili ne; bili vidjelice ili prevaranti , sasvim svejedno je.

U prevodu:

Nemaju ljudi života kao mace, naučno dokazano čak ni vidjelice .

Dobrisa Cesaric – Pjesma o probudjenim uspomenama

Propala ljubav ne nosi se na put
Kao sto nosis kovcege i sveznje.
U spomenima zivot samo spava;
Kad probudi se — oni budu ceznje.
Putujes dane i putujes noci:
Oni su tvoje drustvo u samoci.
U zanosima, lutanju daleku
Oni te naglo zabole, zapeku.
Otides dalje. Oni dublje riju
I glumljenu ti radost tiho piju.
Na dnu ti srca cuce sumnje; cuju
Micanje svake nade, pa je truju.
Tjeskobama, ljubomorom te muce,
U sutra sjenu bacajuc od juce.