Vrijeme nam prolazi u neprestanoj jurnjavi.
Ponekad ohanemo i osvrnemo se.
I ustuknemo , zadivljeni nesagledivom ljepotom i milinom Stvoriteljovog djela.
Ništa ne prostaje nego da kleknemo i izustimo:
Alelujah!
Vrijeme nam prolazi u neprestanoj jurnjavi.
Ponekad ohanemo i osvrnemo se.
I ustuknemo , zadivljeni nesagledivom ljepotom i milinom Stvoriteljovog djela.
Ništa ne prostaje nego da kleknemo i izustimo:
Alelujah!
Ne znam što da radim sa sobom
Na šta misli da bacim,
Eto stvaram polako pjesmu o tebi.
Gledam tvoje tijelo,
Ludujem za njim,
I ponavljam u sebi samo jedno.
Poljubi me,
Pa mi prste u kosu uvuci
I zagrli me.
Poljubi me,
Pa se privij tik uz mene i zapjevaj
Ako znaš bilo što
Želim da se stisnem uz tebe,
Da te milujem,
Da ti šapućem na uho bisere.
Da pričam o slobodi,
Da se glupiram,
Da ti kažem – oh ti ludo jedina.
Poljubi me,
Pa mi prste u kosu uvuci
I zagrli me.
Poljubi me,
Pa se privij tik uz mene i zapjevaj
Ako znaš bilo što
Dugo razmišljamo da li je primjerno sada pristaviti ovaj zapis,
kada je rana još jako svježa, a konci nisu izvađeni,
ili ga ostaviti za neka potonja , misaonija vremena.
A opet,sve nešto mnijemo ,čovjek je stvoren od žurbe i zaborava,
a ponekad od iznenadnih nestajanja.
Često razmišljamo kakav je taj osjećaj nekamo pripadati,
nevremenom zaboravivši kako to izgleda.
Pomislimo , Galerija će biti mjesto koje se može pripadati.
Jedno vrijeme je i bila.Dok si ti bila u njoj.
Ali, morio nas osjećaj privremenosti.
I bilo je neizbježno.
Lepršave grlice moraju tragati pute svoje .
Otišla si.
Zaledili smo se. I slikar i pjesnik. Napose dobri čovjek.
Bili smo tri kristalne statue.
Stajali na vrhu stepenica i čekali da nas tvoja misao čušne.
Imali smo samo par zajedničkih poveznica:
-Sjećanje na tebe , slike, par ukosnica,jedan kalendar,
jedna čioda, nekoliko zagubljenih staklenih krhotina, nešto zapisa i mnogo…
Vrijeme nije teklo. Samo se praznina njihala i postaja sve dublja.
U početku smo osluškivali hoće li zacvrkutati umilni glasić:
-Ja došla.
Nisi dolazila. Ja sam vrtio glavom, a Galerija je odmahivala:
-D'bro.Dobro.Doći će.
Ne znam zašto, ali vjerovao sam joj.
I onda kolovoza jedne odgovornije godine čusmo:
-Ja došla.
Odgovorismo:
D'bro , dobro…dobro nam došla.
(Morali smo upotrebiti riječi hroničara. Jer to smo postali.
Bilježnici protoka praznog vremena.)
Vjeruješ nam na riječ , jer osjetila si;
i Galerija i mi smo se istog trenutka odmrzli,
procvjetali i zasijali tugom.
Naša Djevojčica je znala da je trebamo i došla je.
Nećemo reći u zadnji čas, jer čitav život je pred njom.
Ali reći ćemo, nikad nije ni odlazila,
jer nama njeno srce pripada.
O, kada kažemo volimo te, ne plašimo se ljudi.
A ti ne boj se. Ne bi bilo pošteno.
I zato navrati, pođeđe , ili još samo jedared .
Scena prva, prizemlje (kako je izgledalo na izložbi plus skenirana tabla)
Haustor, I sprat
Penjemo se lagano, uz jezu i užas…
Sken str.2
Haustor, II sprat
Drugi sprat, druge nedaće…
Zoom
sken str.3
Haustor, III sprat
…hrabro idemo dalje, iako postaje jasno da se neminovno bliži kraj…
Haustor, posljednji nivo pakla
…kad tamo u bašći, u hladu jasmina,s ibr…oklagijom u ruci… ehm… stajaše Đavo glavom i bradom
:
Autor
Vedad Šabanadžović
Na srcu mi lezi jedna stara rana
koja nece iz njedara nigdje
pa se srce pita moje
bez njeg zivjeti kako li je, kako li je
pa se srce pita moje
bez njeg zivjeti kako li je, kako li je
Ref.
Idi, idi nesanice da ne vidim tvoje lice
da mi zora bol ne stvara
idi, pusti me da ga odsanjam
Idi, idi nesanice da
Na srcu mi lezi jedna stara rana
daj opusti srce je moli
a rekla je da ga dugo nece boljeti
ali boli, ali boli
a rekla je da ga dugo nece boljeti
ali boli, ali boli
Idi, idi nesanice da ne vidim tvoje lice
da mi zora bol ne stvara
idi, pusti me da ga odsanjam
Ref.
Idi, idi nesanice da ne vidim tvoje lice
da mi zora bol ne stvara
idi, pusti me da ga odsanjam
idi, pusti me da ga odsanjam
Mile i ljupke oči tvoje
kao safiri sjaju,
o, triput je srećan onaj
kog s ljubavlju pogledaju.
Tvoje je srce dijamant
što plemenito se zari,
o, triput srećan je onaj
kom s ljubavlju ono se žari.
Usne ti, najlepše na svetu,
rubina imaju boju.
O, triput je srećan onaj
kom priznaju ljubav svoju.
O, kad bih znao srećnika tog,
o, da ga sretnem gde
sama u šumi, za tren bih ga ja
lišio sreće te.
Na Uskrs sam se rodila dzanum
na Uskrs sam se rodila more
na Djurdjevdan se krstila dzanum
na Djurdjevdan se krstila
Mene je majka rodila dzanum
mene je majka rodila more
belim me mlekom pojila more
rujnim me vinom pojila
Zato sam tanka, visoka dzanum
zato sam tanka, visoka more
zato me zovu Djurdjija more
zato me zovu Djurdjija
Zato sam bela, rumena dzanum
zato sam bela, rumena more
zato me zovu Djurdjija more
zato me zovu Djurdjija
Iz Arhiva
ONI NAMA, MI NJIMA
Ave Ivane,Pavle i Savle, Inoćentije III,Grgur IX,Ivan XXII,Bonifacije IX,Pie IX,… morituri vestri salutant , optužuju i proganjaju.
Ave Pavle VI,De Gol,H.Vilson.L.Brežnjev,L.Džonson… morituri mladost, pražani,parižani, ameri,tuto mondo vestri salutant,optužju i proganjaju.L.Džonson još i J.F.Kenedija na duši nosi.
Drama se ne piše da bi se čitala,već da bi bila prikazana,još prije tri-četiri milejnija su poručuli starograci.Rimljani,Vatikan su slijedili njihove upute.Samo su tragičku radnju,patos i smrt doveli do neslučenih granica.Svojstveno i jednoj i drugoj je da su sve uloge igrali muškarci.Postoji mala razlika između starogračke tragedije i kasnijih tragedija.Starogrci su svoje lice pokrivali maskama,Zapadnjaci nisu.Grčka tragedija se bavila svojom historijom i mitovima.Zapadnjačke tragedije su se bavile stvarnim vremenom i događaje i po potrebu usmjeravali novoi stvorene mitove u pravcu koji im odgovara.
Mnogu mladost smo ubili Mnogu mladost smo ma obelisk nabili, hvali se Vatikan.Zapad – pentagram kliče u ime našeg poretka.Grdobine likuju – okužili smo Isusovo biće i u njegovo ime – mnogu smo mladost protjerali,još više mladosti silovali,a nebrojnu nestali,iscjepali iz stranica historije. Zlo slavi, kliče,ceri se,rub-histerije, trijumfalne dveri otvorene su za zveri.
Slike tragedije se nastavljaju,ona ne posustaje.
Budi se i pretamna zvijer prastara,bludnica ispod sedam rimskih brda ,probudi pentagram preko bara ,probudi pirinejsku inkviziciju tvrda,probudi avet bartolomejske noći krvave, probudi bludnica šestorokrakog krsta,probudi vlasnika slobodnog Kongo države,probudi staljinova gulag sorta tenkova ,probudi svu sila zverinje moći.
Nove građevine,krvave spomenike slavu Vatikana da bi proslavile.
Da to su im učinili,borci za novi svjetski poredak,UN borci ,bolje reci SAD,Velika (Ha!Ha!Ha!) Britanija,Francuska,Njemačka,Španija,Belgija,Italija,SSSR…u ime mira i svjetske sigurnosti,uglavnom oni oni koji zapad smatraju kolijevkom civilizacije!?
Odgovor na ta bulažnjenja je dao Mahatma Gandhi novinaru koji ga je pitao.“Šta mislite o zapadnoj civilizaciji?“
“Mislim da je civilizacija na zapadu dobra ideja.“
Sasvim iskustvene i iskrene riječi umnog čovjeka.Ali ko njega šiša,on je samo slabašni urođenik tamne puti.
Podsjećam da je jedan drvodelja prije dvije hiljade godina napravio kolijevku savršenu po mjeri zapadnu civilizaciju.Nije je uspio prodati.
Šta više,njrgov zaprisegnuti gonič i ubica pravovjernih Savle,potonji samoproglašeni apostol Pavle,uz pomoć farizeja i inkvizicije je spalio drvodeljinu kolijevku i druge radove.Potom je svaki iverak njegovih autentičnih civilizacijskih tvorevina božanskog porijekla na lomače bacao.Jošte – i svaku pomisao na život dostojan čovjeka u verige,okove bacio.
A oni se i dalje kunu u tog drvodelju i uvijek čine to što čine u njegovo ime.O moj časni, prečasni Judo gdje si sad?
Ostarjelu djecu cvijeće više ne možete tako često sresti.Kriju se; mahom ušlagirana,još uvijek-ponekad maštaju o ljubavi i cvijeću.Ako ih i sretnete nećete ih primjetiti,utopili se u nadolazeću masu ušlagiranih. Vidjevši da droga nosi ogromni profit proširiše tržište na cijeli svijet.Kolone ušlagiranih pristižu na vrpci koja ne može sve ponijeti,neki se u mimohodu predozorinasti odbacuju u tamu.U SAD više od polovine stanovništva je ovisno od neke droge,još jedna četvrtina je redovni konzument.Kod nebjelačke populacije,posebno crnih ljudi taj procenat je još katastrofalniji.To jasno govori da Kyu-Klux-Klan nije mrtav već se preselio na više razine,bliže mentorima.Nemojte da vam Obama zavara.Da li se sjećate lutkarskih predstava iz djetinjstva kojih više nema:Lutke na koncu.Pa,nekako je i njegova put,recimo,sumnjiva.
Tajac,mnogo boli izvrištane.Tišina,mnoge su suze,izbrisane.Izvrištane i izbrisane u tami zla za koji niko ne sluti ili da vidi nikako neće da postoji.A stvarno postoji u tami gulag razvitka group,kojoj je Guantanamo djećiji vrtić sreće.
Još uvijek neka majka-neki otac-sestra draga,brat ili uplakano dijete za nekim traga.
Mnoge su ljubavi u bol zavijene,mnoge su kičme u okove savijene.Mnogo djeca siročadi ima,
nikad ne rekoše to njima i svima.
Svijet vraćen,zastao u doba inkvizicije trajne, koja nikad nije ni otišla ni krila svoje tajne.Sve su opoganili zli ljude,da noć svijetom bude.
Kao i uvijek slijedi okivanje,sleđivanje i ispiranje svijesti.
Zamrznuto stanje povijesti,to vam inkvizicije,bilderburga i trilateralaci
,ne prestajući ubijati poručuju:
Novi svjetski poredak sve je!
Ne vjerujte jer vidjeste ubijanja i smrt,ne vjerujte jer oni grade grobnice i okove!
Kada vam babilonska i sedmobreška davalica za novac i trabanti braneći nova klanja kažu.:
Vama gradimo mir i sigurnosti.
Ne vjerujte jer znajte blaga traže za lomače nove!
Mnogo će toga biti nepovratno izgubljeno ,turobno nestajući u mraku dana koji dolaze.
A u tim danima:
Na zapadu ništa novo.A Boga mi moga Jedinog ni na Istoku.Takođe ni na sjeveru. Još manje na jugu.
Radi razaranja i zaborava ,drogu – neštedimice i nasilno,besplatno naravno uz ekstra profit,bez muke-bez rada vlastodršci i sljedbenici Vatikana – uvlače u živote cvjetne mladosti,koja polako srlja i vene u ponorima njenog pakla..
Pakla onih sijaset vrsta droga koja se davala onoj drugoj uništenoj mladosti.Mladosti koju su slali u rat da ubijaju goloruke i nevini narode.Da napalmom,inim bombama i hemijom,mecima neljudski-zvjerski ubijaju ljudskost.
Djeca neka,skoro maloljetna slana u rat, drogama kljukana da zaborave strahote djela koje čini u ime pagana i njihovih lažnih bogova.Vrlo malo te djece se oporavilo.I danas ih viđate.O žalosti i tuge! Zlo vlastitu u raskošnim krvlju popločanim domovima ostavilo.
Mahanje biblijom,palicama ,ubijanje drogama, kaldrmom i ulicama.Nestajanje,zaboravljanje bez buđenja,u potiljak odstojanje bez suđenja ,mecima slanje svecima,sasvim od-oka,u četiri oka bez svjedoka
I neko ima pravo da govori o milosrđu i da se pitate kuda su nestala djeca cvijeća.
Mystery the moon
A hole in the sky
A supernatural nightlight
So full but often right
A pair of eyes a closing one
A chosen child in golden sun
A marble dog that chases cars
To farthest reaches of the beach and far beyond into the swimming sea of stars
The cosmic fish they love to kiss
They're giving birth to constellations
No riffs and oh no reservation
If they should fall you get a wish or dedication
May I suggest you get the best
For nothing less than you and I
Let's take a chance as this romance is rising over before we lose the lighting
Oh bella bella please
Bella you beautiful luna
Oh bella do what you do
Do do do do do
You are an illuminating anchor
Of leagues to infinite number
Of crashing waves and breaking thunder
Tiding the ebb and flows of hunger
You're dancing naked there for me
You expose all memory
You make the most of boundary
You're the ghost of royalty imposing love
You are the queen and king combining everything
Intertwining like a ring around the finger, of a girl
I'm just a singer, you're the world
All I can bring ya
Is the language of a lover
Bella luna, my beautiful beautiful moon
How you swoon me like no other
May I suggest you get the best
Of your wish may I insist
That no contest for little you or smaller I
A larger chance yet, but all them may lie
On the rise, on the brink of our lives
Bella please
Bella you beautiful luna
Oh bella do what you do
Bella luna
My beautiful beautiful moon
How you swoon me like no other, oh oh oh
Bella luna ( Lijepi mjesec)
Tajna mjeseca
Svjetiljke na nebu
Nadnaravna noćna svjetlost
Tako puna, ali često pravolinijska
U paru očiju jedno zatvoreno
Odabrano dijete u zlatnom suncu
Mramorni pas koji tjera gondole
Do najudaljenijih prostranstva plaže i daleko iznad u plivajućem moru zvijezda
Kosmička spojnica koju vole ljubiti
Oni rađaju zviježđa
Nema mitova i oh nema uslova
Ako padate dobijate želju ili predanost
Želim da dobiješ najbolje
Ništa manje za tebe i mene
Idemo iskoristiti ovu uzdižuću bajku koja će se dići prije nego što izgubimo svjetlost
Oh bella bella ( ljepotice,ljepotice) molim te
Bella ( Ljepotice) ti lijepa luna ( lijepi mjeseče)
Oh, Bella (Ljepotice) radi ono što radiš
Radi,radi radi,
Ti si svjetljavajuće sidro
Od saveza do beskonačnog broja
Od prelamanja valova i razbijanja grmljavine
Odbacivanje buke i tokova gladi
Plesaš tamo naga za mene
Osvjetljavaš svo pamćenje
Uzdižeš do najviše granice
Ti si duh plemića koji nameće ljubav
Ti si i kraljica i kralj kojiobuhvataju sve
Pletenicu poput prstena oko prsta djevojke
Ja sam samo pjevač, ti si svijet
Sve što ti mogu donijeti
To je jezik ljubavnika
Bella luna, moja prekrasna lijepa mjesečino
Kako me omamljuješ kao nitko drugi
Želim da dobiješ najbolje
Mogu li insistirati na tvojoj želji
Da nema borbe , za tebe malo ili manje za mene
Još veća je šansa, ali svi oni mogu lagati
U uzvisini, na rubu naših života
Bella (ljepotice) molim te
Bella (Ljepotice) lijepa luna (Mjesečino)
Oh, Bella (Ljepotice) radi ono što radiš
Bella luna (Lijepi mjeseče)
Moje lijepi lijepi mjeseče
Kako me omamljuješ kao nitko drugi, oh oh oh
Od kad te nema..ne mogu budan biti..
Jer sve sto zelim..u tome budes i ti..
Pa budan sanjam da snovi duze traju…
U svakoj prici ti si mi na kraju…
Ti si pocetak i kraj..
Ti si tama i sjaj..
Svaku mi nadu dijelis po pola..
Dajes mi mrvice sa svoga stola..
I znam…bez tebe ostat cu sam..
Jos uvijek sanjam da smo zajedno..
‘Ko nekad davno ti i ja…
Al’ jutro svaki put mi pokvari tu slatku prevaru iz sna..
Jos uvjiek sanjam da smo zajedno…
I da je sve ‘ko prvi put…
Al’ jutro nosi golu istinu…da sve je bilo uzalud..
Od kad te nema..
Nema ni pola mene…
Jer sve u meni od tog dana vene…
Pa budan sanjam da snovi duze traju…
U svakoj prici samo ti si mi na kraju…
Ti si pocetak i kraj..
Ti si tama i sjaj..
Svaku mi nadu dijelis po pola..
Dajes mi mrvice sa svoga stola..
I znam…bez tebe ostat cu sam..
Jos uvijek sanjam da smo zajedno..
‘Ko nekad davno ti i ja…
Al’ jutro svaki put mi pokvari tu slatku prevaru iz sna..
Jos uvjiek sanjam da smo zajedno…
I da je sve ‘ko prvi put…
Al’ jutro nosi golu istinu..
da sve je bilo uzalud….