Memento vivere – Margita Magi Stefanović  i Janis Joplin

In memoriam Margita Magi Stefanović  i Janis Joplin

Memento vivere

Nisam te zaboravio, mila.

Još uvek , malo sam ljut na tebe,

tek toliko da stišam tugu.

Bila si malo neobazriva.

Mislila si da ljubav može sve.

E , nekad je mogla,

ali više ne.

Sada je previše tuge smrti bolesti

i sve se dešava jako brzo.

Nećemo reći mogla si.

Da si mogla ne bi ovo pisali.

Nećemo reći ni žao nam.

Znamo da si našla smiraj.

Takav ti usud.

A za čim žaliti.

Živjela si kako si voljela.

Dok si mogla.

Bila si hrabra i ponosna.

Pokušala si sve što si mogla.

Ali bila si sama.

Na kraju.

Sve tvoje ljubavi su otišle prije tebe.

Kasno su te našli jer tako si htjela.

Znala si

tvoje vrijeme da odeš došlo je

****

Poklonio sam ti jednu bajku. Znam da si je čitala. Ali meni je lakše kada je ponovo čitam , jer me manje boli, odlazak tvoj ili rastanak naš.

Grlice umiru pjevajući

janis 1                magi

Usamljena duša Sleđene iluzije  Bespomoćnost Rastanak

Rekvijum za djevojčice koje su umirale pjevajući i svirajući.

Neke osobe ostave duboke tragove u nama i kad ih nismo  sreli. Nesusretanje ne znači obavezno i nepoznavanje ili manje tuge zbog rastanka.

Pomislili smo da je ovaj dio dana kao stvoren   za  za rekvijum i alelujah. 

Blagi je dan. jedna od grlica je tog dana rođena.  Sretni smo,ali i tužni.

Sretni je je toplina doma sjećanja ugodna. Tužni jer neke koji bi trebali biti sa nama nisu tu.

Ni vrijeme nam ne ide na ruku.Nema snijega, sve je nekako sve sivo i elegično i miriše na najtužniji sevdah. Ni ezani nisu što su nekad bili, ahtungovski zvučnici grme sa minareta. Plavi sefardski tonovi se sve rjeđe prelivaju Gradom čednosti. Praznici se slave iza zatvorenih vrata u praznim domovima. Mladost je odlepršala u potrazi za “boljim” snovima .

Bosnu nam režu , kroje , hoće da je dokrajče.

Kolone izbjeglica sa orijenta , iz Svete zemlje, se vuku ka Evropi. Napuštajući jedan svijet , zbog nemani. Preplašeni ljudi kroče u nepoznato, u neki njima strani svijet.

Tuga je to ogromna, nemamo riječi, još uvijek ne možemo spoznati  razmjere raseljavanja.

Taj neki dert , ta tuga što nebo nam u dušu unosi, nas vodi u svijet pjesme i tužni život Dženis Džoplin i Margite Magi Stefanović.

Slušamo je i slušamo , za ovih skoro pet decenija  jedne i trideset godina druge nikad nam se nije učinila drugačijom. Samo je  nježnija  i snenija postajala.

Svakom novom poslušanom pjesmom i muzikom uvodi nas u neka nestvarna sanjanja bola, suza, traganja, ljubavi i radosti. Uvijek je bila naš vodič u te predivne svjetove što ih samo čarobna muzika može pružiti.

Mi smo nju i njene nebeske darove od srca prihvatali. Napustila nas je prerano ta lijepa, nježna grlica mala.

Jednom, umorna legla je da spije i zaspala i zaboravila da se probudi. Zaspala i odlepršala u neki ljepši svijet.

Otišlja je  jer je pomislila da je darovala sve što je imala pokloniti.

Jedna druga grlica,Magi su je zvali,manje poznate ali ne i manje tragična joj se decenijama kasnije pridružila.U svojoj samoći i jadu vakta su nas naglo napustile.

Pominjanje naših grlica predivnog muzičkog talenta  nam pozove u sjećanje jednu knjigu iz Đenisinih,  već dalekih vremena.

Kniga se zvala : Ptice umiru pjevajući.

Mi ćemo od knjige posuditi okvir, rečenicu dvije da bi ispričali svoju priču o našim  grlicama i svim grlicama koje sličnu sudbinu dijele.

Prema jednoj aboridžanskoj  legendi u australijkim prostranstvima postoji prelijepa, nježna, malena ptica čija ženka zapoje samo jednom u svom kratkom životu.

Ona ima perje duginih boja i izgled  grlice. Oko vrata joj nizovi od tri prstena. Jedan je safir plavi, drugi je rubin crveni , a treći iskričavi, brilijant prozračni.

Glas koji pusti  je nešto najljepše što se može čuti  na ovom dunjaluku.

Nagovještaj krajnjih sahata  maloj ženkici udahne nagon za pjesmom.

Prelijepo stvorenjce se uznemiri, usplahiri i svo zadrhti. Tada napušta svoje gnijezdo i leti i leti, i drhti i drhti, i jeca i jeca; ali još uvijek ne pjeva. Ona traži drvo sa najviše trnja , sve dok je  ne pozove onaj koji će joj pomoći da dostojno završi  život.

Pronašavši drvo smrti , krhkost se uvlači  među njegove isprepletene bodljikave grane, provlači se  i traga za najvisočijim i najsnažnijim krvnikom. Provlačeći se  biva sva izbodena i izranjavana , ona ne obraća pažnju , već se nazadrživo provlači jer ide u susret ka poslijednjem ljubavniku.

Kada dođe do samrtnog  dragana;ona ga nježno kljucne ko ljubavnica snena i polako se namješta na njegov oštri vrh. Iako je spremna za poslijednji čin ptičica još ne pjeva, kao da oklijeva. Međutim to je samo privid jer ona zna svoj usud.

U predjelu grudi gdje ustreptalo srce bezumno kuca i ludi; polagano i usporeno; sasvim polako i još usporenije; počinje da se nabada na oštrinu najvišeg trna. Tak kad osjeti prvu bol, kada prva kap krvi padne na hudo trnje ona počinje da pjeva.

Drugo trnje , poprskano krvlju, kao opečeno; se povlači i pravi prostor malenoj jer ona ga treba. Želi  u bušna pluća što više vazduha da usisava, za što više boli koja joj pomaže da pusti pjesmu ka nebesima.

Nastavlja da upija trn u svoje tijelo i ljubavnik njen joj dolazi do srca.

Sad je sve lakše i bolnije i njemu i njoj.

Njemu je bolno jer ljepšu i krhkiju ljubavnicu nije i više nikad neće imati. Lakše što ga ništa ne sprečava da se skroz zarije u maleno srce. Ipak to je njegov posao, posao krvnika, a i kasno je za predomisliti se.

Njoj je lakše jer je pri kraju puta i sada će moći osloboditi puni sjaj i ljepotu poja . Bolnije, jer će to trajati tako nježeno kratko da se nebo neće moći nauživati te ljepote.

Dok probija srce trnjem glas se pjačava , postaje i bolniji i nježniji ; ona se jače i još jače nabada  i nabada, trlja i trlja srce malo na veliki trn. Krvnik se ne  povlači i on je u ekstazi, već se predusretljivo predaje i srce do kraja probada.

Ona još ne umire jer srce još titra i polako, sasvim polako počinje da se gasi. Svjesna da umire ona pogledava ka nebu i poslijednja joj je želja da se tići njeni na vrijeme izlegu.

Takve su majke.

Umirući bol je prejak i nepodnošljiv. Iz grla , iz bušnih pluća iz probušenog srca izvire  pjesma ljepša od bilo kjoje znane. Samo joj poj nebeskih putanja i maglica ravan.

Taj poslijednji poj malenog bića je alelujah njenom Stvoritelju.

Pojem nam poručuje ;

Ni jedna bol,patnja i žrtva nije velika kada se slavi Ljubav i Milost Ja jesam Jedinog. 

Nažalost niko osim neba  nikad nije čuo taj vrisak, tu bol , taj vapijući jecaj. Ljudi su oglušili od one boli i krvi koje rade.

Tako ,bez svjedoka umiru i naše grlice.Niko da čuje njihov bol i vapaj izgubljene duše. A samo malo , sasvim malo ljubavi ,ljudskosti su htjele iskamčiti.

Zato je svijet; uskraćen za te nježnosti, tuge i pjesme;  ogrubio i u zlo se uputio.

Ljepote pjesme čini da  žrtva malene  i nije prevelika , jer Stvoritelj Milosrdni sa neba je raznježeno gleda i šalje joj anđele u susret, da je povedu u njegove rajske bašte, kraj njegovih dvore.

Sve što je lijepo skupo je i bolno se plaća, ali se još ljepšim vraća.

Dženis Džoplin i Margita Stefanović Magi su bile naše malene ptičice. Naše grlica bijele , što i kad su znale da umiru pjesmu i muziku predivnu su slale i poklanjale.

Taj škripavi, promukli ječeći, unjkavi i jecajući glas  toliko kristalno čiste ljubavi i ljepote, lijepe i nježne i neuprljane još uvijek titra u našim grudima. Njen dar, njen glas  isplakan od srca, bolan i plačan je zaključan u muzičkoj sehari trajnog nebeskog testamenta.

I one neshvaćene klavijature još tragaju za svojim putanjama koje će ih odvesti do nekog srca kome je ta muzika potrebna.

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 15 03

Autor

Hajro Šabanadžović

cekajuci-razvedravanje  toplo-i-njezno

Čekajući razvedravanje                                                       Toplo i nježno

svijetlo-i-iskricavo    zeleno-stablo

Svijetlo i iskričavo                                                                        Zeleno stablo

ona-u-vrtlogu-proljeca  svitanje-nad-visovima

Ona u vrtklogu proljeća                                                             Svitanje nad visovima

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 13 01

Autor

Hajro Šabanadžović

tango-zvani-ceznja   plavetno-svitanje

Tango zvani čežnja                                                                               Plavetno svitanje

zelena-raskos   pitoma-njeznost

Zelena raskoš                                                                       Pitoma nježnost

izmaglica-i-most   ruza-i-snovi

Izmaglica i most                                                              Ruža i snovi

Malarme – Strepnja

 

O zveri, ja neću večeras u tami
Da ti svladam telo, večno greha žudno,
Niti poljupcima u beskrajnoj čami
Da ti mrsim tužno masne kose bludno.

Teški san bez snova moje srce traži,
San koji će svako kajanje da zbriše,
San drag tebi posle tvojih crnih laži,
Tebi, što o smrti znaš od mrtvih više.

Jer, Blud rijuć ispod otmenosti moje,
Jalavošću svojom žigosa nas dvoje;
Al’ dok ti u grudma surovim ko kam

Srce je kog zločin ne vredja ni jedan,
Ja bežim, bled, videć les mrtvački ledan:
Bojim se umreću ako legnem sam.






												

Bleki – Ne , molim vas

 

 

Ne molim vas

nemojte obraćati pažnju

na djecu sakatu od sreće

što ljubav kušala nisu

bol i jad je njihov drug

 

ne molim vas

nemojte se osvrtati

djeci očajnoj od samoće

što se gnijezde

u kulama od snova

 

ne molim vas

nemojte se obazirati

na djecu pogleda tužnih

blijedih od praznine

boli što u nejakim grudima nose

 

ne molim vas

nemojte vrijeđati

djecu hladnih ruku

promrzlih dana

što ispod betonskih mostova snove sniju

 

ne molim vas

nemojte proganjati

milu djecu

bola samoće i gladi

što ležajeve od kartona svijaju

 

ne molim vas

nemojte ubijati

tu nevinu djecu

što od tuge i neradovanja

svoje sreće grade

 

ne molim vas

nemojte se pogledavati

nisu ta djeca za vas

u njima toliko ljubavi ima

da dostatno bi bilo svima

 

ne molim vas

nemojte ni slučajno zapaziti

te grlice mile

drugi misliće da ste ludi

i ne znate šta radite

 

ne molim vas

ni u kom slučaju

ne pozorite

predivnu djecu malenu

što riječi dobrota i milost nisu čuli






												

Dogodilo se na današnji dan 4. Oktobra/Listopada

 

Danas je srijeda, 4. Oktobar/listopad, na izmaku godine 2023. 

Nanizali smo nisku od 276. dana. Do kraja godine ostalo je još tri puta po trideset dana, minus jedan.

Što bi mi neuki mahalaši izračunali – još minus dan do tri mjeseca ostalo, onima koju su ostali. Oni koji nisu,nemaju se čemu nadati. Mislimo dunjalučkim bitisanjima.

A gore?  Kako kome?

Uh, misleći na neke, velike nas vrućine hvataju. Evo , u goloj smo vodi, a nismo se ni kupali ,ni tuširali, a ni mađar nas nije spuco.

Daklen , ostadoše tri niske brojanice, manje jedna perla.  Dovoljno vremena da se čovjek moli za oprost grijehova.

Sa'će se naći neki pametnjakovići i reći nemamo se mi šta moliti.Nismo grešni.

Aha, nisu. Jok nikako.

Sve što se rodi grešno je , svaki čovjek bez izuzetka .

Ha se promili ,iz one što se promilio, grešan je. Da se nije promilio ne bi bio grešan. Ni jedan insan.

Zakon logike.

Zar nam praoci , na vrat na nos , zbog jedne jedine jabuke nisu izbačeni iz raja?

Jesu!

A kakva je ta jabuka.

Grešna bezbeli. Okrugla, rumena, blistava, uzbibana, sočna, slatka , ma ko smokviaca ili baklavica na priliku. Ovaj put ispade na nepriliku.

Mi opet skrajnusmo sa teme. Ne m'remo a da je ne pomenemo.

Jabuku, pitate vi.

Joj, kakva vas jabuka spopala. Pune bašče zrelih jabuka.Idite tamo pa ih gledite.

Zar nije jesen?

Jabuke i  kruške zriju.

Mi vam, boni, moramo nju pomenuti. Rajsku pobjegulju.To predivno biće,  ženu. Onu što nas je nagovorila na belaj.

Joj lijepa belaja ,majko mila. baš nas od svih blentovija nađe.

Da nas hoće svaki dan po hejbet puta navraćati na belaj. Pregrmili bi mi to nekako. Kad smo zbog nje

pregrmili raj ,sve ostalo je lako.

I sada oni nama  neki čo'ek nije grešan. Aha. Ima jedan mjesec. E u tom mjesecu niko nije grešan.

Evo, ovi novokomponovani učenjaci i prepisivači nam počeli tupiti da su Božiji poslanici berzgrešni.

Zaboravljaju Isusa ,  Mariju Magdalenu i bacanje kamenja. Ne baci ni on kamen na tu krasoticu. Nećemo sada o teorijama i njihovom kasnijem druženju. Neki drugi put.

Neko je grešan više, neko manje. Iskrene molitve i kajanje pomažu  da se insan  očisti od grijeha. I navode nas na pravi put, da ne ponavljamo greške. Ali čo'ek ko čoek , vazda naleti na neku jabuku pa jopet zgriješi. Neko i na smokvicu. A vole ljudi i drugo voće.  kako ne bi. Ima tu i slasti  i prijeke potrebe. Za vitaminima. A šta se vi mislili? Da se očistimo od grijeha. Ono klin se klinom izbija.

A opet, ljudi su lakomi na ovozemljska bogastva i blagodati. Ne znaju biti umjereni. Uvijek hoće još .  Ne znaju da ih to još udaljuju od Stvoritelja.

Oprosti će se jabukanje i voćarenje ( možda).

Ali oteti ono što je nanijećeno drugom Božijem biću?

Ako neko uzme to još, oteo je hljeb iz usta brata svoga. Iz usta malog , nemoćnog djeteta. A to je veliki grijeh.

A tek, o Bože Milostivi na kakave načine to čine?

Um da se sledi. Nebesa da se smotaju. I popadaju.

I pala bi i poklopila silnike da nije tih nevinih , gladnih i ugnjetanih. Radi njih  je Milostivi  najveći Oprosnik.A upravo ti što korice hljeba su željni, se najviše  mole i vjeruju u Milost i Ljubav Gospodnju.

I daće im se .

I jednima i drugima. I na ovom i na onom svijetu. Svakom po zasluzi.

A tada joj i jao, kada se počne čitanje i prozivka.

Mnogima će biti  gore nego kada se prozvao peti tri.

Biće gore nego Sodoma i Gomora. Biće gore nego Pokokatapetl.,ili potopi Nojinog ili Firaunovog naroda. To je bilo , tren ili dva. Bilo i skoro namah   prošlo.

Ova prozivka i čitanje,  stavljanje čina na tezulje i   mjerenje činjenja i ne činjenja , nosi lakima vječno proklestvo. Ali džab džabe , jer oni i dalje ostaju lagani, prelagani  na dobru.

Što bi poete rekli:

Kad tad.

U prevodu:

Vrlo jednostavna i efektna , skoro najminimalnija,  prosta rečenica , Dvije riječi koje sve objašnjavaju.

Kad?

Zna se .

Tad!

Ne bi bili u koži bogohulnika, licemjera i nevjernika.

 

No, sada je red da predstavimo  uradak prepisivača o današnjem danu.

Haman počeli , vidimo da su naši  prepisivači (Beta, B 92 , Abraš media…)  u rubrike na današnji dan 4.Oktobra/Listopada ,  natandarili 3. Otobar./Listopad. Što je previše , previše je, čak i ako to dolazi od prepisivača. Misle naš mozak pupa hava.

Šta da se radi. Idemo i mi prepisati naše pismenije od juče. Manje posla.

Ma nećemo ni to. Nismo blentovije.

Previše posla. A danas dan stvoren za gledanje urednica.

Samo vam damo savjet vidite šta se juče dešavalo .Time nam danas mućkaju um.

Taki smo mi narod. Samo da nam je neraditi. Ne mogu nas oni neplatiti koliko mi možemo neraditi.

 

Valja ova.

Ipak smo natandarili . Tandar nas nikad ne košta, a ponekad je prelijepo . Ali prividno . Shvatićete, ako niste prepisivači. Dani jedan  do drugoga.

Moramo, jer nas  je glavna urednica  ljubazno zamolila:

-Marš , kad vam fino kažem , s…. jadna , ima da se odradi taj jučerašnji dan pod današnji ili nema dnevnice.

(Ovo s…. je istoznačnica sa  hajvani)

Kao što vidite vrlo je elokventna , po izvornom narodskom jeziku,  iz pustahije odakle je šljegla.

Ipak , mora joj se oprostitii , bez obzira što je nova , a danas joj je tek  drugi dan. A kako ne bi. Žena je.

Joj, kakva je pusta. Ono,  oči na drške ispale,  je mala maca,  prema našim izbezumljenim pogledima.

Mere biti da bidne da su je i  prepisivači ošajcali i zablenuti  smućkali dane.

Moramo je poslušati, ako ni zbog čega, a ono što se niko od nas  još nije ofajdio. Mislimo zaradio dnevnici.

A i da jeste ne bi mi ni je'ne zucnuli. Svi smo đentlmeni. Osim Debe. A on je rikno.

Šta ćemo  , bolje ova golubica pri ruci ( Tko da zna, kad tad?) , nego Pjaf na pariškom groblju.

Znate onu Cica i kolica.

 

A hroničari oliti prepisivači bilježe?

1079.- Papa Grgur VII. zaprijetio u pismu istarsko-kranjskom markgrofu Vecelinu izopćenjem iz Crkve, ako napadne Hrvatsku kojom je tada vladao kralj Dmitar Zvonimir.

1209.- Nemački kralj Oton IV krunisan je za rimsko-nemačkog cara. Tokom tri naredne godine napao je Toskanu, Siciliju i južnu Italiju, zbog čega ga je papa Inoćentije II ekskomunicirao.

1582.U večini katoličkih zemalja počela je vrijediti kalendarska reforma pape Grgura XIII. pa je 4. oktobar slijedio 15. oktobar, čime je ispravljena pogreška nastala korištenjem netočnoga julijanskog kalendara.

1669 - Umro holandski slikar Harmens van Rajn Rembrant, jedan od najvećih slikara  u istoriji likovne umjetnosti . Njegove slike suprepoznatljive po vrlo dramatičoj igri svjetlosti i sjenki, dubini kolorita, psihološkoj dubini i ljudskim emocijama. Radio je sve što sliakrstvo   može ponuditi . U svim pravcima se predstavio kao jedan veliki umjetnik.. Ipak preferirao je  biblijske motive, portrete i autoportrete. Uradio je oko 650 uljanih slika, oko 300 gravira i skoro 2.000 crteža, uključujući remek-djela kao što su "Noćna straža", "Izgubljeni sin", "Čas anatomije doktora Tulpa", "Hristos kao baštovan", "Dobri Samarićanin", "Hodočasnici u Emausu", "Suknari", "Vitsavej", "Jakov blagisilja unuke", "Venera i Kupidon", "Vjerenici", "Flora", "Danaja", "Starica", "Jevrejska nevjesta", "Porodiči portret", "Predio s vjetrenjačom", Posebno je obratio pažnju la porodičnui milje. Naslikao je  60 autoportreta, kao i  portrete svoje žene Saskije van Ojlenburh, sina Tita, ali i prijatelja Jana Siksa.

1787 - Rođen francuski političar i istoričar Fransoa Pjer Gijom Gizo, šef diplomatije od 1840. do 1847. i premijer od 1847. do 1848. Oboren je s vlasti u Februarskoj revoluciji 1848. zajedno s kraljem Lujem Filipom. Djela "Istorija engleske revolucije", "Istorija civilizacije u Francuskoj".

1830 -  - Belgija je postala nezavisna država, izdvojivši se iz Ujedinjenog Kraljevstva Holandije koje je osnovano na Bečkom kongresu 1815.

1853 - Objavom rata Rusiji Otomansko carstvo započelo Krimski rat, u kojem su mu se 1854. pridružile Francuska, Velika Britanija i Sardiniska kraljevina (Pijemont) i ruske snage su poražene 1856.

1865 - Pruski kancelar Oto fon Bizmark i francuski car Šarl Luj Napoleon Treći Bonaparta postigli su u Bijaricu sporazum da Pruska preuzme vrhovno vođstvo u NJemačkoj, što se Francuskoj osvetilo. Bizmarkova agresivna politika je 1870. izazvala rat u kojem je Nepoleon Treći doživio težak poraz, a Pruska je djelimično i na ruševinama njegovog carstva uspostavila ujedinjenu njemačku imperiju.

1870 - Parlament Francuske, tri dana poslije zarobljavanja cara Šarla Luja Napoleona Trećeg u bici kod Sedana u francusko-pruskom ratu, obnovio republiku i pod pritiskom masa odlučio da Francuska nastavi rat s Pruskom.

1878 - Prva ambasada Kine otvorena u SAD kad je ambasador Čen Lan Pin predao akreditive američkom predsjedniku Raterfordu Birčardu Hejsu.

1892 - Rođen austrijski državnik Engelbert Dolfus, kancelar od 1932. do 1934, koji se protivio ideji Adolfa Hitlera da Austriju pripoji nacističkoj NJemačkoj. Zbog upornog odupiranja Hitlerovoj namjeri, austrijski nacisti su ga ubili u Beču u julu 1934, ali je njihov puč tada ipak okončan neuspjehom.

1895 - Rođen američki filmski glumac DŽozef Frensis, poznat kao Baster Kiton, koji je uvijek glumio usamljenog čovjeka, predodređenog sudbinom da se bori protiv svih. Činio je to virtuozno, kamenog lica, dovodeći do savršenstva jedinstvo gesta, mimike i situacije. Pojavom zvučog filma publika mu je okrenula leđa, ali je ponovo postao popularan kad su njegovi nijemi filmovi ozvučeni. Filmovi: "General", "Naše gostoprimstvo", "Navigator", "Šerlok mlađi", "Snimatelj", "Bulevar sumraka", "Svjetla pozornice".

1918.- Boris III postao je car Bugarske, pošto je njegov otac Ferdinand I abdicirao. Godine 1923. zaveo je diktaturu u zemlji, a u Drugom svetskom ratu bio je saveznik nacističke Nemačke.

1924 - Rođen američki glumac Čarls Karter, poznat kao Čarlton Heston, upamćen po ulogama u holivudskim pseudoistorijskim spektaklima i naučno-fantastičnim filmovima. Filmovi: "Deset zapovijesti", "Ben Hur" (nagrada "Oskar"), "Orkanski visovi", "Julije Cezar", "Agonija i ekstaza", "El Sid" (nagrada "Oskar"), "Major Dendi", "Planeta majmuna", "Zemljotres".

1944 - Uoči oslobođenja Beograda u Drugom svjetskom ratu raspušten je koncentracioni logor na Banjici, nacističko mučilište i sabirni centar za strijeljanje i slanje na prisilni rad u NJemačku, koji su njemačke okupacione vlasti osnovale u junu 1941. Prema nepotpunim podacima, kroz logor je prošlo nešto više od 23.500 muškaraca, žena i djece, ali je na stratištu u Jajincima, gdje su logoraši odvođeni na strijeljanje, pronađeno 68.000 spaljenih i 1.400 nespaljenih leševa.

1957 - SSSR lansirao u orbitu oko Zemlje prvi vještački satelit "Sputnjik 1", težak 83 kilograma, koji je letio po eliptičnoj putanji do visine 900 kilometara. Zapad, posebno SAD, bio je zapanjen, jer je satelit mogla da izbaci samo izuzetno snažna raketa, mnogo jača od svake kojom se eksperimentisalo u SAD. Ubrzo je uslijedilo oštro sovjetsko-američko nadmetanje u svemiru.

 
1965.- Papa Pavle VI postao je prvi papa koji je posetio SAD i koji se obratio narodima sveta sa govornice UN u Njujorku, pozivajući ih na uspostavljanje trajnog i pravednog mira u svetu.

1966 - Britanska afrička kolonija Basutolend stekla nezavisnost pod nazivom Lesoto.

1970 - Pronađena mrtva američka pjevačica DŽenis DŽoplin, najpoznatija bijela pjevačica bluza šezdesetih godina 20. vijeka. Uzrok smrti bila je prekomijerna doza droge.

1992 - Vlada Mozambika i pobunjenici potpisali mirovni sporazum, čime je okončan 16-godišnji građanski rat u toj afričkoj zemlji.

1993 - Potpredsjednik Rusije Aleksandar Ruckoj i lideri parlamenta, raspuštenog odlukom ruskog predsjednika Borisa Jeljcina 21. septembra 

1993, predali su se vojnicima lojalnim Jeljcinu poslije desetočasovnog tenkovskog napada na zgradu parlamenta i pogibije najmanje 300 ljudi.

- Komandant ustaškog logora u Jasenovcu u Drugom svetskom ratu Dinko Šakić osuđen je u Zagrebu na 20 godina zatvora. U tom, najvećem koncentracionom logoru u Jugoslaviji, ubijeno je nekoliko stotina hiljada ljudi, uglavnom Srba, Jevreja i Roma, kao i hrvatskih antifašista.

2000 - U sudu na Rijeci započet istražni postupak protiv Tihomira Oreškovića i četiri Gospićana koji su osumnjičeni za ratne zločine nad srpskim civilima na području Gospića 1991. godine.

2000 - Predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić i predsjedavajući Predsjedništva BiH Alija Izetbegović potpisali su u Zagrebu Sporazum o socijalnom osiguranju između dvije zemlje.

 
2001 - Ruski avion TU - 154, koji je iz Tel Aviva krenuo u rusku luku Novorosijsk, srušio se u Crno more, a svih 77 putnika i članova posade poginulo.

2004 - Danas je Svjetski dan zaštite životinja. Opštom deklaracijom UN o zaštiti životinja proklamovanom 1977. zatraženo je poštovanje "za životinje kao što je poštovanje čovjeka za čovjeka" i zabrana svih zabava u kojima su životinje izložene maltretiranju i ubijanju.
2004 - U Posebnom odjeljenju Okružnog suda za organizovani kriminal u Beogradu počelo suđenje pripadnicima "Zemunskog klana", koji su optuženi za 13 ubistava, dva teroristička napada i četiri otmice.

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 08 29

Autor

Hajro Šabanadžović

nerazumna-igra  ona-i-velovi

Nerazumna igra                                                                         Ona i velovi

cvijetna-simfonija   zelena-piramida

Cvijetna simfonija                                                                  Zelena piramida

snovi-o-zeni   noc-kada-se-ljubav-vodila

Snovi o ženi                                                                 Noć kada se ljubav vodila

plisano-obzorje   vjetar-ceznje

Plišanoo obzorje                                                                             Vjetar čežnje

cvijece-za-moju-dragu  plavetni-sni

Cvijeće za moju dragu                                                      Plavetni san

Pablo Neruda – Sonet o ljubavi

 

Kruh mi oduzmi, ako hoceš,
vazduh mi oduzmi, ali
ne oduzimaj mi svoj smijeh.

Ne uzimaj mi ružu,
koplje koje bacaš,
vodu koja naglo
izvire u tvojoj radosti,
nenadani talas
srebrni što te rađa.

Borba je moja teška
vraćam se umorna oka
ponekad zato što vidjeh
zemlju što se ne mjenja,
ali kad uđe tvoj smijeh,
popne se u nebo tražeći me,
otvara mi širom
sva vrata života.

 

pB






												

Aleksandar Blok -Jesen pozna

 

Jesen pozna. Nebo se otvorilo,
po šumama – promaja tišine.
Na obali, rusalka oborila
bolnu glavu, tu da otpočine.

Svoje pruge magla nisko nosi,
ko potka su u tršćaku sada.
Po zelenoj i dugačkoj kosi,
uz šuštanje, žuto lišće pada.

Kroz daleke proplanke dok bježi,
mjesec šuška i vidi sve više –
zapletena u zelenoj mreži,
niti spava ona, niti diše.

Mir bez daha – čarolijom sine.
Neizreciv bol se smiri njen.
A na svijet se, skovan od svježine,
to izlio zvonko-plavi tren.