Autor
Hajro Šabanadžović
Dunje cvatu Svjetla u planini
Mećava Ostrvce
Terarijum Pritke
Na vrhu ulice strme
Odmah tu u centru grada
Podrumski stan,memljiv
Zapušten dimljiv
Sto pokruven mušemom
Ohrndalom bušnom
Na stolu flaša vina
Popijena izvrnuta
Pijan čovjek ukočen
Prazno gleda
I ruci mu cigareta
Gori
Čeka ženu.
.
Iznad ulice strme
Odmah ti u centru grada
Oronula kuća dječije samoće stoji
Krevet prekriven dronjavim čaršafom
Mokrim od suza
U krevetu malo djete drhtulji
Uplakano u zid bulji
Pijanog oca
Sram i strah
Promrzlu majku
Čeka
U očima bol
I slika njihova mu gori.
Na dnu ulice strme
Odmah tu u centru grada
Veliki park Smrada
Preko puta zgradurine glavatih silnika
Družbenika pakla
Popločanog bjelosvjetskim šljamom
Novcem sirotinje potkoženih
Prljave ljubavi željni.
Sleđena žena
Nezainteresovano se podaje
U ruci joj cigareta
Gori
Umorna od čekanja
Širenja nogu
Htjela bi kući
Gdje muž gadni i gladni
dijete bolno
njenu milost čekaju.
Veselite se djeco
Bogati reče
Večeras je Badnje veče
Molite se crkvama
I zalupi vrata ispred nosa
Djeci što i zimi hode bosa
Da li si mogla da zaboraviš
da je tvoja ruka nekad u mojoj ležala,
i da se neizmerna radost
iz tvoje ruke u moju,
sa mojih usana na tvoje prelila,
i da je tvoja kosa plava,
čitavo jedno kratko proleće
ogrtač sreće mojoj ljubavi bila,
i da je ovaj svet, nekad mirisan i raspevan,
sad siv i umoran,
bez ljubavnih oluja
i naših malih ludosti?
Zlo koje jedno drugom nanosimo
vreme briše i srce zaboravlja;
ali časovi sreće ostaju,
njihov sjaj je u nama.
Odakle vam pravo
Vi što sve varate
vi što sve lažete
Vi što se paklom igrate
vi što se bludnici zbijate
Vi što bombama
napalm mačićima
vrele fisije atoma
svijet udovica crna
Odakle vam pravo
narode ubijati krvavo
odakle vam kakvo pravo
svijet gotoviti zdravo
smotaiti na plameni krst
zakačen za zlatni prst
zvijerinji optočeni mali
krvlju popločani svi dani.
Ljudi bijedni
Odakle vam pravo…
Eoni ili tjedni
odakle vam pravo…
Mjenjajući rublju za tumane,
svog mjenjača danas ja zamolih
da mi kaže kako ću da šapnem
lijepoj Lajli na persijskom volim.
Rekoh tiše nego vanjski vali,
upitah ga od lahora blaže
da mi šapne kako lijepoj Lajli
reč “poljubac” nježno ja da kažem.
I upitah još, a prepun srama,
duše pune neodlučnog boja,
kada sa mnom Lajla bude sama
kako da joj kažem da je “moja”.
Odgovori kratko mjenjač meni,
o ljubavi riječi tu ne zbore,
o njoj tek su uzdasi skriveni,
o njoj oči ko dragulji gore.
Poljupci su strasti bezimene
a ne riječi u grob urezane,
poljupci su ruže raspršene,
latice na usni rastapane.
Suvišne su za ljubav poruke,
od nje same gori se i zebe.
“Ti si moja” – neka kažu ruke
što skidahu crni zar sa tebe.
Sve slomljene, nezgrapne stvari,
predmeti trošni, stari,
plač deteta nekog kraj puta,
ta škripa kola što smeta,
i teški korak orača
što gaca po zimskoj bari,
tvoj lik mi vređaju koji
k'o ruža sred srca mog cveta.
Jer previše je gruba uvreda ružnih stvari;
da mi je da ih sagradim sve iznova
usred leta,
da zemlja i nebo i voda –
k'o zlatan kovčeg se žari
za moj san o tvom liku
koji k'o ruža sred srca mog cveta.
U Blekijevom pojmovniku sigosmo do izraza : preživčari.
Neobična i nepoznat riječ. Nikad čuli.
Vjerujemo ni vi.
Odlučili smo da vam napravimo ispis te stranice:
Preživčari – kovanica dvije riječi: preživati i čari ( neumitni Deba uključuje i rigoleto: šta ćemo,kooautor se more poslušati )
Znači oni koji uživaju u čarima hajvanjskog preživanja i insanskog rigoleta;osobe koje jedu i piju,preživaju,nekad se obaljeste,ali najčešće povraćaju hranu i pri tome uživaju.
Mnogo komplikovano. Naš narod bi to skratio i rekao izjelice (poguzija). Naš narod je fin.U svijetu te individue nazivaju žderonje.
Inače ,riječ preživčari ima smisla u jednom dijelu, u drugom i nema. Naš izjelica može pojesti bruku jednu, ali rijetko , skoro nikad, ne povraća.
Da bi se izbjegle nejasnoće i eventualni nesporazumi,kao svi kojima je istina primarna,navodimo neka obrazloženja.
Stari rimljani su najveći preživćari u povijesti. Njihove krkanluke,gozbe i orgije zapisali su njihovi čuveni oratori. Nije čas oratorstva pa ih ne moramo nabrajati.
Ni drugi barbari nisu zaostajali za njima. Avari, Huni, Goti, ,Briti, Germani, Gali su ih u Debinom kontekstu debelo nadmašili.
Rimljani su to radili sa stilom i dozom elegancije.Normalno oni bogati.Gdje ste vidjeli da siromah u bilo kom vaktu pravi alave gozbe.Dakle kod rimljana je preživčarski pir uključivao:izobilje raznovrsne hrane, pića i slastica.
Čari sofre su tamanili uz muziku,ples i seks,do bjesomučnosti. Malo bi preživali; neki bi se obaljestili, pa jeli i ponovo malo preživali. Potom obavezno prst u usta i rigoleto. Pa opet isponove. Dok neko ne rikne ili neko cezara ne ubije.
Tada se fešta prekidala; cezar bi se na brzaka pod ledinu metno ,pa ope’ isponove. Dok se svi ne urokaju ili obeznane;ovako ili onako.
Avari,Briti,Goti ,Germani i drugi varvari su se prežderavali samo mesom i alkoholom.Na to ih tjerala milenijska glad,pustare i močvare. Nije im uošpte bilo bitno koje je meso,samo nek je sa ražnja.
Mesa nije smjelo nedostajati.Ako nema hajvanskog dobro je i insansko.Nisu se libili okrenuti insanski ražanj.Jok,nikako. Samo su Bizantinci bili iznimka koja potvrđuje pravilo.Oni su prvo žive insane čerečili ili na kolac na bijali,pa onda radili šta im volja.
Kad se ko preždere,on povrati,otkunja,pa ponovo.I tako sve dok im krv ne provri pa se među sobom pokolju. Najčešće su pravili pauze da kolju one nenormalne;one koji nisu ni preživčari ni kanibali.
Ne znamo, možda su zato rimljani stalno kukali: Kanibal Ante portas.
Kurtizane su taj stil čarobnih preživarsko rigoletskih čari pretvorile u nešto mnogo suptilnije i isplativije i bez mrtvih,barem ne masovnih smrti.
Kleopatra je to dovela do savršenstva. Dionizije i bahinalije joj nisu mogle pera odbiti. Tada se to prozvalo Kleopatrizam. U prevodu kleo domovinu.Ima li to nekog smisla ne znamo.Neki drugi put ćemo navratiti kod Blekija.
Tada se ljubomorni Dionis organizovao usud. Učinio je da Kleopatri sve dosadi i na gozbu pozove kobru.Naivna bila; vjerovala Dioniziju , zmiji otrovnici.
Od tog vakta kleopatrizam i preživčarenje su polako padali u zaborav.
Termine je oživio konvertit i žbir Savle oliti Pavle proturivši hin bogatim rimljanima i zapadno europljanima i njihovim jatacima. Ovi su se tih uzansi strogo pridržavali,proširivši ih do neslućenih mogućnost.
Šta je riječnik ovim pasusom htio rjeti nije nam jasno,tu se objašnjenje završava ,kao i naše pisanje o njimu.
Za ženu priznajem samo kurvu
Poštene nek se ne naljute,
Jer zbog njih izgubih svu radost svoju,
Zbog njih izgubih svoje pute.
Kurva mi dade sve sto joj tražih
Sve slasti jedne žene
I nikad ne pokuša da mi ukrade
Ni delić uspomene
Uvek je volela da me nadje
Okruzena čašama vina
I nikad ne pokuša da se snadje
Da bi sa mnom dobila sina
Za ženu priznajem samo kurvu,
postene neka se ne naljute..
Većina informativnih kuća je kratko objavila:
16.01.1933. – Rođena je američka književnica Suzan Zontag.
a nešto malo poslije toga,
28.12.2004.- Umrla je Suzan Zontag, radikalna američka književnica i kritičarka.
Mi ostali zaprepašćeni.
U prvi mah pomislimo: Vrlo smiješni termini za divnu osobu u rečenicam šest i devet riječi,sa veznicima.
Pa onda kažemo,zastanimo malo,zar to nije Suzan Zontag jedna od najuticajnijih i najprovokativnijih mislilaca 20. vjeka,počasna Sarajka i koja ga je voljela kao i svoj Njujork.Skoro.
Ta ličnost je predstavljena izuzetno tendecioznom i nebuloznom rečenicom.
Bilo bi komično da rečenica nije izrečena u izrazito negativnoj i nepismenoj konotaciji.
To je pisao neko ko se plaši njenih istina.
Prvo i osnovno ,osoba koja govori istinu nikad ne može biti radikalna američka kniževnica i kritičarka.
I kakav je to izraz radikalna književnica.
Tako nešto prvi put čujemo.
Znamo da imaju radikalne stranke,naprimjer kao ona Milojka, bivše gospođice broj 1. Zeničkog andergraund pržuna.
Znamo da ima i radikalnih vjerskih fanatika.
Mi pedererčine nazivamo i radikalno bolesnim ljudima.
Ali ne sve.One koji su kažnjeni proviđenjem AID-a ne prozivamo.Oni su sami sebe prozvali.
Da bi osvježili pamćenje uzmemo riječnik i pročitamo šta znači riječ radikalan.Šta znamo možda su u nekom,neodređenom ,međuvremenu obogatili značenje te riječi.
radikalno
korjenito ,temeljito, sasvim ,
u prenesenom smilu može značiti:
nepopustljiv,ekstreman ,zadrt
Ništa što nismo znali.
Onda ta značenja interpoliramo u rečenicu.
Umrla je Suzan Zontag, korjenita ( temeljita,sasvim) američka književnica i kritičarka.
To je ono što bi nas nasmijalo ,jer je samo nepismeni klovnovi mogu osmisliti takav šnit rečenice.
Ne treba žuriti,velimo sami sebi ;da vidimo kako se uklapaju inačice prenesenog značenja:
Umrla je Suzan Zontag zadrta (nepopustljiva,ekstremna) američka književnica i kritičarka.
Ovo baš radikalno, sasvim temeljito i korjenito nagrdi misaoni i jezički slijed medijskog lingviniste-istoričara.
Znamo da je većina medijskih rabotnika i kolumnista polupismeno.Naročito ako imaju loknice i ako ih nazivaju gospođice. I polupismeno i lijeno da pročita vlastiti „misaoni“ slijed. Zato nismo nikom ništa zamjerili.
Đeš ba zamjeriti hajvanu koji misli da je insan.
Idemo na pijacu informacija da pribavimo neke crtice o Suzan Zontag i ispitamo njen radikalizam,Mi ga nismo primjetili,možda neko drugi zna više od nas.
-Vatreni,ali dostojanstveni i istinoljubivi istupi su je učinili političkom i književnom ikonom svoga doba.
-Poštovanje njenog djela, veliki Danilo Kiš je krunisao vrlo bliskim prijateljstvom.
-Kritičarke i spisateljica čija su dela o fotografiji, ratu, bolesti društva i terorizmu aktuelna i danas.
– Briljirala je istovremeno kao autorka ljubavnog romana, isticala se kao prvorazredna esejistkinja i bila priznata kao mislilac.
– Zontag je bila velika dama savremene američke književnosti.
-Bavila se postojećim problemima i izrazažavala se savim jasno.U njenim riječima nije bilo mjesta nedoumici.
Nigdje traga onom radikalizmu sa negativnim konotacijama.
Čeprkamo dalje.
-Šezdesetih sa nepunih 30.godina izjavljuje da je “bela rasa” rak rana istorije, a da je Amerike utemeljena na ” istrebljenju naroda”.Ništa ekstremno ,sasvim realne i provjerljive činjenice.Mogla je ,vala ,američko iskustvo utemeljenosti sasvim logično povezati sa učiteljima:Vatikanom i Zapadnom Europom izmetli ” kolijevkom civilizacije”.
Nemojte nas odmah ružiti.Imamo jedan gori izraz ,ali nije naš.Damin je.Čuvamo ga za kasnije ,kao dragulj.
-Za terorističke napade 11.o9.2oo1. je rekla da nisu bili usmereni protiv civilizacije i slobode uopšte, kako je tvrdila Bušova vlada, već su bili posledica spoljne politike SAD kao super sile.Mi bi rekli i terminatora čednosti.
Slažemo sa njom i dodajemo , da nikad nije utvrđeno ko su bili ti teroristi i šta je pozadina tih napada.
Mi smo čak napravili serijal o tim napadima ,gledan kroz prizmu dobrih poznavalaca teorija zavjere.
U kontekstu tog pismenija,Zontagova je mala macica koja još nije naučila da grebe.
Ne znamo čemu radikalizam i ljevičarstvo.
Suzana je bila strasna žena,koja je pisala dobre ljubavne romane,radila zanimljive publikacije i prvorazredne eseje. Nije bježala od izazova glume,režije i fotografije.
Dio života je posvetila Sarajevu Gradu čednosti ,često govoreći o njegovoj majci Bosni Zemlji Božije milosti.
Heroina Susan Sontag,počasna Sarajka, bila je i prva osoba sa strane , koja je svjetskoj javnosti poručila da se u BiH dešava genocid,
-Rat u Bosni je smatrala zakašnjelim za otprilike 5o godine.To su ustaše i četnici željeli dovršiti posao iz 1941. na svoj koljački,genocidni način.
-Bosna je Španski građanski rat našeg vremena,napuštena od svih i prodata i predata u ruke koljača.
-Sav njen radikalizam se ,vjerovatno, očituje u rečenici “Svako ko ostane neutralan u ovom ratu je govno.”
Biserli, ali sasvim na mjestu, nema sumnje.Što sad ne prigovarate,
Hrabrost je dijelila sa Blaženim čista srca.Za rata je devet puta dolazila u opkoljenu Čednost.
Sarajevu je 1992. godine podarila Beketovog Čekajući Godoa. Predstava je igrana je u Pozorištu mladih,a Predstavljena na MESS-u.
Vjest o toj predstavi, o ljudima koji čekaju, a ne mogu dočekati kraj tuge, beznađa i straha, objavljena je u brojnim svjetskim medijima.
Tu su se “svjetski” mediji koji tako pišu malo natakarili.
U Sarajevu nije vladalo bezbađe i strah,već samo ogromna tuga.
Ubijana su djeca.
Ubijane su žene.
Ubijani su starci.
Ubijano je cvijeće.
Ubijani potoci i bregovi.
Ubijana je ljubav i ljudskost.
Ubijano je Nebo.
Da je vladalo beznađe i strah ,danas Sarajeva i Bosne ne bi bilo.
Grad čednosti i Zemlja Božije milosti disali su kao jedno anđeosko biće.
Na može se izgubiti nada i osjećati strah, ako se zna da je neko vrlo Moćan,pun milosti i ljubavi na tvojoj strani.
Godo je onaj apsurdist koji nikako da se pojavi ,a glavni je lik drame.
Ima tu neke simbioze između obrnute hiperbole i preuranjene takarli simbolike.
Koliko god zločinci preuveličavali svoje junaštvo i efikasnost i jakost koljačkih alata i nakana na kraju budu posramljeni.
Mi se profinili.Nismo upotrebili vulgarizme.
Ne može to tako.
Kad je obrnuta hiperbola popušila, nadovezala se zakašnjela takarli simbolika.
U Bosni nikako da se u glavama vlastodržaca pojavi pamet,a svi pričaju o pameti.
Svoj posljednji roman Suzan Zontag napisala je 2000. godine.
Posvetila ga je svome Sarajevu.
Kad god neko krene u Hram umjetnosti, pročitaće ime Suzna Zontag.
Trg nosi njeno ime.
Zaslužila je.
Peas ,sister ,selam.
To su opće, poznate činjenice.