*Позитивчик* – На горе колхоз,под горой совхоз / Song Lyrics – Prevod na Bosanski jezik

 

 

jesenji-osvit  uzburkani-dardin-i  neuzvracena-ljubav

 

На горе колхоз, под горой совхоз,

А мне миленький задавал вопрос.

Задавал вопрос, сам глядел в глаза,

Ты колхозница, тебя любить нельзя.

Ай-я-яй-яй-яй, ой-ей-ей-ей-ей.

Ты колхозница, тебя любить нельзя.

 

Что колхозница – не отрицаю я,

И любить тебя не собираюсь я.

Ай-я-яй-яй-яй, ой-ей-ей-ей-ей.

И любить тебя не собираюсь я.

 

Я пойду туда, где густая рожь

И найду себе кто на меня похож.

Ай-я-яй-яй-яй, ой-ей-ей-ей-ей.

И найду себе кто на меня похож.

 

На горе колхоз, под горой совхоз,

А мне миленький задавал вопрос

 

 

Na gori kolhoz, pod  gorom farma,
I moj dragi je postavio pitanje.
Postavljao pitanje, gledao me u oči                                                                                                                      Ti si zadrugarka , tebe ljubiti je nemoguće                                                                                                   Aja-aj-aj-aj, oh-e-e-e-e.
Ti  zadrugarka , tebe ljubiti je nemoguće
Ti si  zadrugarka  – Ne poričem,
I da te volim ja to neću                                                                                                                                   Aya-ay-ay-ay, oh-e-e-e-e.
I da te volim   ja to neću

Ja ću se vratiti kad sazrije raž
I  nađem nekoga kao što sam ja.
Aya-ay-ay-ay, oh-e-e-e-e.
I  nađem nekoga kao što sam ja.

Na planini kolhoz, pod  planinom farma,
I moj dragi je postavio pitanje.






												

Leonid Martinov – Prvi snijeg

 

Kad uveče je pošao uz brijeg
on reče: – Posla imam,
i ne čekaj me. Vani snijeg,
sve bijelo je. I zima.

Na ulici kraj kioska
popije čašu s nogu
zamišljeno promrmlja:
Da poslovi, što mogu…

Pozvonio je s ulice:
– Ti spavaš? Reci,molim.
– Ne, ja ne snijem.
– Nego šta?
Odvratila je: – Volim.

A vratio se jutrom,
tek dvanaest sati prođe,
U sobi se osvrno
ko u šumu da dođe.
U šumu crnog drveća
i krošnji na putu,
i zavjese su crne sve,
i mrak u svakom kutu.
Fotelje stoje uokrug
u tmini kao nijeme…

I odjednom vidje,
kad otkrila je tjeme:
ni ona sama ne zna još,
a možda znat ne želi –
u zlaćanoj kosi ima već
i jedan pramen bjeli.

I dodirnu je prstima
i odjednom je znao
čije je zlato prošlu noć
za svoju skitnju dao.

Upitala je:
– Što je to?
on reče:
– Snijeg je pao.

 

 

pB


												

Léo Ferré – Avec le temps / Song – Lyrics – Prevod na Bosanski jezik

 

 

[Refrain]

Avec le temps…

Avec le temps, va, tout s'en va

 

On oublie le visage et l'on oublie la voix

Le coeur, quand ça bat plus, c'est pas la peine d'aller

Chercher plus loin, faut laisser faire et c'est très bien

 

[Refrain]

Avec le temps…

Avec le temps, va, tout s'en va

 

L'autre qu'on adorait, qu'on cherchait sous la pluie

L'autre qu'on devinait au détour d'un regard

Entre les mots, entre les lignes et sous le fard

D'un serment maquillé qui s'en va faire sa nuit

Avec le temps tout s'évanouit

 

[Refrain]

Avec le temps…

Avec le temps, va, tout s'en va

 

Même les plus chouettes souvenirs, ça, t'as une de ces gueules

A la galerie j'farfouille dans les rayons d'la mort

Le samedi soir quand la tendresse s'en va toute seule

 

[Refrain]

Avec le temps…

Avec le temps, va, tout s'en va

 

L'autre à qui l'on croyait pour un rhume, pour un rien

L'autre à qui l'on donnait du vent et des bijoux

Pour qui l'on eût vendu son âme pour quelques sous

Devant quoi l'on s'traînait comme traînent les chiens

Avec le temps, va, tout va bien

 

[Refrain]

Avec le temps…

Avec le temps, va, tout s'en va

 

On oublie les passions et l'on oublie les voix

Qui vous disaient tout bas les mots des pauvres gens

Ne rentre pas trop tard, surtout ne prends pas froid

 

[Refrain]

Avec le temps…

Avec le temps, va, tout s'en va

 

Et l'on se sent blanchi comme un cheval fourbu

Et l'on se sent glacé dans un lit de hasard

Et l'on se sent tout seul peut-être mais peinard

Et l'on se sent floué par les années perdues, alors vraiment

Avec le temps on n'aime plus

 

Vremenom

 

Vremenom

Vremenom …

Vremenom, prolazi, sve prolazi

 

Zaboravljamo lice i zaboravljamo glas

Kad srce  više  ne drhte Nema se više šta reći

Morate to pustiti, jer  je lakše

 

Vremenom …

Vremenom, prolazi,  sve prolazi

 

Onaj koga smo voljeli, tražili  na kiši

Onaj kojem smo čitali u pogledu

Između riječi, između redaka u zjenicama  očiju

Nježne  zakletve koje noću šeću ulicama

S vremenom sve nestaje …

 

Vremenom …

Vremenom, prolazi, sve prolazi

 

Čak i najljepše uspomene

Sve izgleda čarobno

U galeriji, pretražujem staze smrti

Subotom uveče, kada nježnost odlazi sama po sebi

 

Vremenom …

Vremenom, prolazi, sve prolazi

 

Onaj kome ste vjerovali i u najsitnijim stvarima

Onaj koji je nudio vjetar i nakit

Za koga bi  prodali dušu za nekoliko novčića

Ispred kojih smo se  mazili kao psi

Vremenom prolazi , i to  je u redu

 

Vremenom …

Vremenom se sve prolazi

 

Zaboravljamo strasti i zaboravljamo glasove

Koje šapuću  riječi siromašnih ljudi

“Nemoj se vratiti kući  prekasno,   nemoj se smrznuti  .

 

Vremenom …

Vremenom, prolazi, sve prolazi

I osjećamo se kao bijeli  umorni konj

I osjećaamo se smrznuto u krevetu sudbine

I osjećamo se   usamljeni , usmaljeni kao slikari

I osjećamo se prevareni sa tim izgubljenim godinama

Stvarno,  vremenom ljubavi više nema

 






												

Filip Larkin – Želje

Iza sveg ovog, želja da se bude sam:
Koliko god nebo postajalo tamno od pozivnica,
Koliko god sledili odštampana uputstva seksa,
Koliko god se porodica slikala pod zastvom –
Iza sveg ovog želja – biti sam.

Ispod svega tog, čežnja za zaboravom teče:
Uprkos lukavim naporima kalendara,
Životnom osiguranju, tabeli plodnih dana,
Skupom gnušanju očiju pred smrću –
Ispod svega tog čežnja za zaboravom

Mirjani P.L.

 

 

Bolna praznina

 

Smrt nerođenog djeteta

 

Ona je među oblacima

 

Zaleđeni vodoskok boli

 

 

 

 

Znam da još nije vrijeme da pričam o tebi

mila moja

Mirjana

i neću

ali moram

barem o boli tvojoj

koja te na kraju balade ubi

 

o baladama sam previše rekao

vrijeme toliko brzo leti

da čovjek ne zna kada će otpasti

sa vrteške života

 

moja udova ti se nećeš ljutiti

prošlo je šest godina

od kada postade udova

otkada usnila si

čvrsti sanak

 

zlo ti je utrobu pojelo

grlice moja mila

nećemo reći ništa više

ni da si udova postala

još deset godina prije

kada si časno svoju ljubav ubila

 

puno si toga predeverala

sa onim dembelom

i sa nama

i praštala

i voljela

pa opet praštala

pa se neizmjerno davala

 

toliko si praštala

da te ne mogu nazvati praštalicom

već sretnicom

bila si voljena

koliko ljubavi

davanja je bilo

to ponekad ubija

snovi već manje

 

nisam ni bio svjestan

ljubavi

neizostavno i uvijek

prtila si

ednu bol

koju svi zaboraviše

i tvoj blesan

 

dijete ti ubiše roditelji

zar da pukovnik ima vanbračnog unuka

od šesnaestogodišnje miljenice

ne nikako ne

ne ide to tako

 

čast tri uokvirene zvjezice to neće trpjeti

sastrugaše ti dijete

u šestom mjesecu

toliko si dugo tajnu krila

dok ona nije postala očigledna

 

godinama poslije

si osjećala malu glavicu

kako stomak ti miluje i lupa

često si to mjesto milovala

i uspavanke joj pjevala

do smrti

 

druge djece nisi imala

znam plašila si se

ubiće ih neko ko mu možda i nije rod

uvijek si bila zagledana u prošlost

i tužna

a puna dobrote i milosti

 

kada bi te pitali zašto si tužna

slegnula bi ramenima

djecu ubijaju na svakom koraku

nije im toga nikad dosta

nerođene a žive

noževima i bajonetima stružu

iz majčinog stomaka

ašovom lopataju

 

joj,jebote i jebote,

joj jebote

samo bi promrmljala

i to bi bilo sve

 

volio bih da sam te mogao barem jednom zagrliti

u naručje stisnuti

možda poljubac na kapke na usne

na mjesto bolno prisloniti

reći tiho polako da niko ne čuje

isplači mi svoju bol mila

 

biće ti lakše

evo ja te za ruku držim

tvoja je ruka u mojoj

moja u tvojoj

u dvoje je sve lakše

 

nisam to mogao učiniti

ženi prijatelja mog

mila

ti si to znala

i ponekad ničim izazvana bi kriknula

 

takve su ti

mila

grlice majke

žene ljubavnice

snene djevojčice

oprosti mila

ne mogu dalje

srce nebom  plače

ranu su uvijek svježe

 


												

Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

Autor

Hajro Šabanadžović

 

Bosna zemlja Božije milosti sni                                    Božićno jutro

 

Lica u tirkiznom okruženju                                        Cvijeće ili maglice

  

Ljubav i magija                                                               Bure i oluje

 

Raskoš Ljubavi                                                             Bura u sunčanom danu

 

Zaljubljenost                                                                Plavetna dolina

 

Sneno talasanje                                                            Jutarnja šema

 

Jesenja fantazija                                                            Plava staza

 

Svitanje nad sarajevom Gradom čednosti                            Čudesno nebo

Persi Biš Šeli – Ona

ona

moja radost

priprema se 🙂

da ljubnem je

ja

njena sreća

u krilo moje pada

sa osmijehom

gleda me

polako

prati

svaki

moj mig

želi da zna

što je to

vuće

ka meni

približava se

njena

pametna glavica

ljubiti želi me

zauvijek

želim je

zauvijek

polako

nježno

da mazim je

ljubim

dovjeka

ona

zove se

Bleki – Boje i kistovi, riječi i tango

Boje

Riječi ljubavne

Bebasti dan

Tango zvani čežnja

 Ruka ljubavi

Prodao sam kistove

treba mi novac

za spomenik snovima

boje sam izlio

Modru rijeku da mi boje

sjenom

riječi sam u kavez zatvorio

da mi ne sanjare

do novog prekrasnog dana

Tango sam Gradu čednosti

na čuvanje dao

može mi trebati

nikad se ne zna

kada će ruka mala

ponovo biti pružena

Nancy Sinatra – These Boots Are Made for Walkin’

 

 

 

 

   

 

 

These Boots Are Made For Walkin’

 

You keep saying you've got something for me

Something you call love, but confess

You've been a messin’ where you shouldn'ta been a-messin’

And now someone else is gettin’ all your best

 

These boots are made for walkin’

And that's just what they'll do

One of these days these boots are gonna walk all over you

Yeah

 

You keep lying when you oughta be truthin’

And you keep losin’ when you oughta not bet

You keep samin’ when you oughta be a-changin’

Now what's right is right, but you ain't been right yet

 

These boots are made for walkin’

And that's just what they'll do

One of these days these boots are gonna walk all over you

 

You keep playin’ where you shouldn't be playin’

And you keep thinkin’ that you'll never get burned, ha

I just found me a brand new box of matches, yeah

And what he knows you ain't had time to learn

 

These boots are made for walkin’

And that's just what they'll do

One of these days these boots are gonna walk all over you

 

Are you ready boots?

Start walkin’!

 

 

 

Ove čizme su  pravljene   za šetnju

 

Uvijek  kazes da imas nesto za mene

nesto sto  zoves ljubav,  ali priznajem

zezaš  se kada se ne bi trebao zezati

I sad neka druga dobija tvoje najbolje

 

Ove čizme su  pravljene   za šetnju

I to je upravo ono što ću učiniti

Jednog od ovih dana ove čizme će došetati tebi

da

 

Stalno lažeš  kada bi trebao govoriti istinu

I stalno gubiš kad  se ne bi smio  kladiti

Uvijek si isti a trebao bi se mjenjati

Sada što je ispravno ispravno je, ali ti još nisi u pravu

 

Ove čizme su  pravljene   za šetnju

I to je upravo ono što ću učiniti

Jednog od ovih dana ove čizme će došetati tebi

 

Stalno igraš gdje ne bi trebalo igraš

I uvijek misliš da nikad nećeš izgoriti, ha

Upravo sam našla potpuno novu kutiju šibica, da

I ono što neko zna ti nećeš imati vremena naučitiu

 

Ove čizme su  pravljene   za šetnju

I to je upravo ono što ću učiniti

Jednog od ovih dana ove čizme će došetati tebi

 

Čizme , da li ste spremne?

Krenimo!

 

 

 


												

Bosna je Božije Čudo i Čedo

2.Maj/Svibanj 1992.!

Jedan od najznačajnijih ( vjerovatno i najznačajniji) datuma   opstojnosti Bosanske državnosti.

Tog dana, reklo bi se  ni od tkuda, ni iz čega , Bosna je odbranjena i nastavila da persistira kao Božije Čudo i Čedo.

Neuki, zločinci,fašisti i nacisti potpomognuti krstaškim arijevcima Vatikanom , SAD  i EU su mislili , zbrisaćemo taj jedan narod u par dana.Ima da ga nema.

Jedini grijeh tog naroda je da je kost u grlu krstjadnima hiljadu godina zbog toga što vjeruje u Boga Jedinog Milostivog i Silnog.

E ,jadna historijo. Nikako da se nauku dohavizaš.Hiljadu godina krstaških ratova protiv Bosne je zlo pokušalo svesti  na 2.Maj/Svibanj.

Hiljade tenkova,transportera,haubica,topšova i minobacača nekad jedne od najmoćnije vojne sile u Evropi JNA je opkolilo srce Bosne – Sarajevo.

Znalo se ako Sarajevo padne, nema ni Bosne.

Nije bilo nade ni šanse za spas i opstanak  golorukog naroda Sarajevo Grada čednosti.

Čak je i predsjednik predsjedništva Alija Izetbegović svojim nerazumnim ulijetanjem  u ruke zločinaca išao i prilog zamisli o podjeli i zauzimanju Sarajeva.

Ali…

Uvijek ima ona činjenica koju svi monstruozni porobljivači   zaboravljaju :

Bosna je Zemlja Božije milost.

2.maj 1992. je to dokazao.

Bog milostivi po ko zna koji put nije dao svoju zemlju Bosnu.Sve je naopačke okrenuo.Poslao je nevidljivu vojsku nebeskih anđela  da spasi svoju zemlju i svoj narod.

“Sigurni pobjednici” , postali su najveći gubitnici u historiji svjetskog ratovanja.

Kada je taj dan 2.Maj/Travanj 1992. prešao u slijedeći dan i kada je zlo raspršeno u paramparčad,

znalo se da je Bosna odbranjena i da je ništa ne može spriječiti u njenom opstanku i bitku kao Zemlje Božije milosti.

Vojnim analaitičarima i zlu ćemo ostaviti  da će čudom čude i preračunavaju . kako, zašto,otkud i na osnovu čega to.

Mi ćemo prisloniti glavu tlu i izraziti neizmjernu zahvalnost:

-Hvala i slava Bogu Gospodaru svijeta. Alelujah i Amin!