Umjentost nije u mojoj ruci , boji, platnu i kistu.
Moja ruka samo dio smrtnog tijela. Vodi je Božija ljubav.
Boje sam posudio od savršenstva harmonije nebeskog stvaranja.
Platno je samo podloga za prenošenje onoga što je zapisano u mome srcu i genima.
Kist je posredmik između Božije milosti i umjeća koje mi je darovao.
Ali sve to , kada Božijom dobrotom , osvjetli oko slučajnog posmatrača postaje umjentost.I to u onoj mjeri u kojoj je posmatrač osjetio umjetnikovo približavanje Božijem stvaranju i harmoniji.
I tako , vremenom , slikajući i pišući shvatih – umjetnost je jedan od najljepših i najtananijih darova koje je Bog Ljubavi i Milosti poklonio ljudima.
A ljudi kao ljudi ! Svaki Božiji milodar mogu okrenuti u njegovu suprotnost.
In memoriam Debi – Dvije godine odlebdješe, a on i dalje sni.
Zatečeni smo.
Nismo šokirani. Na ovom dunjaluku nas više ništa ne može sablazniti i povrijediti.
Samo su nam poremećeni planovi.
Mi ne volimo kad nam se poremete planovi. Naročito kad to činimo sami sebi.
Onda moramo raditi ono za što nismo spremni ili ne umijemo.
Mi smo navikli na radost i smijeh, muziku kao dekor , a sve da bi slavili naše grlice male i ljubavi velike.
U jednom periodu smo trpili blizinu smrti. Ali se nismo navikli na nju , iako je prelijepa. Nije nam u krvi.
Sada moramo raditi ono što uvijek radimo , a to može izazvati sablazni.
Mojsije je , prvi put od rata , natakario na leđa harmoniku. Ostali su ponijeli , ono u ćemu su najbolji. Krnetu , ćemane , kitaru i klavir. Ne baš klavir. Joj , jeste sitničavi. Ko da insan mere na leđa i za pojas zadjenuti i tegariti koncertni klavir . I bukadar meze i pića. I malo sjete u srcima.
Jedan instrument će nam nedostajati. Tarabuk i, ali ne obični , već veliki ciganski doboš.
Nedostajaće nam i čovjek koji ga je decenijama grlio i nosio u naručju.
I budalesao sa nama. Blesan. Sad je našo bježati. I to na prvi dan ljeta. Sunce se haman natakarilo na po neba , noć okraćala do maksimuma; ali hvala na davanju , sada će svake pomračine biti dekikz dulja.
Idemo udovoj na žalost. Nećemo nositi cvijeće , ni paliti svijeće. Ni tugu oblačiti . To je za druge. Ne za nas.
Nosimo ono što nam je preostalo. Ljubav i snove.
Upotrijebili smo i riječ koja nas ponekad dotakne:
Sjeta.
Ovo je pravo veče za nju. Da sjedi pored nas i uživa u radosti.
Znamo , udova se neće ljutiti. Ona je jedna od naši milih grlica. Puno je toga predeverala sa našim dembelom i sa nama. I prije pet godina ga ostavila samog na ovom belajli vaktu.
I praštala. I voljela. Pa opet praštala. Toliko je praštala da je ne možemo nazvati praštalicom, već sretnicom. Koliko ljubavi i snova još u njoj ima, nismo ni svjesni. Iako je nema . pjevaćemo i svirati njoj u pomen. Ne samo debelom stvoru .
Skoro da je to isto.!
Znamo mi to, ali kod nas je to sasvim normalno i ne obraćamo pažnju na te „sitnice“.
Jedino što ovoj prilici ne pristaje, su naše riječi : crkno, rikno, krepo.
Naš se blesa sinoć izmorio , uzeo klipaču, sjeo na pod ,rekao malenoj:
-Navij mi onu tebi najdražu , naspi sebi štok ili onaj drugi konjak, ako ga nismo sinoć dokusurili. Zapali nam po Gitanes, sjedi pored mene, samo me ovlaš poljubi, primi me za ruku i gledaj me nježno, kako si me uvijek gledala. Onda se nasloni na moje grudi da malo rahatlučimo.
Nju zebnja tišti , jer za svih njihovih nestašnih godina , nikad nije bio tako tih i usporen.
Ustade, nasu sebi kurvoazije, ostalo je.Nisu više pri cugu, a i nisu imali vremena.Sinoć je bilo prečih stvari. Joj, mamo mamice. Prhnulo im da se podsjete mladosti. I dobro se podsjetili. Opetovano.Pa još jednom. A onada se uparili četvrti put.Sve je u parovima.
Pristavi pjesmu,ovlaš ga poljubi, uhvati ga za ruku nježno ga pogleda, zahvalna za sinošnju noć i čitav život.Nasloni mu se na grudi
Noć je tiha,blaga. Muzika je sjetna, ali suze doziva.Nju njegov dah golica po vratu i rosi kosu.
Mili Bože , podsjeti me da ti se zahvalim za ovu sreću i tugu koju si me darovao,misli ona…
A pet godina prije ove večeri ,jedne slične noći kada su zvjezdice sanjivo i rosno žmirkale i ona je usnila. Više od tog vremena našem dembelu srce nije moglo podnijeti samoću.
Pjesma se završila, ona skoro da je snove prigrlila. Osjeti da joj se vratom diže jeza, jer lahorac je prestao, a i glava joj, kao da je na kamenu.
Polako u strahu podigne glavu i pogleda . Njen Blesan gleda u nju. Osmijeh mu na licu , ljubav još uvijek iz očiju iskri. Cigar među usnama gori , ali se ne dimi. U uglu donje, lijeve trepavice plava suza visi i neće da padne.
Ona je pokupi, usnama nježno, polako da mu san ne poremeti. Nisam znala da usne mogu biti slatke , misli i jubi ga dugo, očajnički.Spusti mu kapke. Ode u sobu, iz sehare na dnu troklinog ormara, izvuče dva zlatnika, dva šorvana , koje je on pripremio , vrnu se i stavi mu ih na oči.
Misli:
– Trebaće mu , dobar je bio ,ali , ljubavi moja jedina , mnogo , mnogo si griješio.
Blesa se umorio i dubok sanak usnio.
No, jaka je ona.Izdržaće. Kad je pet godina mogla čekat , mere i ovih par dana dok ga u gasulhani srede i na kabur tahtu natandare.
Jer večeras je umilna veče, stvorena za takar . Muzika nek svira, cuga nek teče, život je lijep, konju jedan. Ne možemo mu ime izgovoriti, još se nije ohladilo.
Ali zato možemo ovu noć posvetiti njegovoj prelijepoj grlici i njemu, dembelu.
Nas su uvijek učili da časni ljudi slave dane posvećene Božijoj milosti.
A ima i onih koji slave nastanak bezbožnih dana i bogohuljenja – krvavih pokolja , silovanja , raseljavanja , umu neshvatljivih zlodjela počinjenih u ime pripadnosti jednom narodu.
Da li se ljudi koji slave četiri godine masovnih ubijanja,klanja , genocida , silovanja , protjerivanja , rušenja Božijih hramova mogu nazvati ljudima?
Da li njihova zemlja poškropljena krvlju stotinama hiljada mrtvih , uvijenih, silovanih i prognanih ima pravo na slavlje ili na postanje – pitanje je sad?
Niko ne zna svoj usud .
Još manje se može dokučiti Božiji naum.
Predani i pravovjerni se uzdaju u Milost i Ljubav Boga Jedinog ,Pravednog.
Šta očekuju oni koji su Bogu sailnome okrenuli leđa?
Zvijezde su našteljene onakve kakve su.I ne gataju one. One samo objašnjavaju šta je zapisano u nebeskim knjigama.
Saradnici Blekilijevog sveučilišta – Institut za zvjezdane znanosti nisu proroci. Oni samo pomoću nebeskih očala čitaju šta je u njima zapisano. A zamuhurana je svaka riječ , svaki lik i svaka preška koja dotakne tlo ovoga svijeta.
Nekoliko je kriznih žarišta u svijetu i njih je Institut osvijetlio sa stanovišta zvijezda:
SAD
Sjedinjene američke države najveći svjetski robovlasnici ,najkrvaviji teroristi i najveća genocidna tvorevina poslije II velikog rata.
Na rukama bijelih anglosaksonskih i inih arijevaca je krv i uništenje starih dobrih Indijanaca , jedinog domicilnog stanovništva američkih kontinenata.
Oni su već duboko ogrezli u građanskom ratu. Robovi protiv robovlasnika. Obojeni protiv kju klux klana.Državne narkobande protiv civilnih.Ali to nije sve. Ni na nadmoć silom više nemaju primat. Atomi ih mogu potrefiti odakle se nadaju i ne nadaju.Iznutra i s polja.
A tek kada se priroda pobuni protiv bezbožništva. Nevoljama nikad kraju
Jelstown, stijenjak, rasjedi tektonske ploče od Kanade do Meksičkog zaljeva prijete. Otkucaji poslijednjih časova pred veliku sveobuhvatnu pobunu prirode protiv zlih sila mraka i tame samo što ne zazvone.ž
U obzir nisu uzete magloviti obrisi najave veliko metorita koji cilja neki od oceana Tihog ili Atlanskog , nije baš najasnije uhvaćeno u okular. Ali svakako nosi velki cunami. Najveći koji je svijet zahvatio još od Noje. Mojsijev je tek mala maca.
2.Ukrajina
Ukrajina neće imati uspjeha dok god je cionista Zelenski na vlasti. Rusi su ukopani na pat poziciji sve dok se ruski nariod ne pobuni. ond aće zavladati mir. Putin je potrošena roba , ali to još nije objavljeno.
3.Izrael / Cionisti
Uz SAD najveći svjetski terorista
Cionisti prijete raseljavanjem nevinih Filistinaca iz svete im zemlje Palestine.
Zaboravljaju da ih je Bog Mudri i Milostivi dva puta otjerao iz Svete zemlje i raselio širom svijeta.
Ko zna šta im je još zapisano?
Možda, treći razlaz , odnosno raseljavanje , bude konačno rješenje za narod kojeg se , kako rekoše izrailjski proroci , Bog Silni i Pravedni odrekao.
4.Vatikan
Bludnica , odnosno zvijer sa sedam brežuljaka je definitivno i javno obznanila da je na strani antihrista, bogohulnika i pedera, poistovjećujući se sa njima.
Lavine optužbi za blud, pederluk , mučenje , silovanje i ubijanje nevine Božije djece sa svih strana pritišću Vatikan i krišćanske poglavare.
Kuku njima i kuku. Nebo samo što se ne raspukne od užasa i bijesa. Niko ne zna dokle se to može trpjeti.
Sačekajmo još malo.
5.EU
Stara svjetska animir sifilistična dama je u poslijednjem stadiju HIV-a. Dosadašnji lijekovi ne pomažu.Nikad da dođu pameti da Historija nije učiteljica života.Ratovi nikadanisu bili lijek. A novi tajni lijek kojeg nisu svcjesni će ih progutati.Kad tad.
Oni naukuju da reče Isus:
-Poslijednji biće prvi.
6. Povampireni srpski genocidni svijet
Pederi , narkomani , kriminalci i ubojice vladaju povampirenim srpskim genocidnim svijetom i vode narod u propast.
Što ti je karma? Vrlo pravedna.
Svaki narod ima vampire koje zaslužuje.
A glavnim silnicima u srpskom genocidnom svijetu , okorjelim kriminalkcima pederu Vučiću i pijačarskoj fukari Dodiku zvijezde poručuju:
HIV , otrov , predoziranja , nasilne smrti u bliskoj budućnosti …
Imaju izbora čini se . A nemaju. Zapisano im da se batrgaju u mnoštvu nagovještaja i puno neznanja.
**
Tako je to i nikako drugačije. Silnici i bezbožnici nikad neće imati mira.Bilo kao udruge , bilo kao pojedinci.
Blago stablu, jer mu je život pritajen i siv, još bolje je ne osjećati ništa poput tvrda stijenja, jer nema veće boli što je bol biti živ nit ima većeg tereta od svjesna življenja.
Biti i ne znati ništa, ići bez sigurna cilja, bez straha za ono što bi i budućeg udesa zlog, bez bojazni da te jutro neće zateći živa, bez uzdisanja zbog života, zbog sjene i zbog
onog što ne znamo i u što tek sumnjamo, i zbog svježeg grožđa, kojim nas kuša put, zbog groba što nas čeka sa svojim posmrtnim granama i ne znati odakle smo ni kud nam je određen put.
Vrijeme u dubini: u vrtovima je. Gle kako se stani. Eto već i tone. Duša mu je tvoja. Kakva li prozirnost Mnogih večeri, zauvijek združenih! Da, tvoje djetinjstvo: bajka izvora.
Svako ljudsko biće je jedinka za sebe. Posebno i neponovljivo. U toj svjesnosti nikad se nisam pokušavao indentifikovati sa drugima , niti želio pripadati mnoštvu drugih.
U svojoj individualnosti , uz Božiju pomoć , izgradih vlastiti univerzum po mjeri koja je kompatibilna mojim psihofizičkim kvalitetima i samobitnosti.
Osnov svih svjetova ,pa tako i moga su svjetlost , ljubav. milost…i zahvalnost.
Bože Milostivi molim Te, uputi me da ti se svakog dana zahvaljujem na blagodatima kojima si me darovao.“
*
Meki ralasi jutra nadolaze,nježno dodirujući obale svijesti ,otvarajući sedefaste ivice sna . Znak da po ko zna koji put treba ustati ostavljajući za sobom dveri noćnih putovanja kroz ljubav .Koloplet mirisnih snova koji nestaju u bespuću šarenih iskrica svjetlosti, koje s ljubavlju probijaju proreze jave,poput hiljada blještavih maglica najavljujući ponovno rađanje života.
Da , odavno shvatih da je svaki novi dan poklon svjetlosti za početak novog života. I svaki taj dan treba živjeti kao da je on – život jedini.
Prošlost je nesigurna , maglovita , obavijena iluzijama subjektiviteta onoga što se desilo , i onoga što se (nije) moglo desiti.
Sutra je neizvjesna i pomalo zlokobna svjetlica koja zavodi i bludi u nadrealno i ima mogućnost da nas pomete i odnese u pravcu koji nije ono što sanjamo.
Budeći se,shvatam imam oči da vidim, jer plavet neba se oslikava u mislima koje se tek rasanjuju. Dobro je , još uvijek sam tu. Poznat mi je krajolik.
Hvala Ti na milosti Gospode moj.
Odgrćem pokrivač . Oh , imam dvije ruke , pokretljive koje osjećaju meke dodire tkanine . Eh , daće Bog , možda i danas pomilujem sedefastu bjelinu ustrptale ženske puti.
Ustajem , spuštam noge pored ležaja , Oh i one su tu . Čvrste su i jake da me vode putevima kojim ljubavi moje hode.
Pogledam okolo. Slike dosanjanih dana i arci papira ispisani ljubavlju su rasuti po zidovima i tlu.
Znaci koji zbore: “Eh , i sinoć se voljelo.”
Otvaram prozor i čujem kako tišina novog dana ulazi u moje uši. Zahvlajujući se Nebu , još uvijek čujem.
Sagnem se da uzmem ogrtač nešto me , na potezu bijelih i tamno smeđih bubrega žignu.Dakle i to je tu i čini se u redu.Preskočim zahvaljivanje.Bilo bi patetično i nesuvislo.
Sjednem da se odmorim. Tek sam ustao. Nigdje mi se ne Žuri. Dan je dug.Noći još duže.Imam vakta za spoljni svijet i njegov srklet.
Sjedim , nešto nježno se razliva grudima , koje rastu i postaju neizmjerne. . Prave mjesto uspomenama..
Sjećam se mladosti , ko da je juče bilo . Pisah:
“Sanjah te sinoć mila moja
Zvala si me u svoje đardine
baštovanko njina
mirisi tvoga tijela su mi šaputali
uđi u baštu mili moj
miriši i beri voće moje.
Odgovorih ti
Tvoje bašte su moji snovi
Koje sanjam u snovima mojim
Vidim kako cvatu
Ne mogu da dišem
Želim plodove tvoje bašte
mila moja
ali
Ne ide to tako
Ništa ne brini
Doći će vrijeme
Bašta tvojih.
Došlo je s ljubavlju,pa onda više nije došlo
I zako čitav život . Dan za danom . Život za životom. Bilo se i nije se bilo.
Ali ljubav je uvijek tu. Sveprisutna .U svakom danu , u svakom dodiru ,u svakom snenom biću koje je polagalo snove na mom jastuku.
I svaki dan radosti pun, je odletio putem nenadanog rastanka, baš kao svaki život.Sa tugom i nježnošću , bolom i nadom da srešćemo se opet.
Još uvijek sviješću umotanom u snove prelijepog života , stojim pred ogledalom i kvasim lice hladnom vodom , ispirajući tragove noćnih suza radosnica.
Par kapi mi kliznu na usne.Zagrabih vodu dlanom i prines je usnama. Joj Bože mili koliko je slatka i pitka ova blagodet tvoja, baš kao i svaki dodir tvoj.
Oprostite mi ljube moje, što se nismo ponovo sreli.
Bejah častan i dobar i još uvijek sanjam neubrane bašte čuvarica srca moga.
Ah , da i danas je srce sa mnom. Čisto i bolno. Nježno i puno ljubavi.
