sanjam da sanjam
u prvom snu mrem
na njenim rukama
u drugom snu lebdim
vidim da sam dijete
držim srce u ruci
nudim ga nekome
znam da je moje
iako su mi grudi nevino čiste
pomislim čudno je
sretna a spretna ona
iz prvog sna
koja je sanjalicu iščupala
dok kap proljetne kiše
spira krv sa njega živog
a krv crvena
a kakva će drugačija biti
borca za ljubav
za mir i slobodu
klizi na nevinu bjelinu
ruku ruže bijele
ah miline i tuge
gledajući suzu u oku njenom
zaboravih da lebdim
i sada padam sa darom u ruci
ni ponoći ni sjenke ni svjetla
ni one iz prvog sna
više nema nikog da ga primi