Srce krhkog proljeća
Mjesečeva bajka
Sunce more miluje
Da se razboliš od ljepote đardina
Srebreni mjesec nad kavalom
tvoje grudi rosne obasjao
a ja berlavi
lagani sanak usnio
a razuzdane poplave
gorko more slavi
More more moje more
dome moj
vraćam se tebi i maslinama
svaku noć
svojoj jubljenoj
zaluđen moram doć
Zlaćana stela nad kučicom u cvijeću
obrise tijela tvoga čudesnog
zapljuskuje i slavi
slika i briše
ostavljajući meni slijepcu baksuznom
koju ću da biram
zar tako mora biti o more gorko more
meni hudom najljepše slike
noći strasne ukradu
jal mjesec sjajni
jal stela žarka
jal nestašna zavodljivost tvoja