Umor iza rešetaka
Snovi o ženi
Zviježđe i raskoš
Sanjao sam more plavetno
more Jadransko
lagani vjetrić pirkao
talasiće stvarao
sve se nježilo od bjeline
pomislih to je moj život
moja duša
u kojoj ljube spava
odjednom sve se zacrni
diže se talas strašni
mrak
svuda tama
neko me nasred mora gurnu
u hladni bezdan bućnu
umoran sam ti mila
ni sviće nemam
tapkam u tmini
i čekam ruku
da mi je pružiš
talasi me lome
talasi ječe
i dok tonem
čujem nestašni smijeh
oće oće
neće neće
neće neće
oće oće
mora oće
ženo čudesna
šapuće zviježđe