Tatjana Lukić – Tren

 

 

čile vražji roščići i oči

mic po mic

razmiču se šape sjenke

 

ključanica je ključanica

čaša samoj sebi nalik

sa sobom priča časovnik

 

tiktakanje zdravih pluća

 

presahla su vrela plača

ne mršte se biljezi

usnula i gatka

 

čaroban čas!

 

nema bolna mjesta

na mojem rijelu

 

dakle

 

mirno ljuštim koru sa jabuke

i ne prilazim peru


											
Bookmark the permalink.

Komentariši