Jutro sa Blekijem – Ta jedna jedina neuopoznata dođe

 

Uvijek bude

ta jedna jedina

neupoznata a poslijednja

 

sa mirisom ljubičica

djevičanskih dođe

malo dockan

 

majem moje slike gazeći

djetinja ljepota

što  mori

 

dušom svojom

što  boli

mirisom svojim

 

a znaeš

neće se dati

ljubiti

 

ni obljubiti

jer plaha je

ptica lepršava

 

čednost joj je ime

Klimnem joj glavom

poljubim prstiće

 

prislonim ručicu licu svom

pomilujem je

suzom

 

kažem joj

hvala ti

i dobro došla u život moj

 

A neupoznata kao sve djevojčice

tek lik iz mandale

mog života

 

neljubljena

neobljubljena

kao sjenka promakne

 

odleprša

a se divim letu

njenog anđeoskog krila

 














											
Bookmark the permalink.

Komentariši