Ponoć je
već odavno prošla
miris jasmina bega
kao začaranoj šumi
vali suza
jedan čovjek je sam
sa olovkom u ruci stoji
pisaća mašina se kvari
nešto bilježi
rječ mu bježi
vodopadom suza
čini se o ljubavi pjeva
uljana svjetiljka
slomljenog stakla
njemu je drug
zato ne primjećuje
ni svjetlosti
ni slova više nema
sve je otišlo sa ženom bezgrešnom