Tatjana Lukić – Svakodnevlje

otkad vrelo pronađoše

ne sustaju plodne vode

ali ni čedo ne ispliva vriskom

niz vlažna se uda kotrljaju treptji

-prsti oči ušne školjke

jezičak vrpca pupčana ljepljivo koljence

rasuto se sve pod rukama migolji

nad rođaj bih se svoj nadnijela

vješto parčad u čedo sastavljala

ali vodom svejednako kola

i željen čin priječi

plač za plačem

-luče rasparčano






											
Bookmark the permalink.

Komentariši