Uvijek se pitam
ne prestajem
ko je to u čast predaka mojih zalutao
svojom krvlju moje damare obojio
da volim lepršave daljine
ljepotu Božijih puta orošenih cigankama
plavim i crnim
da mi djevičanske ljubičice poklanjaju
ljubav snovima boje
da bih plakao
zbog njih
uvijek se pitam
ne prestajem
zašto je ona uvijek tu
hiljadu velova
i likova
uvijek nova
neupoznata
Hvala TI
za svaki od drumova
što mi ih poklanjaš
Bože milostivi
a ja još uvijek plačem
zbog njih