Bajka Srebrena

Uvod

BAJKA SREBRENA

MAJKA I SESTRA ZEMLJE SREBRENE

Obilježava se dvadeset deveta godina Genocida u Srebrenici , krvavog epiloga genocidnog rata u Bosni.

Mora se obilježiti , iako svake godine mnoštvo majki svisne i presvisne.

Neke ne dočekaju da pomiluju  kosti ljubljenih

Samo sjednu , usniju najmilije , osjete lahki dodir povjetarca , pomisle :

Ovo je dodir duše sina moga.

I ne probude se.

Kad majke umiru , sada već decenije   bola ,  sa sobom , na ahiret prte.

Nebo im jedina nada ,

da će tamo sresti voljene.

****

O Srebreničkom genocidu je mnogo toga rečeno.

Ne i dovoljno.

O Srebrenici su pisali i znani i neznani, i poželjni i nepoželjni, i dobronamjerni i nedobronamjerni, relevantni i nerelevantni. Većina njih se pokušalo utrpati i utrpava u srebreničku tragediju radi ličnog profita, lične promidžbe ili želje za nametanjem svojih stavova i svojih „istina“. Vjerovatno i minuta pozora javnosti, biti na slikama , u prvom redu.

Prava istina o obimu i strahotama stradanja Srebreničana u Srebreničkom holakustu iz ugla žrtvi vrlo rijetko dopira do javnosti.

Ako i dospije, vrlo brzo se sklonjaju iz žiže interesovanja, u nastojnaju da se istina ućutka i prepusti zaboravu.

Neće moći ni ove noći ni ovog vijeka ,a Boga nam  Milostivog ni slijedećih vjekova.

****

Sada se prepuštamo bolu i

Bajci Srebreničkoj,

i uzvišenim Majci Srebreničkoj i Sestri Srebrenoj.

Bajku kazuje jedno dijete , jedan Mali princ , koji osječa svoj i bol bol drugih :

Pričajući o nama ubijenim Srebrničanima ja pričamo tebi Majko srebrenička i tebi Sejo srebrena,

Ja, Isa nestalo Maksumče.

**

BAJKA SREBRENA

( Poetski zapis )

– I Dio

Bajka srebrena

**

II Dio

II Dio

****8

I mene Maksumčeta

Majčice draga

i mene Malog princa

Sejica mila

*
međ tisućama

kamama sasječenim

macolom zatučenih

testerom metalnom prepolovljenih

sjekirom drvosječnom pogubljenih

među tisućama bagerima zatrpanim

mene ko janje

ko kurbana

nedozrela preklaše

preklaše zvijerinje

Majčice

preklaše trinaest i po nedužnih godina mojih

Sejice

preklali a nedoklali

u žurbi živog zakopali

u grob zajednički

u jamu tavnu – u planini

nestali
*

od deset i pol hiljada

blaženih čista srca

srbalji što poklaše

dio nas baciše

Hiljadudvijestotinečetrdesetri

odrasla muškarca

i

tristotinadevedesetdevet

što žena što nejake djece

jetima – majčice draga

od dva mjeseca do moje dobi

u sumrak –Sejice mila

u jame pobacali

bagerom zatrpali

bagerom zatrpali – tenkovima poravnali

da nam traga ne ostane

*
u zlaćani sumrak

sa lišćem zelenim

lišćem kravavim

sa travom zelenom

travom krvavom

sa zemljom crnom

zemljom krvavom

u duboku jamu

jamu krvavu

krečom posuli

krečom krvlju zagašenim

bagerom zatrpali

pored neputa

ispod nemosta

gdje prolazi malo vode

gdje protiče mnogo krvi

bagerom krvavim

uz gusle

pijane horda zla – srpske

orgije pravila

*

umoran sam ti Majko

godinama hodim i lutam

sa rukom na preklanom vratu

ni šala nema da ga vežem

ruku jednu na njemu držim

drugom jetima nekog uvijek tješim

*
prolazim pored mrtvih

žicama bodljikavim vezanih

prolazim pored mrtvih

bajonetom preklanih

prolazim pored mrtvih

u rukama što nose glave

drvosječkom sjekirom odrubljenim

*
više ne obaziremo jedni na druge

svako se o svom nestanku zabavio

susprežem se dati kažem Majko

e imadoh ni četranaest godina

kad me preklaše

sve sam znao

a ništa počeo

tek neki stih

o ljubavi

*
O

Milosti Božijoj

i dobroti

*
i srcu zaljubljenom

dječačke snove nedosanjane

pjesme neispjevane

pjesnik – poeta – Majčice draga

to sam htio biti

sanjar – snivač – nikad neću postati Sejice mila

**** 9

Aj Mačice mila

O Majko srebrena

Kako da ti kažem – Majko

Mimoilazim se sa duhovima mrtvih

Što obilaze Srebreni Grad

livade rosne njegove

Kako da ti kažem – Majčice

Babu nam Ibrahima u žice vezaše

u žice bodljikave – Sejice

žicom bodljikavom on Mamo draga oči iskopa

oči iskopa Sejo moja oči svoje iskopa

Da ne vidi kako mene ko jagnje

Ko kurbana na panj položoše

i preklaše trinaest i po nevinih godina mojih

prekla srpska zverinjad

trinaest i po ih vijekova zlo pratilo

preklaše nedoklaše

živog me u jamu baciše

*
kako mi se krik iz preklanog grla oteo

kad babi Ibrahimu – Majko

zverinje glavu podsječe

sjekirom – Majčice

Joooj ,Sejice

teškom drvosječkom sjekirom

*

Dio kako da ti kažem majkom

aa babinu glavu nogom

niz strminu šutnu – srpsko zverinje

dokotrlja se mila glava do mene

njegovog preklanog mezimčeta

a iz očnih šupljina

krvavih šupljina bez očiju

žicom iskopanih

zasja svjetlost,čuh riječi

sa usana jož živih

ništa se ne boj Isa – sine

Bog je jedan

nema Boga osim Alaha

**

III Dio

Žedan sam ti – Majčice

Klečim na izvorima,a ne mogu piti

Grlo mi preklali

ko kurbanu– Sestrice preklali

*

Znam Majčice

U h kam si se pretvorila

U h kam kameni

Majko mila – Srebrena

*

Znam mila Sejo

U h led si se pretvorila

U h led ledeni

Sestrice mila – Srebrena

*

Boli me – Majčice

Mnogo me boli – Sesstrice

Trinaest i po godina mojih

Samo trinaest godina imah

I ljubav jednu neizljubljenu

*

Čuješ li Majko kako vjetar jauče

Čuješ li Sejo kako nebo urliče

*

Umoran sam ti Majčice

Umoran od lutanja Sestruce

Sna – smiraja ja nemam

Poljima lutam – Majko

Šumama lutam – Sejo

*

Oj Majčice

Majko Srebrenička

Majko skamenjena

Oj Sestrice

Sejo Srebrena

Sejo sleđena

*

u krajičak neba krvava

zelen-zemlja crvena

osušeni tragovi krvavih suza

poljima neobranih kukuruza hode

Aj Srebrenice – Vaj Srebrenice

Vaj i ti ptico ševo – nesretnice

Ljudskom roku –kraj ti slutiš

Zašto sada pusta šutiš

*

Oj ,majčice

Majko Srebrena

skamenjena

Oj sestrice

Sejo Srebrena

sleđena

*

dvadeset  godina hodim

hodim kroz tišinu

nikoga i ničega nema

samo sjene male

izgubljene

i tišina

ukleta tišina

sjene poput mene

iskasapljene

okrvavljene

tužne lutaju

mira nemaju

lutaju

neka bez nogu

neka bez glava

neka bez ruku

neka sa crijevima i – i iznutricoma

visežima

neka sa srcem u rukama

neka sa mozgom razlivenim

po krpicama majčinog poslijednjeg dodira

*

najtužnije su one bez očiju

to tijela tragaju za dušom

to duše tragaju za tijelom

kada se tijela i duša napokon nađu

sjene se smire

i nestaju put svjetlosti

*

Ne ne i dječije sjene

oništa ne znaju

nema ko da ih vodi

njihove sjene su još tužnije

skoro

od onih najtužnijih bez očiju

djeca mala hode

hode i plaču

traže roditelje svoje

ne znaju da su mrtva

*

ponekad se skupe

I hoće da se igraju

I samo što počnu

sjete se roditelja

*

I počnu da vrište

I vrište I vrište

I vrište

*

Il’ vide krv

Na grudima

Na rukama

Na stomacima

Na nogama

U grudima

U mozgu

U grlu

*

I nastavljaju da vrište

I vrište I vrište

I vrište

*

pomoć traže

aha dobiće je

jes kako ne

a od koga

svi poklani

pa bagerima isjeckani.

**

IV Dio

Licemjerne demokrate

arijevski zapad za otpad zreo

fašistička neman Vatikana

bludnice sa sedam brežuljaka

ubijaju porobljavaju

*

i rekoše

embargo siroćiću

Jolorukoj žrtvi

još samo treba vezati ruke pomisli neko

onak’ hrišćanski

i sasvim očekivano

vezaše

i još rekoše

kakva zaštićena zona

kolji redom

na upiri prstom na nas

*

poslušani su

poslušnici predvodnicima novog

koljačkog svjetskog poretka

*

učiniše to

na način

i na priliku

mentora njihovi slugani

ti srbačji

ti kroatji

i četrdeset mjeseci kolju

****

Sreberenom gradu u pohode

dođoše neki od srbalja –

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam – tam'a gusala

i kukavičluka

sa kosovskih ravnica

što dozivaju duhove mrtvih

*

dođoše srpske zvijeri

neljudi

*

siročiće kolju

na očigled

očiglednog svijeta

*

Tuku i kolju

Siluju Tuku Kolju

Ubijaju Siluju Tuku Kolju

Žive spaljivaju

Neštedimice Bez milosti

sve odreda

*

u djecu malu djecu

nježnu nevinu maksumčad

sjekli na komade

porili trbuhe

bez razlike

*

i trudnicama Majčice

i djevojčicama Sestrice

silom trudne glave nestajali

*

mutni prljavi

ti abortusi tame

ružni krvavi

zli

tri prsta

đavolja klica

u ime krsta

ubica

Modro zelenu

Okamenjenu

Pospanost nevinu

Oskrnavljenu

Od nebesa poklonjenu

Tišinom opkoljenu

U proljeće

Početkom ljeta

Kao staricu neku

Il’ Modru rijeku

Zavijale

U krvave odore crne

I posnu

I kad duša od bola trne

Rosnu

U vječnost slala

Bosnu

A se ona nije dala

Zemlje Božje Milosti

A se ona zvala

*

ubijala

ta

zla klica

Okamenjenu

Oskrnavljenu

na raspeće

U proljeće

Početkom ljeta

stavljala

u crno zavijala

Bosnu

Snenu

A se ona nije dala

Zemlja Božje Milosti

A se ona zvala

*

mutna prljava

ružna krvava

tri prsta

Modro zelenu

Pospanost nevinu

Od neba poklonjenu

Tišinom opkoljenu

Kao staricu neku

*

Il Modru rijeku crnu

U krvave odore

a duša od boli trne

U vječnost slala

Zemlja Božje Milosti

A’ se ona zvala

Srok mi htio kliknuti

Stih mi htio blistati

Rime su me h+htjele paziti

Pjesma me je htjela maziti

*

Avaj! Avaj! – Uzaman.

Jao! Jao! – Nedoklan.

*

Majčice

ali sin ponosan

i brat radostan

sestrice

Progovori mater

progovori Majčica

saluti ljepot sina svoga

*

Znaj

sine najmlađi moj

ni tugu nositi

više ne mogu

ni suze proliti

do molitve Bogu

*

iz sred grudi

sa dna mozga

iz cijele rodnice

ko kliješta kovačka

čupa mi dušu

šestero braće tvoje

hude zlosrćne

i bol tvoja

ljubimca moga

*

ko drobilica kamenoloma lome mi život

braće šesterice tvoje

hude zlosrećne

I mladost tvoja

*

zapjenjeno i bjesomučno

gladna raja

vjekovni robovi

prokleti pogani

đavoljeg sjemena zvijeri

gmižu iz brloga svojih

*

bijesni neprijajatelji

Božji

Hitler Atila Irod

Brtlomejska noć

male mace

naspram ovih

ovih…

ovih…

*

Oh Bože Milostivi !

reci mi

kako da in nazovem

naziv za takve ne postoji

tek treba smisliti

samo se zna

da su nasljednici

potomci pavla paklenog

zvanog savle

*

ti srbi

o da ti srbalji

ali i kroatji

ti europljani

stara ofucana evropska bludnica

zemlja rakomornih presjednika

upmokrenih nih generala

ti amerikanci sijači atoma

svi ti koji se u Isusa zaklinju

dok Isus umire

svaki put

kad neko Bogu milo biće umire

njihovom slavom umire

Zemlja i kamen

Zapisuju. Pamte.

Oblak i nebo.

Plaču. Plamte.

Sunce i zvjezde – svjedoci

Vaseljana u razbijenoj – boci.

**

V Dio

U kam si se pretvorila

U kam kameni Majčice

Majko mila srebrenička

Boli me – Majko

Tuga tvoja

Mnogo me bole – Majko

Suze tvoje

*

Možeš li me prepoznati Majko draga

možeš li prepoznati glas moj

možeš li prepiozanti sjenu moju

možeš li prepozanti čedo svoje

koji od sedam rana tvojih

koji od sedam ponosa tvojih

te pohodi Majko jedina

Majčice od bola okamenjena

Majko srebrenička

*

U led si se pretvorila

U led ledeni Sejo

Sestro mila srebrenička

Raznesi svoju bol

Rasij je stazama zemlje

Rasij je putevima zvijezda

*

Ne stidi se Majko

Ne stidi se Sejo

Ppustite glasove umilne

zapjevajte pjesmu

*

neka je i pjesma tuge

bolne prebolne

budite ponosne

čemer izbacite iz duše svoje

zapjevajte

ko’ ilahije što ste znale

polako – nježno

I nek vrište damari zemlje

*

nek plaču damari nebeski

nek vrište puti vaseljanski

nek ćute bol

ljudi dobri

džini i anđeli

*

u pjesmi koju pjevate

Gospodaru svom

pjesmu tuge i radosti

O babi – braći – meni

*

o dvadeset dvije godine

Tuge – Nade – Boli

Tišine

čekanja dugom

*

zatreperi srce majčino

zatreperi srce sestrino

začuše se glasovi

od bola slomljeni

*

u početku lagani

suzama prekidani

potom čisti krhki

Tako nježni umilni

kao kristali jutarnje rose

milošću Božijom obasjani

*

O Gospode moj

Na jug kad ptice odlete

najave miris jesena

kestenje u domu našem

*

Mati stara

peć na drva će zapaliti

Seja mila

uspomene najmilijim

Sanjati

*

O Gospode moj

*

Kad snjegova zapadne bjelina

ispod trešnjiina stabla sestrina

ljuljačka se njiše duginim bojama

što praviše je jaka ruka očeva

*

toplom ljubavlju braće ljuljana

mati i sestra zaplakat će gorko

najdražih već dugo nema više

one nemaju kud i kome da hode

*

O Gospode moj

kad visibabe ožive potok

mati i sestra

stat će na izgubljenih tok

*

poželjet će da su ocean

u njemu da utope tuge svoju

o osam nam milih

naj’ jabuka zlaćanih

*

O Gospode moj

kad mirisi lipa

dvadeseti drugi put

najave sunce bez nada

*

mati i sestra

stajat će na vjetru srebreničkom

grleći u šumi snova

najmilijih zametene tragove

plamenovima ljubavi neugasle

*

kad svoju pjesmu ispjevate

ne želim više da plačete

ne želim da više plačeš Majčice draga

ne želim više da plačeš Sestrice mila

*

sve ste suze isplakale svoje

dvadeset dvije godine samoće

ljeto za ljeto ih broje

*

ne tuguj više Majko

e tuguj više Sestro

otiđite na neko od mjesta

gdje nas nestadoše

*

Oči vadiše

Preklaše

Ubiše

Nestadoše

*

zazidajte kamen studenac

pomolite se

Živom koji sve vidi

Bogu Sveopćem Dobročinitelju Milostivom

*

On će vas vidjeti

On će vas utješiti

*

I voda će poteći

Voda bistra

Voda ledena

Voda lekovita

Voda nade

Voda istinita

Voda Srebrena

*

tada se Majčice draga

tada se Sestrice mila

umijte

sedžu učinite

pomolite

Živom Koji sve vidi

*

„Alah je jedan

On je Onaj kome sve sve obraća

Nije rodio niti je rođen

Njemu nije niko ravan.“

*

Tada sjedi Majčice i počini

Sestru za ruku nježnu primi

ja ću vam tada doći

i istinu

i bol

Srebreničku ispričati

polušaj moje riječi Majčice

zapisuj moju priču Sestrice

ako je ja ne kažem

niko je neći reći

*

J’ er u riječima mojim

O’ tkrićete bol svoju

O’ tkrivajući bol svoju

O’ tkrivate bol rođene zemlje

O’ tkrivajući bol Zamlje Božije Milosti

O’ tkrićete zapretenu bol svijeta

J’ er diljem svijeta sve se ponavlja

****

KRAJ