Tiho sam . Malo kvasna oko očiju , ali mirna . Duboko i jednolično dišem , ne znam da li spavam ili sanjam . Jer lebdim i ganuta sam . Nutrina hoće da plače , ali srce se smije . Oboje od radosti . Sada sam još ubjeđenija da je ljubav od neba darovana .
Češkao se desnom rukom za resicu ili kosu iza lijevog uha . To je radio kada je razmišljao ili se pravio da razmišlja .To je radio kad je bio nervozan i napet . To je radio kada je imao problem . On nikad nije razmišljao . Nikad nije bio nervozan i napet i nikad nije imao problem . To je radio kada je želio da izbjegne nesporazume koji donose razmišljanje , nervozu , napetost i probleme .
Ja ne znam šta je sa mnom . Ja odjednom plačem , ja vrištim, mene sve boli , ja sam vrišteća bol . Ja sam voljena žena . Srce moje upija sve te potoke ljubavi , koji polako počinju da se slijevaju niz grudi , preko stomaka , preko i unutar procvjetalog ljubljenog đardinske centofilija , niz noge u bijele čizme sa plavom vinjetom i lijevu i desnu .
Val se ponovo vraća još jači , veći . Ima ga toliko , on je cunami koji se dijeli . Zapljuskuje i plavi scrce leti ka umu zbriše ga i polako utonu u čednu dušu .Tu se smiri .
Onda se skoro postidim .Malena Luca je postala žena .Ona je naga i u zagrljaju Malog Princa.
Ja znam šta je sa mnom , ja više ne plačem , mene ništa ne boli , ja sam zaljubljena grlica koja slabašno uzdiše i bibanje tijela svoga smiruje .
U ponoć , tačno u ponoć se to desilo.
Mislite da ću vam pričati .
Ne sada . Možda jednom . Sada nije vrijeme skidati velove te noći .
Jer ljepotu njenu bi zaledile tragedije koje slijede .
Neke detalje priče sam malo izokrenula . Da me ne bi odmah osuđivali . Neke sam ofarbala nekim valerima koji su se desili , ali su možda mrven bili drugačiji .
Suština moke priče je ljubav .
Moja bezuvjetna i neprikosnovena ljubav .
Samo sam žena . Od krvi i mesa . Ali i svijetle duše . Nikad nisam imala izbora šta ću biti . To za ovaj dio priče i nije važno . Nakon nekog vremena će biti važno . Da dovede u red zbrku , koju sam u životima Malog Princa i moga napravila.
Kod mene , vam ništa ne može biti obično .
Malog Princa sam upoznala tri godine prije drugog upoznavanja.Onog na ljuljaški . Kad sam se opet u njega zaljubila . I u Frku Frkicu . Sjećate se ljuljačke i pomisli da su…
A prvi put sam se zaljubila…
Bilo je to jedne septembarske večeri tri godine prije .
Velike su kiše padale . Potoci , bujice se niz mahale slivale. Oni glupi Kaliman , sa svoja dva konja i batal zapregom , doveo je u kasnu veče tri tone ćumura i tri matra drva .Zaprega se raspala pod teretom . Njega nije bilo briga . Samo je poveo konje i požurio da se skloni sa kijameta .
Nas četiri nismo baš sa ovog svijeta . Ne znamo nikoga , tu u mahali . Odemo do susjede , koja nam je ponekad služinske poslove obavljala . Uputi nas na kuću nekog hadžijinog sina, koji ima troje muške djece , momćići , koji đeparca radi rade sve što mahala zaište.
Samo je jedan bio kod kuće . Oni srednji . Viđala sam ga i ranije , ali nisam pretpostavila da bi mogao biti od hamala koji unose drva i ćumur za novac . Bila sam neuka . To je u mahali običaj . Mlađarija , i pomaže , i ima đeparac . Čula sam vrlo često ne uzmija novac , potrebitim . Svaki dan , dva puta prolazim kroz njegovu ulicu . A on je uvijek pred vratima kuće svojih roditelja . Poslije sam shvatila . To on mene čeka . Upozno mi vakte . Nikad ne progovori ništa osim :
-Dobar dan .
I gleda u mene . Skoro zaljubljeno , ali više radoznalo .
Nakon mnogo vremena mi je rekao , sasvim ozbiljan , tonom u kojem nije bilo dileme da se uvijek pitao da li sam ja njegov anđeo . Nije vjerovao da sam insanka . I zato mi nije smio ništa više reći .
Mene je njegov dobar dan zbunjivao . Vidim dijete je , goluždravo tiće . Druge malje ga tek dohvatile .Ja sam tada imala trideset godina . I skrušen pogled . A on toliko čednosti u tom pogledu da me to me tjeralo da se ponekad zagledam u te djetinje oči . Sramila sam se , iznevjeravala sebe , ali sam ga morala gledati . Nikad nije promjenio izgled lica , niti išta više rekao , samo :
-Dobar dan.
Ponekad se desilo da ne susretnem njegov pogled . Izbivao je negdje . Ja bih tih dana , u groznici sanjala te oči pune dobrote . I tuge . Bože mili , koliko su tužne te nevine oči bile , dok me je gledao .
Bolilo me kad nisam vidjela to dijete, te oč .
A onda bi se on vratio i kao kula stražara, bi mi, dva puta na dan govorio:
-Dobar dan.
Ako bih mu se nasmiješila , i on se meni nasmješio . Ako bih u pokori sagnula glavu , i on je saginjao glavu .
Svidjelo mi se što nikad nije prilazi i to što ništa nije tražio . A osjećala sam da je navikao da samo daje.
I to dijete, taj moj dobar dan nam, te kišne noći, ozbiljnim glasom odraslog insana reče:
.Ništa ne brinite , sredićemo to . Odite , sklonite se sa kiše . Brzo ću ja , samo da nađem još nekoga da mi pomogne . Malo je prevelik posao za jednoga .
Mi smo već pomislile da neće doći pa smo same počele unositi . Bile smo na ivici plača. Hladno nam , promrzle i prokisle , teško i ne znamo kako se to radi . Ruke smo izgrebale, nikte lomile , plakale , jer je boljelo.
I jeste , zaista je brzo došao . A nije morao . Ali nije nikog našao da mu pomaže . Znale smo da je slagao kad je rekao:
-Brzo će pomoć doć i. Dok se presvuku .
I nije nam dao da se mučimo :
-Odite unutra . Hladno je . Kiši . Nije ovo posao za žene .
Ustaje,malo ih pomiluje , poljubi oba koljena i navuče ćebe koje je spalo . Meni toplo u grudima , vali ljubavi se prosuše tijelom . Ja ga sa čežnjom gledam , on lagano priljubljuje svoje usne na moje . Znam šta misli . Nigdje nam se ne žuri .
Bože mili , kako sam
sretna sa njim . Nisam znala će me ta ljubav boljeti i čistiti .
Uzeo je flašu , zagledao je , obrnuo , okrenuo i nasu dva kurvoazijea u kristalne čaše . Prvo onu lijevu do srce od srca . Zatim onu desnu nevjernu , lutaličku . Uzeo bi kutiju žtanke , blago bi pomilovao celofan da se Ciganka probudi . Onda bi nježno , sasvim blago odvojio celofan . Ciganka bi zaplesal , Otvorio bi kutiju , stavio dvije cigare usta , pripalio ih . Meni stavio među usne jednu , sebi drugu .Meni lijevu , onu ljubavnu , od srca . Sebi ono desnu , nevjernu skitalačku .
Povukli smo dim , istovemeno i otpuhnili ga neistovremeno .Ja ga nisam otpuhnula. Ja sam se zakašljala , nije mi prijala .
-U zadnje vrijeme cigare su sve lošije , neku krđu stavljaju u njih . Pokušaj manji dim .
Poslušam ga i više ne kašljem i uživam u njoj .
Tada počinje igra rozaklije , ribizli , baklave i tulumbe .
Jedno zrno grožda ja njemu , on zrno meni . Komadić baklave ja njemu , komadić tulumbe on meni . Ja njemu zrno ribizle , on meni i tako dvadeset dva puta . Između svakog po dva poljubca . Ja njemu jedan , on meni jedan . On bi kao nespretan bio ,i spala bi mu rozaklija ili ribizla . Nije se stidio da mu i tulumba ili baklavica ispadu . Onda bi ih tražio , dotaknuo bi mi butine , nekad grudi , nekad stegna , ništa nije ostavljao na miru.
Nespretnjaković jedan . Čak bi ponekad i usne mašio i u lice , uši,vrat i grudi me ljubio ,kao da traži ono što mu ispada . Ja sam se smijala , odgurivala ga . Govorila mu da je smotan i blesav . Njegove su oči iskrile , sve bi mi je bliži bio .
Odjednom sam naga i uzbuđena bil a,a da toga nisam ni svjesn . I onda mu je bilo lako da me ubere . Tako je bilo i ovo veče . Meni nije padalo na pamet da bih mogla voditi ljubav . A evo ja je vodim , i isti žar iz mene izbija kao onu našu prvu veče , prije trinaest godina . Valovi ljubavi iz mene biju , on ih prima i jača ih i šta ću nego se predati i vrisnuti :
Joj , Dobri Dobrice .
A o onu noć je krenulo veoma nježno .