Cvijetovi đardina tvog cvjetaju
prebrzo
mene zaljubljenog opijaju
i bole
uspori noći neću da spavam
danu ne daj svitanje
da mi te kradu
zaustavi vrijeme
ljubav kao jedinu svrhu
dodira naših
iz srca do duše
ne daj lakomom podmetanja
i bijeg od svih
sa srcem a jabukom grešnom
tako gdje tvoje srce od kristala
mene ko jantar i žad sniva
a ja okrećem leđa i odlazim
glumeći žrtvu
do oltara gdje boli nema
takav sam
i tu ne mogu ništa učiniti
ali ne brini i lopov sam
lik tvoj i ljubav sa sobom nosim
tamo gdje nema boli