između dojke – prvog vrela
i lakome mene a bezube
raspinjao si prva svoja ticala
grušao mlijeko kap po kap
u ugljevlje
u rastu u izdanku
kosti mračio
sve tanane vlati
koje lijevu desnoj priklanjaše
u hodu su tvoj oštri nokti rasjekli
u kolo vodenično promečući lik
san za snom raznosio
vode u koje zalazila sam
nasmijana naga
učas su se okamenile na tvoj mig
zemljica se od koraka moga lakog
okretala
teškom i mrklom trudu
-stare koste da premeće i brsti
i evo me
kakvom si me htio
na čistini na mahnit vjetar
svi se zaleti moji sjatiše
pred zmijom ljuticom razgolili njedra
ba klonuće
koje predstoji
odavno priviknuti