Bleki – San dosanjani









Diže se
ode
milo moje
zaledih se
Trešnja tužno zašumi
nelagoda poče da me obuzima
ne dugo
a vrnu se
ljepša
prozračnije
snenija

Napila si se
sa izvora istine
Izvora modre rijeke
meni hudom malo vode donijela
da mi ljubav svježi
boli odnosi
sjedaš pored mene
ispod trešnjinog stabla
koje blještavo od crvenih bobica
poče sa nama da sni

Ti me zagrli mila
zagedah se u oči tvoje
boli
mnogo boli
vidjeh u njima ljubavi
ne dade mi da se sledim
samo reče
zagrli poljubi me mili
jedina ljubavi moja
ti me poznaš
reci mi
sve će biti u redu

polako sasvim tiho
zagrlih te
naslonih lice na lice
vali nježnosti zaigraše tango u grudima
osjetih mekoću usana
rumenih ko trešnjine bobe
kako poput kapljica tišine
plove kroz usne moje
a me miluju i tješe
kao poljubac cvata i rasta
što suđen je od iskona

Ah da

skoro zaboravih

ništa nije bilo u redu

tragično nikako nije bilo u redu

Bookmark the permalink.

Komentariši