Autor
Hajro Šabanadžović
Nježna muzika ljubavi Magični univerzum
Mjesec i čarobna šuma Plesačice
Svjhetlost iznad i ispod linije Sunčeva putanja
Crveni tragovi Rajski velovi
Oštri zimski dan Tirkizna čarolija
No comments
Daily Archives: 12. Juna 2026.
Jutro sa Blekijem – Volim vas zauvjek , ljubavi moje jedine
Uvijek sam bio iskren govoreći
Volim te zauvijek
Ti moja ljubav jedina.
I sve sam ih volio zauvijek
I sve su bile moje jedine ljubavi
Zauvijek i Nevsegda
Nisam nikad lagao
To je tako nečasno
I plitko
Možda sam bio razmaženo dijete
Nisam ja kriv što su me razmazile
A šta zna razmaženo dijete?
Kako zaljubljeno dijete može uopšte misliti
šta ono zna šta je zauvijek
Kako će ono odrediti koliko traje zauvijek?
A u tom njihovom zauvijek
od njega darovanom
izvjesna je neprikosnovenost
tako čista beskonačnost
u postanju osjećanja
ti si mi ljubav jedina
Zar ne ,
ljubavi moje jedine
ja ljublju vas navsegda
Pablo Neruda – Hajdemo
Ljubavi moja, zima se u svoj štab povlači,
zemlja ponovo njenim darovima zlatnim zrači
i rukom milujemo daleku zemlju neku
kao da kladimo kosu geografije.
Pođimo! Danas! Napred, točkovi, lađe, zvona,
avioni okaljeni beskrajnom svakodnevnicom
prema svadbenim mirisima ostrvlja,
po meridijanskim polenima uživanja!
Hajdemo, ustani, stavi dijademu i kreni,
spuštaj se, trči, pocikuj s vetrom i sa mnom,
hajdemo na vozove za Arabiju ili Tokopilju,
selićemo se samo prema dalekom polenu,
po selima odenutim u dronjke i gardenije
kojima upravljaju siroti vladari bosonogi.
Loreena McKennitt – Sun, Moon And Stars / Song – Lyrics – Prevod na bosanski
Marrakesh Night Market”
They're gathered in circles
The lamps light their faces
The crescent moon rocks in the sky
The poets of drumming
Keep heartbeats suspended
The smoke swirls up and then it dies
Would you like my mask?
Would you like my mirror?
Cries the man in the shadowing hood
You can look at yourself
You can look at each other
Or you can look at the face of your god
The stories are woven
And fortunes are told
The truth is measured by the weight of your gold
The magic lies scattered
On rugs on the ground
Faith is conjured in the night market's sound
Would you like my mask?
Would you like my mirror?
Cries the man in the shadowing hood
You can look at yourself
You can look at each other
Or you can look at the face of your god
The lessons are written
On parchments of paper
They're carried by horse from the river Nile
Says the shadowy voice
In the firelight, the cobra
Is casting the flame a winsome smile
Would you like my mask?
Would you like my mirror?
Cries the man in the shadowing hood
You can look at yourself
You can look at each other
Or you can look at the face of your god
Marakeške pijačne noći
Oni se okupili u krugovima
Lampe osvjetljavaju njihova lica
Polumjesec kao kamenje na nebu
Pesnik bubnjanje
Drži otkucaje srca umirenim
Dim kovitla i onda umre
Želiš li moju masku?
Želiš li moje ogledalo?
Plače čovjek u sjenovitom pokriovu
Možeš pogledati sam sebe
Možeš pogledati u nekog drugog
Ali možeš lipogledati u lice svog Boga
Priče su utkane
I bogatstva su rečena
Istina je mjerena težinom tvoga zlata
Magija laži rasuti
Na tepihe na tlu
Faitha priziva zvukom noć pojace
Želiš li moju masku?
Želiš li moje ogledalo?
Plače čovjek u sjenovitom pokriovu
Možeš pogledati sam sebe
Možeš pogledati u nekog drugog
Ali možeš lipogledati u lice svog Boga
Priče su utkane
Na pegament papiru
Istina konjima rijeke Nil
Govori senci glas
U vetrebnoj svjetlosti, kobra
Baca plamen u dobijeni osmijehu
Želiš li moju masku?
Želiš li moje ogledalo?
Plače čovjek u sjenovitom pokriovu
Možeš pogledati sam sebe
Možeš pogledati u nekog drugog
Ali možeš lipogledati u lice svog Boga
Puškin – Oprosti moje ljubomorane snove
Oprosti snove ljubomorne moje:
Ljubavi strasne nemir slepi, čudni,
Verna si mi, al zašto reči tvoje
Vole da plaše moj um večno budni?
Sred poklonika što za tobom lete
Što želiš ti da draga budeš svima?
I prazne nade što daruje njima
Tvoj pogled, čas nežan, čas pun sete?
Zaslepivši mi um i misli moje,
U ljubav bolnu moju uverena,
Ne vidiš ti kad u toj patnji strasnoj
Tuđ razgovoru, u večeri kasnoj,
Usamljen čamim izvan kruga njena
.
Ni pogleda, ni reči nema tvoje:
Kad odlazim – sa strahom, s molbom mamnom,
Ne slede nikad tvoje oči za mnom:
Lepotica kad koja sa mnom staje
I dvosmislen povede govor svoj,
Mirna si ti, i šaljiv prekor tvoj
Ubija me, jer ljubav ne odaje.
Kaži mi još: suparnik večni moj,
Zatekavši me s tobom usamljena,
Zbog čega tebe pozdravlja lukavo?
Ko ti je on i kakvo ima pravo
Da tuguje i bdi pun ljubomore?
Bez matere i poluodevena,
Nasamo izmeđ večeri i zore,
Što njega ti u čase primaš kasne?
No voljen sam i, kad si sa mnom sama,
Poljupci su ti tako puni plama,
I nežna si, a reči tvoje strasne
Tad iskreno su pune duše tvoje:
Tebi su, znam ja, smešne muke moje.
Al’ voljen sam i mogu da te shvatim;
No ne muči me, mila, ja te molim,
O, ne znaš ti koliko silno volim,
I ne znaš kako ja duboko patim.
Aco Šopov – Na tim obalama nema mira ni počinka
Glava mu je korijen u zemlji Crne Afrike
što se hrnai sokovima iz legendi i predanja.
Misoa mu je razlistana kao raskošna krošnja
nad zemljom koju su naborali suša i žeđ.
Jedna zvijezda vječno sanjana ali još uvijek
nedosanjana,
jedna zvijezda od njegovog uma i srca odronjena
vodi ga da se odmori na obale vječnosti.
A on zna da na tim obalama nema mira ni počinka.
Bleki – Vrt
vrt jedan prelijepiima trešnjom behara jasminom miriše djeva čudesna u njemu dragog sniva na bijelom konju doziva mačka mazna oko nogu umiljato joj se mota njam njam cvili tila bi da papa iz đardina dozvan dragi na konju vranom dojaha besidi usnuloj dobroti vještica slatka gladnica mala neka papa sa dalekih puta dojahah papalinu san sanja mora prava daj i meni malo ogladnih draga