Autor
Hajro Šabanadžović
Lebdjeti Rubovi snova
Biserna školjka Crveni mjesec
Proljetne pahuljice Rose dan
Mjesečeva romansa Ljubičasto plavi kontrast
Sanjati Bijeg od stvarnosti
Razvedravanje Svitanje i pukotine
Ona sanja
Mjesečeva ruža
Tirkizna noć
Kapija neba
Modra rijeka čežnje
Poslijednja molitva
Neuzvraćena ljubav
Dobri čovjek i ruža ljubavi
U tvojim snovima bez svitanja
mjesečevom čarolijom obasjanim
kleči dobri čovjek pritisnut
čežnjom Modre rijeke
umoran od lutanja za domom svojim
jedne snene noći koju boje tvoje oči
opijen bjelinom rosnih ruža tvoga tijela
pred vratima nebeske kapije zastah
ljubavlju uplašen i okovan
ledenim kockama bola oko vrata
djetinjom molitvom šapućem
dobroto mila jube moja
suzom beskrajne ljubavi
čuvam te od zla
Kako da zadržim dušu svoju
da se k tvojoj ne vine? kako bih je
preko tebe uznio u visine?
O, kako bih je skloniti htio
uz nešto izgubljeno na dnu tmine,
na jedno mjesto, strano i tiho,
čiji se talas ne bi raznjiho
kad se talasaju tvoje dubine.
Al’ sve što dirne tebe i mene,
ko gudalo nas zajedno prene.
Glas dviju struna, o mi to jesmo!
Čijeg smo samo to glazbala zvuci
i koji nas svirač drži u ruci?
O, slatka pjesmo!
Ja jesam Konj
ali nisam neuk
Ženu porediti sa vinom
ma bjaž ba
kako se nešto najljepše
najmilosnije
dar Neba
može ogledati u bilo čemu
doli u svojim sestricama
što zviježđu ljepotu nose