Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

jesen-pupa   ljeto-sa-okusom-proljeca

Jesen pupa                                                                                          Ljeto sa okusom proljeća

zov-proljeca  najava-zime

Zov proljeća                                                                 Najava zime

bijelo-i-zeleno  zeleno-i-bijelo

Bijelo i zeleno                                                                    Zeleno i bijelo

bijelo-i-plavo   zeleno-i-plavo

Bijelo i plavo                                                                           Zeleno i plavo

bijelo-i-crveno   zeleno-i-crveno

Bijelo i crveno                                                                                 Crveno i zeleno

bijelo-i-ljubicasto   zeleno-i-ljubicasto

Bijelo i ljubičasto                                                                             Ljubičasto i zeleno

Drvo nade   Ljubav odi tragom kiše

Drvo nade                                                                             Ljubav odi tragom kiše

Tango to Nada  Bijela dama i odar

Tango de Nada                                                       Bijela dama i odar

Čudesni svijet životinja

 

*
Kroikodil i Gnu – poveznica – lovac i plijen

Krokodil i nilski konj bez poveznica – trpeljivost i rijeka.

Gnu i nilski konj – bez bliskih poveznica – biljožderi.

 

Lovac uhvati plijen.

Plijen se otima.

Pomoći nema.

Sa kopna porod i prijetelji gnuovi nijemo bleje i muče.

Pomažu im zebre.

Gnu tone sve više u vodu i čini se, kraj je sasvim izvjestan.

 

Ali Nebo šalje pomoć.

Možete zamisliti?

Više tonaši kao teško tonažna  tenkovsa konjica nasrću na krokodila.

 

Gnu je slobodan.

Ostaćće ćopav , ali živ.

Koliko dugo , zar je bitno?

Ovu bitku opstanka je izborio.

 

Ljepota Božijeg stvaranja i djelovanja,

ponekad nam je nedokučiva u svojim uzrocima i posljedicama.

 

												

Stađuni , stađuni naši i vrbopuc / Igrokaz  na dan 27.mart / ožujak

 

 

Jesenja fantazija


Jesenji opus I


Ah , to proljeće


Proljetni opus II


Svileno ljeto

Ljetni opus II


Zima


Zimski opus II

Lijep je, sunčani dan. Zima došla na svoje. Biće i kiše, u planinskim predjelima i snijega.Čini se, sve se pobrkalo.
Mi volimo sva godišnja doba i kada su ona u svom elementu.Ali mi naopaki kaki jesmo, nama sve jedno koji je vakat i zato ćemo malo lamantirati o birvaktile stađunima.
Recimo, ko je vidio jesen a da u njemu jagode blistaju ,a ljubičice nježnošću mirišu krajolike.
Jesen je da jabuke i kruške zriju. Nekada je bilo da njen dragi ide u armiju. A danas sve neki vehti , metiljavi momci. Nit iđu u armiju , nit drage imaju. Mobitel im druga , a kompjuter armija. Sve sami goli hadum , jumfer i anamo ona pogan. 

ToBirvaktile , povratak iz armije je – ehej , velika feršta. Očeličio momak i cura frca od radosti. Tada je zagarntovano bilo ; ha se delija  vrne  ,eto svadbe,eto željenih takarli dana. I opet u neku jesen. Jer jeseni su za svadbe, i tako to. Za duboko oranje. I brazde. I sve što uz svadbe ide. Kaže Sveta knjiga: vaša žena je vaša njiva. Mi dodajemo i voli duboko oranje. Kako neće voljeti. To je osnov plodnosti i života.


Proljeća za buđenje života i sve je u cvijeću , beharima i mirisima. Sve oživi i sve se uzbiba. Sve miriše na ljubav. I mirisi donesu tu čuvenu, jedinstvenu, veličanstvenu , uglavnom neponovljivu ljubav. Bude i bolnih. Neka ! Ako nema boli znači nije se ni voljelo.

O ljetu se sanja, jer trava je narasla, miris pokošenog sijena je tu, da se u njemu valja , kupa u rosi , i  u suncu suze kriju. A ono sunce i valjanje? Pa udari sunčanica počesto. I zaboravi se insan.A kad se zaboravi, eto novog života. Ne odmah. Ima određeni vremenski period kroz koji i priroda i insanka postaju bremeniti.

A šta ste vi mislili? Sunce vas mlatne u čelenku, vi se zaboraviti i da nema poslijedica po glavi neopreznog dunjalučanina.. Ne mere to tako. A poslijedice su lijepe i željene. Neke i nisu. Na prvi mah, ali se prigrle. Djeca su najljepše i najnježnije u ljudskim životima. Čedna i bijela kao zima.

A i ta zima. Hladna je i lijepa. Tjera čovjeka da se grli i stišće, da se zagrije. Pa kada se zagrijava krv uzavrije i onda zna se ,šta je raditi da se malo insan rahsladi. Igrati se malo kamarije. Znate ono , treba posteljinu na kamaru pa u seharu. A kamara ima raznih. Često zvukovnih i i uzdisajnih. Te dušeci, te šilteti , te svilene plahte, minderluci ,a napose i meki jastuci. Jer ako je zima, treba grijanje pojačati.Najlakše jastučenjem, a mere i dušečenjem. Kako je to zabavno , a i …

Lijepa nam ova godišnja doba, svako. A ljudi izvoljevaju.
Neko voli ovo , neko ono godišnje doba.
U nekima – u zemlju propadaju, neka mrze i najrađe bi da ih nije.
A ljubav gospodo?
A grijanje i valjanje?
Šta sa pupanjem i bibanjem?
Šta sa zrenjem i dubokim oranjem?
Vi bi i to da preskočite sa godišnjim dobom koji ne volite.
Mislimo da niste svjesni šta ne volite.

Što bi poete rekle:
Mnogo toga nije volio, pa je zaboravio vrbopuc.
U Prevodu:
Samo jednom se živi, a vrba svako malo puca.

I ,

takarli nam bili svi stađuni.


												

Još jednog Anđela su nestali

Slika može predstavljati 1 osoba i beba

Neizmjerno sam tužan i bijesan .

Ponekad mi biva žao što živim u svijetu u kome prelijepi dvogodišnji Božiji anđeo može nestati bez glasa i traga.

Mnogo je godina iza mene , ali nikako se ne mogu navići na ljudsku bezbožnost , monstruoznost i bezdušnost.

Dvogodišnja djevojčica Danka , mili Anđelak nikome zlo nije učinila. Tek je prohodala , nije još naučila glasovni govor . Djetinje se radovala i igrala , i bila ljubav i centar jednog nevinog svijeta punog Neba i nade . Jedva da je bila svjesna svijeta oko sebe.

Nestali su je. Tek tako , bez imalo ljudskosti i straha od Boga Jedinog .

Vrijeme će , vjerujem dati odgovore .

Molim(o) se Bogu Milostivom da se djevojčica vrati kući živa i neozlijeđena.

Molim(o) ljude da se smiluju i da pomognu da se Božije dijete vrati doma.

Bog je Milostiv i Pravedan . Sudi i prašta po pravdi .

Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 15 03

Autor

Hajro Šabanadžović

 

Putem sna                                                                          Violetna ljubav

 

Jedan pogled u raj                                                               Djelići krhkog cvijetnjaka

 

Jesenji omaž                                                              Morski visovi

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 14 02

Autor

Hajro Šabanadžović

Oblaci lebde  Izlaz iz tunela

Oblaci lebde                                                                          Izlaz iz tunela

Svjetlost i jabuka  Milina

Svjetlost i jabuka                                                                            Milina

Život je lijep  Lijepo i hladno

Život je lijep                                                                                 Lijepo i hladno

Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 13 01

Autor

Hajro Šabanadžović

Plamteći đardin   Vinograd zrije

Plamteći đardin                                                 Vinograd zrije

Ledena pustoš  More i vjetar

Ledena pustoš                                                                        More i vjetar

Plodnost   Bosna iskon moj

Plodnost                                                                                           Bosna iskon moj

Jutro sa Blekijem – Zar je Ljubav grijeh

Rekoše mi vrijeme

strpljenje

liječe sve

jes kako ne

hvala vam na utjehi

pedeset osam

četrdeset osam

trideset dvije

(Tri puta u jednoj godini)

dvadest dvije

deset

i

šesta godina

 

Računajte

mnogo je to godina

i

strpljenje

a

isto boli

ne jenjava

samo ledi

smara

a

ne ubija

moja bol nije vaša

nije sa ovoga svijeta

Jer bi se našao lijek

nije ni sa onoga

tamo nema boli

pa čemu sam ja zaslužan

na česti

 

One su tamo

gdje vlada

mir i ljubav

a ja

šta sa mnom

ni tamo

ni vamo

 

Grlice mile

recite mi

molim vas

Zar je Ljubav grijeh?














												

Slobodan A.Bodo Kovačević – jedan od tri alter ega VIS Indexi

Slobodan A. Bodo Kovačević – 29.Decembar 1946. –  22. Mart 2004 .

I još jednom Slobodan A.Bodo Kovačević.

Solo gitarista naših i svjetskih lidera Indexa.

Kad bi bilo ono što ne mere biti, ove godine bi imao osam godina plus sedam banki. Ovako je zakinut za dvadeset godina voljenja i divne muzike, i slika.  On bi na prvo mjesto stavio nježni  zagrljaj kćerke Hane i cjelov žene Edine .

Slobodan A. Bodo Kovačević, Davorin Popović Pimpek i Fadil Redžić Fadiljo , od 1964.  do 2001. su bili  kristalni trolist, predvodnici najveće svjetske pop – rok akademije zvane Indexi.  Ili , kako mi to volimo reći: prvi među jednakim  sedmorice Veličanstvenih –  VIS Indexi.

Tako hroničari označavaju kraj jednog blistavog postojanja. Indexi  nisu prestajali postojati.  Oni samo više ne sviraju zajedno. Neki muziciraju gore , a neki su još sa nama.

U onom  VIS, pa slijedom Indexi , Slobodan A. Kovačević  je bio onaj filigranski vez,  koji je davao osebujnosti jednoj nepodnošljivoj lakoći sviranja, koja je krasila još samo jednu svjetsku grupu , njihove jedine prave muzičke suparnike, grupu Dors.

O  Indeksima povremeno pišemo. Njega smo više puta okrznuli. Jednom malo i pričepili.

Prijateljski. Nema zamjerki.

Od Indexa on je bio najpovučeniji i najtiši. Tako ga sudba preodredila. Kak bi filjozofi  rekla, “siva eminencija grupe”.

Sa dvetnaest godina je imao je veliku , jedinu   ljubav. Jasna se zvaše. Nesrećna smrt je razdvojila dvije grlice. Mnogi ne znaju kako takvi rastanci   mogu boljeti.

Mi smo bili okrenuti onim mahalskim bolima i fintama : dvoje se našlo, pa se opet nije našlo.

Dvoje se nađe pa ne nađe, osjetiš u srcu plimu , ali  poslije boli čitavog života i pitaš se zašto je morala sve baciti niz rijeku i otići bez povratka, u suton prošlih dana, negdje na kraju u zatišju..

Nažalost, Bodo nije bio te sudbine.

On je igrao malo drugačiju životnu igru. Dvoje se našlo, ali nije nikad saznalo da se nisu poslije našli.

Ona je umrala tragičnom smrću. Njih dvoje su  bili  najnježnije  i najljepše boje jedne  predivne , naprasno prekinute balade.

Indexi su đentlmeni i spjevali su obrnutu baladu.

Zamislite dvadeset jednogodišnjaka u nevjerici . Juče je ljubim . Danas je nema. Sutra joj   žute  ruže  na hladnu humku polažem. Tri dana je kiša , zaista, neprekidno  padala.  A boljela čitav život.

E ne može to tako , misli Slobodan A.Kovačević. Idem ja kupiti prljavo žute cipele. One najbolje pristaju uz žute ruže . Ako ubacim crni smoking i karo pantalone , neki  će zablenuti i reći vidi blente, bijesne gliste izvodi. Neće primjetniti moju tugu i koliko me život boli.  Godinu dana ih nije skidao. Nismo nazočili, ali neki , recimo Fadiljo , su se kleli da je u njima spavao.

Bio je vizionar koji je je mnoge stvari znao unaprijed.

Mi nismo ni vizionari ni proroci. Mi smo prost puk. Mahalaši koji sude po srcu i strane svijeta po njemu određuju. Sigurni smo da ga život nije pripremio da nosi bol do kraja života. Malo se pogrbio , ali je nosio teret. Sve do jednom.Nije se moglo više.Previše je boljelo.

Nikad se nije žalio ili je pominjao. Samo par njih su znali i poštovali njegovo diskretno tugovanje. Svoju bol je pretočio u plemeniti jecaj gitare , koja nema odraza u bilo čijoj muzici, već su se u njoj svi našli. Bilo je nemoguće odsvirati nešto sa toliko prefinjenosti , filigranskom iznijansiranošću i nadasve vrhunskom poetikom,koja je inače strana većini pop – rok muzike.

Svako ima pravo na izbor.Dao je ogroman  broj izvanrednih sola gdje čovjek pomisli je nemoguće da gitara može tako zvučati. Kontaju zvučni trikovi . Nisu ,pitajte restl od Indexa. Požurite. I oni su pomalo umorni. Trebalo je decenijama  prtiti  prim svjetske muzike na leđima.Nećemo nabrajanja.

Mi za našu dušu, kad osjetimo potrebu za  jecaj gitare koja slika dušu i nudi ljubav ,   nekoliko puta zavrtimio četrdesetak  sekundi nenametljivog solo  maestra Slobodana A. Bode Kovačevića iz Balade ili Plime . I život biva lakši i  teče dalje.

Nismo hroničari da nabrajamo njegove domete i biografske crtice.. Mi pokušavamo pisati o ljudima.

Pisati o Indexima je čast. Poznavati nekog od njih i popiti jednu, nako  “s nogu “,  je bila velika privilegija. Mi smo sretni ljudi. Susretali smo ih .

Slobodan A.Kovačević je umro kako je i živio.Tiho,ponosno i umjetnički. Nježan, dobar, krotak  i blag.

Kao i svaki Mali Princ,  Sarajeva Grada čednosti, uživao je ono najcjenjenije u ovom gradu:

-Poštovanje strogog Sudije , kojeg od milja zovu Čaršija.

Ona sa cvijećem u kosi

Ona sa cvijećem u kosi

Mali princ

Mali Princ

Balada

Slomljena ljubav

Slomljena ljubav

Sarajevo Grad čednosti

Bleki – Mirišu li naše ruže

Mirišu li crvene ruže

rosom  tijela tvoga

u volatu cvijetnih uspomena

pred  kučicom naših snova

ljubavlju rođenoj

Nevera se velika sprema

odagnaj kišu

snagom svoje dobrote

luduj nevinsšću svojom

rosom dotakni

plave ruže

boji li se  moj pupoljak  krhki

mirisima ljubavi naše

u đardinu naših snova

ne daj  suncu

da obasja dan

čarolijom svoga tijela

mirišu li naše ruže

dodirima usnulih tijela

u noćima bez sna

kraj kamina crvenog plama

dekoru pomamljenih  senki

što na zidu lude

bježeć  beskraju

sutonom otvarao se

pupoljak sneni

noću ruža postajao

jutrom se rosom umivao

a ja sretnik ga ljubio