Autor
Hajro Šabanadžović
Plavi div Nepogoda
Ljubav se gasi Ustaljenost
Usredištu bure Ever green proljeće
Proljetni bluz Valovito
Svjetlost i jabuka Putanje
Obzorje Raspršeni snovi
Klasifikacija / značenje pogane sorte po Blekijevom Mahalskom riječniku/ Pojmovniku :
“peder
čovjek koji ima spolnu sklonost prema drugom muškarcu, fig. čovjek bolesnog polnog nagona, čovjek koji prčka po govnima u tuđoj zadnjici ili dozvoljava da mu se to isto radi,
pogančer, pogan, cvjataši, bogohulnik,nevjernik,tetkice,hadumi ,izrodi… vidi homoseksualac”
Vako vam je to bilo od kad je svijeta i vijeka.
Bog Milostivi i Silni sa rasrdio i zatro gradove zbog tih izroda.
I opet će.
Prvi na spisku je Vatikan, zatim udruženi pederski gradovi San Francisko,Holivud …
Lukave su ove pederčine. Podmukle i vrlo agresivne.
Po njima svi bi trebali rovariti po tuđim govnima.
Hiljadama godina su se zvali pederi, pederčine, cvjataši, tetkice,hadumi,guzičari…
Onda se osiliše i polako počinju mjenjati gard.
Postadoše prvo homoseksualci. Homoseksualnost kao nedefinisani pristup riječi pederluk.
Onda dadoše sebi poetski nazi gey. I na kraju zbrčkaše sve u jednu riječ LGBTIQ
( Lezbijke, Gejevi, Biseksualne, Transrodne, Interseksualne i Queer osobe)
Sve sami izopačeni bolesnici i pogančeri.
I sada pazite molim vas. :
Ne smijete ih zvati kako su se zvali eonima.Inače vam prijete svačim.
Uskoro će i zakonom početi sankcionirati izgovaranje tih divnih . sočnih bosansko / južnoslovenskeih
riječi.
Nešto dumamo: Kako će mahalaš zvati pedera gej kad je on peder?
Kako će normalan čovjek prihvatiti da se anamo onaj nekome zavlači u poganluk cvjate klase?
Ali ima nešto bitnije!
Mi vjerujemo u Boga Milostivog i Silnog.
I njega se bojimo , a ne ljudi.
Ako nam ON kaže da je pederluk pogan i izopačen, proklet od neba i zabranjen i siguran putnik za
pakao ,odakle ljudima pravo da mjenjaju Božiji zakon.
I još nam zabranjuju da pogančere nazivamo pravim imenom, pederima.
Neće moći.
Božija je iznad svakog zakona.
Islam
od arapske riječi al'islam:potpuno se predati Bogu , pokornost, potčinjenost
vjerodostojna religija Boga Jedinog čiji su temelji zasnovani na Božjim riječim datim u Kur'anu . Kuran je sveta knjiga koja je data Božjem poslaniku (proroku) Muhamedu A.s. kao nauk – uputa za čitav svijet. Objavljivanje Kur'ana je počelo 609. god a završeno je 632, godinase. Islam je najmnogoljudnija ( najbrojnija ) monoteistička religija,
Monoteistička svjetska religija utemeljena je u Arabiji u VII. stoljeću. Božansku objavu je prenio Muhamed a.s.Sljedbenici islama nazivaju se muslimani. Pripada tipu objavljene i pravne religije. Islam znači religiju (din), stav predanosti Bogu (iman) i civilizaciju (ovozemaljsko uređenje zajednice po islamskim zakonima). Islamska era počinje 622., kad se Muhamed sa svojim pristašama seli iz Meke (gdje su se tadašnji Arapi protivili širenju islama) u Medinu (hidžra).
Danas je Petak 29.Mart / Ožujak 2023.
Dani ovogodišnjeg stađuna se dijele napriliku, tačno ‘vako: 88 prošlost / 278 . najbliskija budućnost, haman sadašnjost.
Dan za dana kroz na kroz prste klize. Sa njima noći i, nastaju besanice i more.
Neprekinuti niz mora. Neljudi , troglavata čudovišta i otimači veća s narodskim blagom nam Duše i život pričepili.
Čovjek se budi ne sjećajući ljepota kako se prije živjelo.. Kada je zemljom vladala Ljudskost. Kakva takva ,ipak ljudskost.
A onda se stvori hanefija , sektaš , nejvernik, baksuz. Odustao od Božijeg užeta.
Ne priča Božiji nauk. Takav je postao pd zla ljudskoga.
Ne želi da se sjeća vremena i istine, radi sile kojom hoće da se ulizuje i vlada. .
Nema sježanja na Stvoritelja , Uzvišenog Silnog!
Kada je izbrisao Božji nauk hanefija je postao obijestan. U obijesti nema ljudskosti.
Samo prepisuju šušlje pjesnike i vrače . Klanjaju im se i nerazum vlada.
Ogavnost, smrt, ragolićena duša i tijelo. Idole stvaraju i padaju ničice pred njima.
A dan , šta sa istinitim danom, kada će svi odgovarati za svoja djela.
Da li će im pomoći vreće sa zlatom i dvori.
Ne , nikako ne licemjeri Ebu Lehebi i njihove družice i slugani.
Sve se piše. Ni trun neće nazabilježen ostati.
Što bi poete rekle:
Vrijeme bude i prođe. Pržun je vječan.
U Prevodu:
Čuvajte se vlastelinska bagre i Ilmija , da vas ne povuku sa sobom.
Znaš li malena
mnogo toga ti ne znaš
okolo tama vreba
lebdeće cvijetove nalik tebi
rijetke meni jedinom
što se s tvojim igram
ko pauk među ribizlima
Znaš li malena
mnogo toga ne kažem
da te ne uplašim
ne znam da li bolji od tame bivam
mrežu pletem
da sapletem plamen u srcu tvome
i upletem ljubav tvoju
žrtvu istkanoj duši mojoj
Tko sam ? Šta sam?
Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
živio sam usput, ko da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.
I tebe sad ljubim po navici, dijete,
zato što sam mnoge ljubio, bolećiv,
zato usput, ko što palim cigarete,
govorim i šapćem zaljubljene riječi.
“Uvijek” i “ljubljena” i “upamtit ću”,
a u duši vazda ista pustoš zrači;
ako dirneš strast u čovjekovu biću,
istine, bez sumnje, nikad nećeš naći.
Zato moja duša ne zna što je jeza
odbijenih želja, neshvaćene tuge.
Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
stvorena i za me i za mnoge druge.
Ali, ako tražeć neku srodnu dušu.
vezan protiv želje, utonem u sjeti,
nikad neću da te ljubomorom gušim,
nikad neću tebe grditi ni kleti.
Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji