Tragovi





Tragovi neki

blješte iz sjećanja

pomalo mutnih

nestašno blijedih

čine jednu mladost dalekom

nisi znala šta ti rade

nisi ni mogla znati

bestijalni nagon prazne





Kako si mogla znati

da nije ih briga

prekrasnom cvijetu

da utrobicu deru

blate

ubijaju

tek procvale

djevičanske ljubičice

Tebe malene djevojčice





Krpice sreće

satkane samoćom

i tugom

prišivene bolom

lepršaju u duši

mašući ka nebu

prkosno dižeš glavu

vedrom i dalekom

ipak tebi crnom i bliskom.

Milostive riječi

Neke riječi

Božjom dobrotom date

oprosti

molim

volim

tebi su poklanjane





Praštalo se

molilo

voljelo





Nisi slušala

kužiš

vidi idiota

voli

moli

prašta

baš je fini

i dobar





Malo je to dosadno

ne on

dobrota je dosadna





Samoće vrisak

boli

povratak iskonu

plaši ga

Klekne  i moli

Bože mili

sačuvaj nadu

i ljubav duši njenoj

Čitav život sprcan u jedan kufer

Tragom kiše

*

Čitav život tegarim samo jedan , ohrdani , kožni kofer , srednje veličine. Ispran tragovima kiše čami na tavanu stare roditeljske kuće koja je vidjela i bolje dane , a sada samuje mnogo života, ljubavi, dobrote , radosti i milosti. Mnio sam , ako iznenada budem prisiljen na selidbu , bilo gdje, u njemu imam sve za lagodan život.Ne treba mi ni neseser . Pederski djeluje , a i višak je.

Neko bi rek'o :

-Siromah si ako čitav život možeš sprcat u jedan kofer !

Aha , kako ne!- mislim ja i sliježem ramenima.Ne valja se sporiti sa neukim. Neće razumjeti, čak i ako protabire sadržaj kofera. A u njemu na priliku za svaku nepriliku obavezno turnuto:

-Dva para kratkog veša. A par su vam gaće i majica. Uz oni par na sebi , dovoljno za četiri dana . Ako se jedan dan čojk malo uščuje ,nije grede , putnik je , a vremena su svakakva , počesto nikakva. A valjda će se u četiri dana naći bar neka bara , da se osafunjanoj žutini vrati bar malo bjeline..

-Jedan par dugog veša. Nisam ljubitelj dugog veša, jer glupavo izgleda očekivana scena – gologuzo žensko i čojk u dugom vešu , sa natakarenim i kofrčavim atributom. A i kakav sam lajav , mere mi se usput zalomiti neki zindan. Gluho ne bilo , polove i Sibir ćemo preskočiti, ako ikako mere, makar moro na kratko zakapijati labrnju.

-Dvije jednobojne košulje , dvi-tri kravate , jedne pantale sa špic peglom,rezervni par salonki i četiri para čarapa.Pristojni insan mora svaki dan mjenjati pokrivke za noge, da se insanke , umjesto od pogleda na atribute , ne bi bandačile od “aromli” nafajtanih čarapa. Iz istih razloga izbjegavamo muške insane. Većina tukne ko kolera.

Ali to je dovoljno samo za po kofera,primjetiće neko.

Jes vala, istina živa.

-U drugu polovinu uturim jednu uokvirenu sliku.Zlu ne trebalo, mere se prodati ako bi ovi bakso sprca penezi na neke sitne potrepštine, recimo: bokor kamelija , chanel 5, dior 999… Ovo bakso mu natandariše pajdaši. Kažu ; baksuz totalitaris ! Gdje god sjedalicom mrdne, mora ga neka neka ljepota ščolit. A njega učili da bude dobar i fin. I da pomno pazi : Bogu Božije, a ženi …ma znate već. Ono što najviše voli. Ni slučajno krpice.Nije naviko oblačit, već …,već bezbeli – bezmirisne kamelije da uokvire nagost raskošnog ženskog tijela , osjenčenog mirisom petice i pokrivenog bojom 999-tice. Joj ljepote judi moji.Boli glava!

-Zatim dva platna za nabrzinu slikati , jer lova u čaroliji brzo kopni , ko snijeg u avgustu. A ponekad valja usnulu ljepotu namah ovjekovječiti i koji prekoredni sevap zaraditi.

-E sad, treba i pet osnovnih boja ponijeti. Jer natakariš platno ako nema boja.

Eno neuki nas šenkrat plaho ispravljaju:

-Crna i bijela nisu boje.

-Joj levata mile moje. Eto, nek oni naslikaju crno bijeli svijet u koloru, bez crne i bijele boje.

-Kad već tegariš pet boja , moraš im prikantat i pet kistova minimum i jednu alkoholeru sa kurvoazijeom. Ne kao razređivač boni bili , već radi uroka. Ako te pogled na žensku nagost i ljepotu ostavi bez daha, a hoće garant, jer svaka je žena stvorena savršenom , da mereš grlo i pluća pročistiti žesticom i povratiti dah. Ono kažu grijeh je. Jes, kako ne!A nije ljepoti grijeh ljepotom svojom baksi fraz izazivati. A sem toga , moj otac , čuveni akšamlija , čitav život dokazivao da grijeh ne ide u usta , nego iz usta. Da li je bio u pravu saznaću kad mu se pridružim; jal Ah tamo , jal UUHH anamo onamo. Sve ostalo što mi je potrebno imam memorisano jal u blentari. jal u rukama i nogama, jal između… šta ga znam.Zaboravlja se. Krečana ipak još nije ,hvala Bogu, šljegla na mubarek sjedine.

I šta sad ?- pitaće neko misleći na hejbet prikalemljenih kalendara.

-Ma ne znam kako sam sprco tolike kalendare.Da nisu prelijepi i unikatni reko bih da mi je neko svoje podvaljivo.A jopet, možda se prebrzo živjelo. Možda se san za snom , bez predaha kalemio.

-Ma ne pitamo to . Nego šta je sa kuferom!

Aba zo. Što ne kažete? Ništa ! Kasno , u ratu anlaisah , kufer mi nikad nije trebo. Gdje ću ja bez svoga Grada čednosti. Šta bih ja bez Sarajeva. I Sarajevo bome , bez mene. Svisnuli bi načisto.

Sada je kofer skoro prazan.

Krpice u ormaru uredno poslagane i po redu i tabijatu dunjalukom svjetlo dana , jal noći gledaju. Il ne gledaju.

Platna prodana ,poklonjena, obješena na zidove ili u sehare snova pohranjena.

Kistovi se uglavnom u razređivaču kisele. Ima se pametnijeg posla.

Miris i karmin kupujem barem jednom godišnje. Ko da ih neko krade? Svako malo prhnu. Joj jesu nestašne ljepote mile

U vrtu zasadio tisuće raznobojih ruža. Nek ih beru same. Jer meni je grehota cvijet , ako nije žena , brati.

I jedna novost. Rat me naučio. Bijeli , pamučni čefin, dva u visinu a ležećki , se šest metara u duljinu ,a poravljeno i smotano , uredno ispeglan i složen ,kao jedini gost , na dnu kofera čami. Udomaćio se. Ko velim, nikad se ne zna. A jopet, damast mi se jaranski smješi ko da me tješi:

-Kad, tad! I nek znaš nisi bakso.

A ća mu ga ja znan. Moram mu virovati, jer život je prelip.A jopet , u zakutku malog mozga , imam skrajnuta još dvi tri sna i koja dobra želja. Uh ,da me oće podobriti i zapjevati … bilo šta. Ne bih se žalio.

Palestinska strava i smrt Alekseja Navaljnog

Svako zlo je usporedivo i neusporedivo.I uvijek diolazi iz istih izvora.Od neljudi, monstruma i ubica koji se regrutuju iz umobolnica zla.

Zapadnjački arijevski demohrišćanski svije je stvori sva zla unazad dva milenija. Na lažnoj ,neutemeljenoj dogmi o superiornosti zapadna “civilizacija” je uništavala čega god bi se dotakla , a to nije bilo po modusu antihrista i bludnice sa sedam bregova.Tako je Zapad , plaćen i kupljen od Cionista stvorio genocidnu tvorevinu Izrael , kao razarajući hrišćansko-jevrejski bastion usred islamskog svijeta.

Podržavajući Izrael i Cioniste ,Zapad predvođeni SAD I Velikom Britanijom, vodećim genocidnim nacijama i najvećim teroristima od II svjeskog rata , podržava stravični genocid i razaranja nad nejevrejskim stanovništvom , širom Bliskog Istog , sa najsmrtonosnijim aspektom na tlu Palestinske države u Gazi.

I Zapad , zapadni mediji, establišmenti , većina političara i naroda ostaju nijemi gluhi na sustavni i planski genocid , ubijanja i silovanja, pljačku i otimačinu ,razaranje i pustošenja svega što nije Jevrejsko.

Toliko besčutnosti , beskrupoloznosti, ignorancije , bijede i nehumanosti u stradanju Palestinskog naroda nije viđeno od ratova u Bosni i drugog svjetskog rata i stradanja Jevreja u holokaustu.

Rusi ubiju jednog čovjeka;zatvorenika, političkog disidenta Alekseja Navaljnog čitav Zapad se najglasnije što je moguće sedigao u ime odbrane demokratije žigošući Putina i Ruse.I u pravu su.Svaki nepravedno ubijeni čovjek traži pijetet i zaslužno kažnjavanje izvršioca likvidacije.

Međutim ono što boli iskreni demokratski svijet zasnovan na humanim, civilizacijskim premisama je najcrnje licemjerje Zapada i odsustvo bilo kakvih moralnih ograda.

Jedno palestinsko dijete , jedna palestinska žena zaslužuje isti tretman kao jedinka A.Navaljni. Nevini život je nevini život bez obzira na zvučnost.

Navaljni je svjesno izabrao put u smrt.Nevinu palestinsku djecu i žene niko ne pita hoće li ( želi li ) umrijeti.Genocidna zvijer ih bjesomučno i neštedimice ubija.

Zapad je saučesnik u svemu tome.Zapadni mediji takođe.I ne samo oni. Cjelokupna svjetska zajednica je izdala vlastite domene civilizacijskih dostignuća, normi , morala, etike i pala na ispitu humanizma i pravednosti. Mediji takođe.

Svi su odustali od Božije riječi , ljubavi i milosrđa.Ubijajući nevine i nemoćne pokušavaju ubiti Božiju riječ i svjetlost.A to je nemoguće!

“Normalnom” čovjeku , ako ih još uvijek ima, je veoma je teško živjeti u ovim nečasnim, genocidnim , zlim vremenima i ostati uman.

Svake sekunda u svijetu biva ubijeno jedno dijete, silovana jedna žena, rasčerečen jedan nevini život a svijet nijemi.

Svakog trena jedno dijete umire od gladi, jedna djevojčica biva silovana a demokratski svijet i UN nijeme.

Život na ovoj planeti sve više postaje prazan hod bez smisla i svrhe.

Jedino tinja nada u Boga Milostivog da će se kao uvijek , u svom milosrđu smilovati ljudima i učiniti da zlo bude poraženo.

Gospode Ljubavi i Milosti molim Te pomozi iskrenim vjernicima , bijednim, siromašnim, bolesnim, potrebitim i potlačenim.

Neka vječno sjaji ime i djelo Tvoje, Gospode Vječni i Živi.

Alelujah!

Ništa novo na antihrišćanskom Zapadu

Denis Bećirović obratio se u Minhenu: Usporavanje širenja NATO-a može dovesti do opasnog scenarija

Minhen 18.februar 2024. – Evropska sigurnosna konferencija

Farizeji na sceni. Glamur , sjaj i duhovna bijeda.

Jednodušni zaključak :

Migracije, klima i Rusija su najveće prijetnje evropskoj sigurnosti.

Ah da ! Oslobađanje izraelskih talaca je jedina relevantna tema skupa , iz užarenog devet krugova genocidnog pakla i nestajanje Palestine i njenog naroda u izvedbi Izraela i SAD i punu podršku establišmenata Zapada i Sjevera.

Gaza 1917-2024. – Epilog

Totalno uništavanje Palestinskog naroda i kulture , glad i smrt ne dotiče site. Nestanak Palestine i njenog naroda je gurnut na periferiju zbivanja konferencije.

Ništa novo.

Uštirkana i sterilna kič atmosfera , u punom sjaju i bogatstvu sitih , neosjetljivih, umno poremećenih i nedodirljivih poklonika antihrista i pakla protiče očekivanim dvohiljadogodišnjim tonom.

Sitim,licemjenim poganima , fukari i bagri puna usta dobronamjernosti, ali u suludom vođenju i prizivanja ratova, i umobolno zveckanju oružja i poziv u novoj utrci u neoružavanju.

Ni riječi o dvohiljadogodišnjem ubijanju humanizma,civilizacijea i istrebljenja nehrišćanskih naroda na svim kontinenatima.

Ako oni (kao)zaboravljaju i prave se ćoravi i mutavi , Bog Milostivi i Silni sve vidi i zna. I sudi po pravdi.

Nećemo biti zloguki , ni proroci ako kažemo Zapadna ” demokratska civilizacija” ( koja nikad nije dostigla bar minimum civilizacijskog ) je na izdisaju.Korak je do urušavanja.Njena iskonska zla patologija je dovele do kraja. Jedino joj neprestani ratovi , razaranja , vještačke epidemije i … strašenje vlastitih porobljenih naroda vanjskim neprijateljima može produžiti vijek.

Ali ne dugu!

Sva ljudska pogan i smeće – Zapad, Sjever pod patronatom cionista i bezbožnika i razvijeni(?) Istok će se uništiti u međusobnim ratovima. Nevini i ugnjetavani narodi će se , kad tad , probuditi i uz Božiju pomoć doći do dugo očekivanog mira i blagostanja.

Tako je to zapisano u knjigama Nebeskim i Staroslavnim.

Amin Gospode !

Pisanija oliti štorija o Nadalini i Jelenan

  
Oni blintavi Mahalaš  in smotanin Dobri prikužili da je Nadalina
zapravi štorija o Jelenama i inim Šubićkama, Nemanjićkama in Bosancina. Ja jidva da in virujen.

A jopet , ča mu ga znan, jemadu oni takarli sriću , sa mnogin Nadalinan i Jelenan  su palili i gasili sviću.

Maksumče šuti. Zna da su u pravu ali ne da na Jelisavetu Jelu I (Nemanjić ) suprugu bosanskog bana Stjepana I. Kotromanića i njene nasljednice. Ovu Jelu je neko zvao i Elizabeta. Zašto , pojma nemamo.  
 
Natračke gledajući do Jele jelisavete bilo šest Jelena:
 
-Jelena Jelka II ( Šubić) Roditelji su joj bili Juraj II. Šubić i kneginja Jelena Lelka.  Lelka se volila lelati ,pa onda lelekati. Nažalost urijetko.jedino kad bi joj zet i njegova svita došli u posjetu.Zet ,Jelenin muže joj bio Vladislav Kotromanić, brat bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića.
 
-Jelena III Nelipčić Hrvantinić Kotromanić ,  poznata kao Jelena Margareta Nelipčić Cetinska je bila splitska vojvotkinja kao supruga vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića, te kasnije bosanska kraljica kao treća od tri supruge kralja Stjepana Ostoje.
 
-Jelena Jelica IV Ibre Morića ( i Mojsijeva)  
 
-Jelena Jela Partiznaka V Vitas
 
-Jelena Jelka VI Grbić ( Mahalaševa)
 
-Jela Lela Jelena VII (Hercina) .
 
Nama je za dušu i lijepo gledanje u đardine nebo uvalilo. Valjda zbog tri imena.Dobrom se posrećilo , barem se tako činilo. A onda im se nije posrećilo. Zakon parova.
 
Kako ćeš bolan dati lujkama da ti Jele grde i šta ti ja znam jošten tvrde i rade, i u tvrdo i umeko i u sridu?
 
Vala će ih za ovo: u sridu na belaj izvući i mezetli takariti. Nisu oni sinji , niti bilo kakvi drugi alkari. Nek nam ne barkću Nadaline ,ni Jelenine sride nikako. To su naše grlice.
 
A ća vi mislit grete. Nimate se ća crvenit oli stidit,ne pitan vas o crven feskinu oliti o joj, nono nonice; već o pismi i hoće li Nadalinina torta ispasti,ka ona bademli torta Indexa. Oni uvijek stavljaju dosta jaja. Vazada ih peterica bila,a pođeđe i šesterica .
 
Nadalina nam neće kazivat koliko jajinaca turi ,i pometen u svoju zdjelicu , kada ih jema mutin. A da je znala u butigi rolat jajinca , je. Ko prava pravcata frajlica iz čaršijske skaline. Porka miserija od ljepote. I jajinaca, ak ti gospe.
 
Sad moramo malo olajavati i Jelene.
 
Zbog Jelene Trojanske sve su Jelene na lošem glasu. Ona je rođaka, u nekom koljenu , našoj Nadalini. Ta Jelena čak nije bila ni Trojanska. Bila žena spartanskog kralja Menelaja,
 
I to nije sve. Smatrana najljepšom ženom onog doba.Moglo joj doći. Kćerka onog starog pohotnika Zevsa i prelijepe Lede. Ono Zevs Labud, a Leda snena od ljubavi ni osjetila nije, dok takar ni bi.
 
Jelenu je oteo Paris, sin trojanskog kralja, i tako započeo Trojanski rat.

Takve nam nesuvisle priče historija tandara. Ne mre to tako.Vako vam je to napriliku , a nekom i na neprililku bilo:

"Jel se Zevs pretvorio i labuda da bi takario Ledu? Jest!
 
E sada vi nama recite zašto se Leda podala labudu?
 
Mi tvrdimo da je imala boljku:
 
-Lat.dg. svrbitis totalitaris.
( Ovi plemeniti svrab nema nike veze sa Lat.Dg.Scabies i sličnim ,pu-pu-pu nalet ih bilo, pučkim boleščinama)
 
Kad ovi muškarcima blagorodni svrbitis mlatne zensko čeljade u međunožje, nema joj lijeka,osim takarli priče. Ujedeno on je zarazan i po običaju prenosi se s koljena , odnosno sa međunožja ,na međunožje po ženskoj lozi.
 
E,  tu smo vas čekali  ‘tice hroničari.
 
Ledu je svrbitis tako dotako ,da joj malo Zevs bio. Odlećela mužu Tandaraju po još. I još. I opet još. Homer ,blećak , ga iz ljubomore zvao Tindarej.
 
Kako to obično  priroda našteli za devet mjeseci Leda rodi rodi četvoro djece. Narod ko narod, uvijek sanja o nekoj ravnopravnosti i jednoakosti.Djecu prepolovio dvoje Zevsu prikanto,a  dvoje Tandaraju oliti po Homeru Tinderaju podmetnuo.
 
Tako se božanstvo i insan izjednačiše u partiji koja se igrala onu veče labudanja i tandaraja. Suđaje odrediše da je Jelena , spartanska i trojanska mutilica jaja Zeusova kćer.
 
To je suđajama lako. Bace kovanu Bam marku uvis i mora ispasti ili tura ili jazija.Treće nema. Ali kod žena vam ništa nije sigurno.Kad se pravi torta, mnogo se tu jajinaca mješa. I u tvrdo i umeko. I što jes jes i u sridu. Posred nje najčešće i stalno. Sride mislimo.
 
Jelenu , zasad Menelajevu, spotako majčin svrbitis istog momenta , onomad , kada je markantni i pošicni Paris prošeto perivojem i zaspo.

E sada se vi pitate šta je to pošicni.Pitajte se i dalje; mi vam nemamo vremena objašnjavati.Ko vam kriv ako ste neuki.
 
U ono doba su bile obrnute uloge. Muškarci nosili minjake, a žene duge haljinke. Vi mislite da su tada u modi bile bokserice ili slipovke. Jok ba. Muški su hodali gologuzi ko konji bez minjaka. Pa im anamo oni, landaro ko bukagija na godišnjem odmoru.
 
Daklen , zalego Paris u hladovinu i zaspo.

Zvizdan pripeko.Bog te maz'o , za opepelit, niđe hlada.

Jadna Helena , neuki bi rekli kuku li joj majka ,traži 'lada u perivoju da rashladi ružu ( ono, ona joj odavno procvjetala , pride procvjetala) i ima šta viđet. Parisu se slavuj nakokotio ko telefonska bandera. Kako tada nije bilo bandera, moramo se ispravit pa reći uspravio se ko Ajfelov toranj u Parisu(Koje li koincidencije!Aha, kako ne!). Onda skontasmo da ni ajfel tada nije bio rođen, pa skontasmo digo se ko krivi toranj u Pizi. Ono uspravio se ,ali malo nahero. Ni krivog tornja tada nije bilo , pa se jopet moramo ispraviti. Uspravio se ko svetionik sa Farosa. Joj koliki je, zinula Jelena. Koliko nam čast dozvoljava , valjda pomislila na svetionik. Dakako.
 
Kako ni jedna Jelena ,osim Grbićke nikad ni bila stidna, ova grčka je vratila majčin obraz. Zajašila Parisa dok je spavao.Ili dok se pravio da spava? Ko će ga znati,ali mu na isto dođe. Jeleni se osladio trajanski svetioniki bjež u Troju da se češljugari. Od miline joj se svetionik stalno priviđao, oli što bi rekli nuklearni fizičari materijalizovao. Hejbet puta obdan , a još hejbetli puta obnoć.
 
I eto rata!
 
Oni hadum, a mere biti i peder, Menelaj digo đefu zbog ženinog svrabeža. Homer zapiso ,mi ga protumačili i zapis prenijeli.

Na priliku isto vam tako bilo sa Jelisavetom Jelom II (Nemanjić ) i Jelenom Jelom (Šubić) Kotromanić.Kad se na dvorima jal Nemanjićkim ,jal Šubićkim pojaviše Stjepan i Vladisav Bosanski ,doleti guta češljugara pod skute Jele I i Jele II.
 
Ostalo je istorija iliti povijest. Morale se udati i u Bosnu odlećeti , na stalno češljugarenje. Po Bosanski. Ka'no Mujo i Fata. Ili Mujo i kraljica Marija Terezija.
 
Zbog toga obi , i ovi livi i ovi disni nam susidi svako malo potegnu pravo na Bosnu. Kontaju ako ste mogli takariti naše ćeri, morate nam dati , barem , polovinu vaše zemlje.
 
Hajvani!
Ma , ni Hajvani nisu , jer su hajvani pametniji.
 
Dosad se u kraljevskim dvorima naslijeđivalo po muškoj lozi. Ako slučajno nema bijelih bubrega onda su jajnici na redu. Historija so'tim nema nik'e veze.
 
Mere bit da bidne da je i historija uplela prste u neka jelekanja i nadalinjanja pošljen,ali vam to zasigurno ne m'remo rijeti. Prvenstveno zato što smo đentle‘meni.

Uze Herco Lelu Jelu Jelenu, za ruku, pa međ skute i poče iz referena refrenat:
 
O Jelo Jelo Jelo Jelena
ti si moje srce ukrala.
 
A onda skonta , ne dam ja našu Jelu Lelu Jelenu.
 
Mlađi ne znaju za tu birvaktile pjesmu. Mere biti da je ne anlaijišu kako treba.
 
Okrenu se i pristavi drugu isto lijepu i tužnu pjesmu o njihovim Jelenama i onim drugim sa kojim se u djeliću sekunde mimoišli
 
Tobe Jarabi…

 
 
 
 

Neznanka i Putovi , a između njih…karoca gre

Odavno

nad mojim obzorjem

nije bilo ovako tmurno

tužno

a teško





Vas cijeli dan

gledam most

rijeku

izmaglicom što teku





Nerazborom dumam

zbog radi čega

ta đefa





Obavijena elegijom

potpunim strancem naše svakodnevnice

Galerijom i mnome

damarala je samo jedna riječ

– Ljepota





Sada znam zašto





Dvi Lipote se mimoišle u par dekika

jedne jedina

snovima okovane rijeke





Ne mogu reći tuga

nikad se ne zna da li je to dobro ili loše!?

A opet , usuđujem se reći – Šteta!

Hoću da vjerujem

usud mi kaže

nisi nimalo subjektivan

ako mniješ,

da bi jedina Neupoznata ljepota

i

blagoslovljena Galerija Bosna zemlja Božije milosti

mogle podijeliti mnogo toga

plemenitog

milostivog

lipog

a bome i tancavog





A karoca prelijepog života gre…

sve dalje gre…

A opet – ehhej

valja nama preko rijeke…

karocom il bez nje,

A ća se tu mere…

Božjom pomoću

neka gre!





Hvala i sretno Neznanko

kojim god putovima odila

i čuvaj se budnih

Ah , to proljeće

*

Dolazi proljeće

i cvijetni maj

budi uspomene

što rasle su

sa mirisom behara

i djetinjeg nehaja

u susret snenim godinama





Plamti nada

još par mi u susret greju

da se oplemene

ovjekovječene

slovom i kistom





Gledam put neba

molim

donesi poznate susrete

Pregledaj članak

milostiva lepršava lica

da žigošu otisnuti trag

u mojim grudima





A sdvakog cvijetnog proljeća

sve ponovo počinje

sanjajući prošle dane

i nikad ne prolazi

spajajući nizove

blagorodnih uspomena





Kotrljajuči zvuk komadića stakla

sa neznanih i znanih slika

koje skršeno plaze

niz drvene skaline galerije

doziva jedno sneno trajanje

zvano

prelijepi život





O

Bog je milostiv

a gdje si ti

*

Fadil Redžić – Snijeg

On grudvu pred oca ispred ulaza

A majka jedva do auta preko prilaza

Pa ona sama na brijegu

Iza stakla skorenog od mraza

Sa radija Indexi i tuga





Devedeset druga

Tek počela a duga

Vjetar naglo s juga

Iza njega škola i pruga





Devedeset druga

tek počela a duga

Vjetar naglo s juga

Sa radija Indexi i tuga





I velike oči na djevojci

I riječi o Bogu i majci





Oči njegove majke plahtom pokrivene

Otac iz sjene, zagledan u prozore bolnice

U proljetno jutro on biciklom do kraja svoje ulice

Pa sa njom do grada pa do Grbavice